Preživanje

Opisujući način mog današnjeg razumijevanja i prakticiranja čitanja Pisma, znao sam koristiti sliku ‘preživanja.’ Na početku Putovanja, Bibliju sam znao pročitati tri puta godišnje. Danas pak, baš poput preživanja, jedna riječ, jedna rečenica, jedan ulomak znaju zaokupiti moju pozornost danima. Čitam ovih dana u uvodu ‘Psalama’ (Šarić, izdanje HBD 2009.) gdje se opisuje ‘Lectio Divina’: ‘Stari oci, ili starci, to ritmičko ponavljanje riječi zovu ruminatio ili preživanje / žvakanje.’

Nisam do sad znao za ovo, ali mi je drago da sam i vlastitim iskustvom došao do istog doživljaja Riječi. Nešto slično kažem i pojmom ‘rominjanje Riječi‘.

Psalam 4 – Miran počinak

Zašto (danas) stvari nisu tako jednostavne kao ovdje: čovjek je bio u tjeskobi (strahu, anksioznosti…?) i Bog, kome se obratio u molitvi, ga je uslišao i od toga oslobodio. Dalje, ljudi tako očajnički traže sreću i da bi ju postigli/našli ‘opsjene slijede’, tj. traže sreću u onome što sreću ne može dati. A psalmist u nekoliko jednostavnih riječi kazuje gdje sreća jest: ‘Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica.’ 

I bez tableta čim legne odmah u miru i usne. Tako jednostavno. A to mnogi ne mogu jer neće. Prvi korak, ili preduvjet je zazvati, moliti, obratiti mu se, priznati ga Bogom.

Ne nije samo danas tako. Da je onda bilo drugačije ne bi ovaj psalam bio napisan, ne bismo ga razumjeli.