Sablažnjeni mali

Marko 9. 41-42

‘A tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene…’

Pročitane riječi dio su onog dijela priče o Isusu koji najavljuje ono što ga čeka u Jeruzalemu, a njegovi su učenici na putu u Kafarnaum reagirali tako da su poveli raspravu o vlastitoj veličini. Isus ih poučava o vrijednosti onoga što svijet drži malenim, nevažnim, nevrijednim i o važnosti i vrijednosti koju Bog pridaje onime koje svijet prezire. Continue reading “Sablažnjeni mali”

Govor na Svečanoj akademiji povodom 500. godišnjice reformacije

HNK, Zagreb, 31. listopada 2017.

Drage sestre i braćo, poštovani uzvanici, državni dužnosnici, dragi prijatelji,

Prošlo je 500 godina od vremena kad je augustinski svećenik Martin Luther počeo svoju potragu za milosrdnim Bogom. Ta duboko osobna potraga i sve ono što je iz nje proisteklo, promijenilo je lice zapadnoga, a time neizbježno, i ostatka, danas globaliziranoga svijeta. Continue reading “Govor na Svečanoj akademiji povodom 500. godišnjice reformacije”

Praznovjerje

Intenzitet vjerovanja u nešto ili nekoga malo što mijenja na stvari, osim nešto malo u subjektivnom osjećaju vjernika. Vjerovati lopovu znači izložiti se riziku (vrlo vjerojatne) krađe. Ključan je ‘objekt’ naše vjere. Ako on nije vjerodostojan, sva položena vjera u nj, na kraju se pokaže kao praznovjerje. Možda zato Učitelj govori o dostatnosti vjere koja je usporediva sa ‘zrnom gorušice’, jer se Otac, kome je on vjerovao, pokazao vjerodostojnim uskrisivši ga od mrtvih.

Moli i radi

Nehemijina nam knjiga govori o trudu, brigama, naporu i odricanjima male skupine prestrašenih ljudi pod vodstvom čovjeka koji je u izgnanstvu služio kao peharnik perzijskog kralja, pa se na loše vijesti koje je primio iz Jeruzalema, odlučio vratiti i obnoviti srušene zidine i spaljena vrata.

U toj lijepoj i dirljivoj priči zapažamo žar Nehemije i žitelja Jeruzalema: Kad je Nehemija čuo vijesti o Jeruzalemu, on je sjeo i zaplakao. Kad su Jeruzalemci čuli Nehemijinu ideju o obnovi zidina, oni su ustali i gradili! I Nehemija i Jeruzalemci reagirali su na riječ – vijest i ideju koju su primili.

Današnjem čovjeku, utopljenom u dosadu, letargiju i apatiju potrebni su sve jači stimulansi. Na primjeru filma jasno je kako bez krvi do koljena, seksa u svim varijantama i spektakularnih eksplozija nema blockbustersa. Riječ kao da nije dovoljna. Slika se traži. Ravnodušan čovjek ne donosi zaradu i zato su stimulansi sve jači.

Što bi nas moglo dignuti na noge? Što bi nas moglo srušiti na koljena? Što nas rastužuje? Što nas nasmije? Jednom riječju: što nas može pomaknuti u našoj religioznosti? Zamislimo se kako sjedimo ugodno zavaljeni u fotelji. Što nas može dignuti? Zbog čega bismo skočili na noge? Možda bi nas digao gol na utakmici, zvono na vratima (ili telefonu) ili elementarna nepogoda. Gladni, mrtvi i bolesni na tv-u nas ostavljaju ravnodušnima.

Nehemija je mogao reći da se to njega ne tiče jer je njemu kao kraljevu peharniku dobro. Što ga briga za ruševinu udaljenu preko 1000 km zračne linije. Žitelji Jeruzalema mogli su reći da se ionako ništa ne može učiniti, posao je prevelik, sredstava premalo. Neprijatelja previše, a snage premale. No reakcije su bile obrnute: Nehemija je najprije pao na koljena, a onda ustao i poduzeo akciju. Jeruzalemci su se zdušno uhvatili posla.

Pastoralni u RijeciTijekom gradnje bilo je teškoća od neprijatelja koji su htjeli osujetiti gradnju i od obeshrabrenosti i umora. Povijest se ponavlja i svaki graditelj nailazi na teškoće. Tako i zajednica koje sam dio, u gradnji Pastoralnoga centra prolazi kroz kušnju vjere. Zato smo nakon prošlotjedne zajedničke večernje molitve, odlučili ovaj tjedan provesti u 24-ero satnoj lančanoj molitvi u koju se uključilo preko 80 članova Baptističke crkve Rijeka. Dan i noć svakih pola sata po najmanje dvoje mole Velikog Boga da se smiluje i pomogne u nastavku i dovršenju gradnje. Boga kome su se molili Nehemija i Jeruzalemci. Boga koji nikad i nikoga nije ostavio na putu. Neće ni nas.