Da služi i dà život

Marko 10. 35 – 45

Izgleda da su ova dvojica sinova starog Zebedeja, Ivan i Jakov preduhitrili ostalu desetoricu s kojima su dijelili zajedničku želju da postanu slavni. I to je kod potonjih izazvalo razumljiv gnjev. Ovi su se progurali preko reda, mislili su. Sjediti uz prijestolje vladara je svakako časno mjesto. Continue reading “Da služi i dà život”

Efežanima – Živjeti Jedno

U Kristu su ‘dva čovjeka’ (Židovi i pogani) postala ‘jedan novi čovjek.’ To nije nacistički ‘nadčovjek’, nije socijalistički ‘novi čovjek’, nije transhumanistički ‘postčovjek’ već je čovjek Duha. To da nije riječ o danas tako popularnoj ‘samoostvarenoj individui’, iščitavamo iz poziva: ‘trudite se sačuvati jedinstvo Duha.’ Jedan sam nema što čuvati. Continue reading “Efežanima – Živjeti Jedno”

Ne očekuj (barem ne sada)

Luka 14. 1, 7–14

Nagrada za dobar izbor i učinjeno dobro ne mora uvijek biti trenutačna

Prvi dio priče: zauzmi zadnje mjesto (7–11)

Na prvu ovaj tekst zvuči kao naputak iz bontona. No, tu se spominje i poniznost kao zaključak pouke. Doduše, Isus kaže: ‘tko se ponizi’ što zvuči kao čin, a ne kvaliteta, ali poznavajući Isusa kome je više stalo do srca nego do izvanjskih formi, držim da se slobodno može reći, a da se ne pogriješi, da Isus traži istinsku poniznost, a ne glumu. Continue reading “Ne očekuj (barem ne sada)”