Gnjevni ljudi

Luka 4. 20 – 30

… Čuvši to, svi se u sinagogi ispuniše srdžbom te ustadoše, istjeraše ga iz grada i odvedoše na rub brijega, na kojem je njihov grad sagrađen, da ga strmoglave. Ali on prođe posred njih i ode.

Isusova prva propovijed zabilježena u evanđeljima omeđena je s dvije emocije: divljenje i srdžba. Prvi dio priče je u njima pobudio ugodne osjećaje i očekivanje dobroga jer su Isusove riječi razumjeli kao poruku o slobodi, nadi i prihvaćenosti. S tim se svi lako srodimo: nismo zaslužili ali ipak smo pomilovani. Siromašni su sigurno pomislili: konačno je došao kraj našem siromaštvu. Uskoro postajemo bogati. Slijepi su očekivali vid, potlačeni slobodu. Nastavi čitati “Gnjevni ljudi”

Na putu duhovnog rasta

[Dok sam prevodio knjigu ‘Understanding people’ Lawrenca Crabba, čitao sam ovaj tekst o Davidu i Golijatu i u njemu prepoznao pristup i put kojega Crabb nudi u svojoj knjizi kako bi se pomoglo čovjeku u njegovoj nevolji. Zato se ideje u ovom tekstu poklapaju s onima u Crabbovoj knjizi. Ovaj cjeloviti tekst zamjenjuje seriju od 6 ranije objavljenih tekstova tijekom rujna i listopada 2016.]

Jedna od prvih priča koje se sjećam da mi je baka pričala bila je baš ova o Davidu i Golijatu. Vjerojatno nisam jedini. Naravno, najprije ju čujemo kao uzbudljivu priču o ratu, o epskoj borbi maloga s jakim. Moguće ju je, kao i svaku priču, doživjeti na različite načine i na različitim razinama. Nastavi čitati “Na putu duhovnog rasta”