Draženu

Susretati čovjeka kao da je prvi put (bez povijesti). Rastajati se s čovjekom kao da je zadnji put (bez budućnosti).

STEP nas je povezao, sa STEP-om smo se rastali. Zadnji sam put Draženu stisnuo živu ruku na proslavi 35-te godišnjice Studentskog evanđeoskog pokreta u Europskom domu u Zagrebu, u petak 1. prosinca 2017. Samo dvanaest sati kasnije milovao sam mrtvu prijateljevu ruku. Po snazi kojom me udarila vijest o njegovoj smrti, shvatio sam koliko mi je značio. ‘Di si pater?’, redovito bi započinjao naše telefonske razgovore i osobne susrete. ‘ Ma gdje mi je najveća i najljepša glava Slavonije?’, uzvraćao bih. Continue reading “Draženu”