Smrt Boga

Ima li smrt Boga neku posljedicu po čovjeka?

Već spominjani Psalam 12 (hoće li ga tko od vas pročitati?) započinje riječima koje kao da su danas zapisane. To zapravo znači da čovjek uz sve napisane knjige i silno mudrovanje kroz tisućljeća, ništa nova nije napisao. ‘Nestaje pobožnih’, kaže David. Drugačije rečeno, Bog nestaje iz čovjekova vidokruga. Umnaža se broj onih koji su od Boga odustali. Danas se vole zvati ‘novim ateistima’. Valjda da bi bili ‘progresivni’. Ne više zatucani ateisti mračnog srednjeg vijeka. Već prosvijetljeni. A što u ateizmu ima nova? I što može biti novo?  Continue reading “Smrt Boga”

Želja

O želji je u vjerskim krugovima malo riječi. O vjeri daleko više. Ta i zovu se vjerski, a ne željni krugovi. O nevjeri pak, skoro ništa. O spasenju nam puna usta. A što spasenje jest? I koju ulogu u njemu ima, ne vjera (o tome valjda sve znamo), nego baš želja?

‘Spasenje ću donijeti onome tko ga želi.’ Psalam 12. 6 Continue reading “Želja”

Tajna vjere

‘Tajna’ kršćanske vjere, ono što kršćansku vjeru čini kršćanskom, jest Isus Krist. Onaj koji je isti jučer, danas i dovijeka. Onaj koji je došao u tijelu i koji će, po svom obećanju, ponovo doći. A Antikrist je baš to oduvijek negirao i činit će to do zadnjega dana. Poricat će da je Isus u tijelu došao, dodavat će neke nove objave, prenaglašavati do isključivosti pojedine sporedne stvari i time stvarati razdor u Tijelu. Budni budite i bdijte, reče Isus.

‘Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.’ Mt 11.25

Veliki mrak

Uzevši od zalogaja koji mu Isus dade, Juda iziđe u mrak. Za mraka s oružjem dođoše u Getsemanski vrt. Za mraka su ga vodali od jednog do drugog velesvećenika pa upravitelju. I kad ga konačno za dana razapeše, opet na svijet pade mrak. Veliki mrak.

A što bi sa svjetlošću koje bijaše u njemu (Mt 6.23)? Je’l ostala svjetlom ili je potamnjela?  Do kraja je vjerovao Ocu, ali za trenutak vlast tame bijaše takva da je ostavljenost izgledala kao jedino obješnjenje Velikog mraka. Da je i ta svjetlost potamnjela ovaj bi svijet postao pakao. Iz mraka ovoga svijeta, on pođe na još tamnije mjesto: sašao je nad pakao. Nad to strašno, mračno mjesto. Svijet u tom trenutku ostade u posvemašnjem, velikom mraku. I to njegovo unutrašnje svjetlo (duh) o kojemu je propovijedao na gori, rasvijetlilo je one koji tamo prebivahu (1 Pt 3. 18-20).