Predrasude

Takozvane predrasude (o kojima se danas vrišti) su kolektivna iskustva prethodnih naraštaja koja nas čuvaju od toga da svaki pojedinac na vlastitoj koži iskusi da vatra peče, da izmišlja toplu vodu, da ponavlja greške starih.

Svi mi imamo predrasude jer smo htjeli, ne htjeli, dio nekog kolektiviteta (često i više njih). Ni oni koji su protiv tradicionalnih kolektiviteta (nacija, država, Crkva, obitelj) ne mogu pobjeći od nekog novog kolektiviteta. Nitko nije otok ma kako se to trudio biti. Zar ekipica nema predrasude prema primjerice, Crkvi? Na kraju se pokaže da su oni koji su najglasniji protiv predrasuda, oni koji ih najviše imaju.

Smrt Boga

Ima li smrt Boga neku posljedicu po čovjeka?

Već spominjani Psalam 12 (hoće li ga tko od vas pročitati?) započinje riječima koje kao da su danas zapisane. To zapravo znači da čovjek uz sve napisane knjige i silno mudrovanje kroz tisućljeća, ništa nova nije napisao. ‘Nestaje pobožnih’, kaže David. Drugačije rečeno, Bog nestaje iz čovjekova vidokruga. Umnaža se broj onih koji su od Boga odustali. Danas se vole zvati ‘novim ateistima’. Valjda da bi bili ‘progresivni’. Ne više zatucani ateisti mračnog srednjeg vijeka. Već prosvijetljeni. A što u ateizmu ima nova? I što može biti novo?  Continue reading “Smrt Boga”

Želja

O želji je u vjerskim krugovima malo riječi. O vjeri daleko više. Ta i zovu se vjerski, a ne željni krugovi. O nevjeri pak, skoro ništa. O spasenju nam puna usta. A što spasenje jest? I koju ulogu u njemu ima, ne vjera (o tome valjda sve znamo), nego baš želja?

‘Spasenje ću donijeti onome tko ga želi.’ Psalam 12. 6 Continue reading “Želja”