Patrijarhat

Patrijarhat! Kako to strašno zvuči. A strašne stvari svakako valja ukloniti. Valja se riješiti straha i strahota. Patrijarhat je taj, kažu, koji je zaslužan za postojanje nejednakosti i opresije. I zato se valja protiv njega boriti i ne se ustručavati ni jednog sredstva i načina za njegovo uklanjanje. Ideja patrijarhata u sebi uključuje sve strukture koje tlače: državu, Crkvu, brak, školu… institucije svake vrste. Continue reading “Patrijarhat”

Draženu

Susretati čovjeka kao da je prvi put (bez povijesti). Rastajati se s čovjekom kao da je zadnji put (bez budućnosti).

STEP nas je povezao, sa STEP-om smo se rastali. Zadnji sam put Draženu stisnuo živu ruku na proslavi 35-te godišnjice Studentskog evanđeoskog pokreta u Europskom domu u Zagrebu, u petak 1. prosinca 2017. Samo dvanaest sati kasnije milovao sam mrtvu prijateljevu ruku. Po snazi kojom me udarila vijest o njegovoj smrti, shvatio sam koliko mi je značio. ‘Di si pater?’, redovito bi započinjao naše telefonske razgovore i osobne susrete. ‘ Ma gdje mi je najveća i najljepša glava Slavonije?’, uzvraćao bih. Continue reading “Draženu”

O jedinstvu kršćana

Priredivši materijal za molitvenu osminu 2011. godine kršćanske su crkve iz Jeruzalema pred svjetskom kršćanskom zajednicom oživjele tekst iz Djela apostolskih koji svjedoči o životu pracrkve neposredno nakon Petrove propovijedi na Pedesetnicu. Mnoštvo je ljudi prigrlilo vjeru u Isusa iz Nazareta i prema Lukinu svjedočenju: ‘Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.’ Luka ističe četiri aspekta života onih koji po vjeri postadoše braća i sestre. Continue reading “O jedinstvu kršćana”

Jako sam se bojao

Jedan od molitvenih skupova tijekom tjedna molitve za jedinstvo kršćana (18. – 25. siječnja) održan je u zajednici u kojoj sam odrastao: u Kristovoj crkvi u Rijeci (Kresnikova 31). Program su priredili mladi ljudi iz RiStreama, inicijative protestantsko evanđeoskih crkava u Rijeci. Već je sama ta priča sjajno svjedočanstvo rušenja barijera među onima među kojima sigurno ne trebaju postajati, ali za mene je ova večer bila nešto više od jednog od niza okupljanja. Continue reading “Jako sam se bojao”

Ime i etiketa

Glavni tekst ovogodišnje molitvene osmine za jedinstvo kršćana je onaj iz 1. poslanice Korinćanima 1.1-17. Mlada zajednica koju je sam Apostol osnovao nije bila lišena ni jednog problema koji imamo i mi danas: podijeljenost po svim koordinatama: Jedni su govorili da su Apolonovi, drugi Pavlovi, treći Petrovi, četvrti Kristovi. Da bi slika bila potpunija tome treba dodati i zbrku i podijele oko duhovnih darova, spolne neurednosti, kaotičnog blagovanja Euharistije…

Članovi jedne zajednice su se međusobno prepoznavali po etiketama koje su si međusobno nadijevali. Etikete se stavljaju na proizvode. Imena se nadijevaju ljudima. Imenovanje upućuje na poštivanje, etiketiranje ukazuje na iskorištavanje. Valja nam uznastojati da, dok se spominjemo jedni drugih, ne činimo to etiketiranjem, već imenovanjem. Kako znati kad imenujemo, a kad etiketiramo? Po nakani: želimo li zagrliti i prihvatiti bližnjega u sebedarju ili ga iskoristiti kao teglu ajvara za svoje sebične ciljeve?