‘Bac’te mreže s druge strane’

Izaija 6. 1 – 8; Lk 5. 1 – 11

Izaija u svetištu ‘vidi Gospodina’ okružena anđelima i pred njim pada ničice jer ne može se čovjek dotaknuti Svetoga, a da ostane na nogama. Ne može čovjek vidjeti Svetoga i ostati isti. Ne može čovjek susresti Svetoga i ne pomaknuti se: ‘Evo me, mene pošalji’, odgovor je na viđenje. Izaija je, makar u viziji, morao doći u Svetište da bi vidio Gospoda. Petru je to Svetište došlo na prag njegove kuće, udaljene 50-tak metara od mjesta gdje su im bile vezane barke. U Isusu je Bog došao k nama. Ne moramo mi ići njemu. U Isusu nas Bog susreće u našoj svakodnevici kad peremo mreže, betoniramo, predajemo… Ne nalazimo Boga u nekom svetištu, a 50 metara dalje ga nema. Pavao će reći: ‘Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve’ (Dj 17. 24 – 25).

Isus je zamalo (vidjeli smo to prošle nedjelje) izgubio glavu jer se sektašima usudio reći da Bog u svom spasenjskom nauku nije ograničen na Izraela. Da Božje srce koje želi spasiti nije ograničeno na tih 20-tak tisuća km2 i tih par milijuna ljudi već da se njegova ljubav proteže na svakoga čovjeka do na kraj svijeta. I sad Isus, potjeran iz sinagoge u Nazaretu, na obali Galilejskoga mora, nastavlja propovijedati mnoštvu i koristi priliku pozvati u svoje društvo i svoju misiju one koji su mu povjerovali. Petar je povjerovao kad je u tom neuglednom namjerniku prepoznao Gospodina.

Ribe loviti

Ulovljene su ribe bile znak Petru o naravi i uspješnosti buduće misije u koju ga Isus zove. Ribe → ljudi. Kako vam zvuči ovo ‘ribari ljudskih duša’? A ovo: ‘sabrati raspršene’? Mreža čini baš to: sabire raspršene ribe: ‘A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: ‘Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!« To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.’ Iv 11. 49 – 53 Božja je nakana sabrati, okupiti, a mi ljudi na takvu nakanu odgovaramo nakanama ubojstva. Oni koji su Isusovi prepoznaju se po tome koliko široko magu baciti mrežu. Što šire zahvaćamo bolje svjedočimo pripadanost Isusu.

Oni u jednoj ribarici su ulovili, ali je ulov bio zajednički. Što nam to govori kad je u pitanju duhovno probuđenje za koje molimo? Što nam kazuje primjerice Večer slavljenja u petak u dvorani Dinko Lukarić na Kozali? Molimo godinama po našim crkvama za duhovno probuđenje, a u petak smo svjedočili da preko 2000 ljudi u glas pjeva slaveći Gospodina. U Rijeci! Jesmo li i mi svojim molitvama doprinijeli tome? Ne sumnjam. Kad se duhovno probuđenje dogodi, kad se raspršeni saberu u ribarskoj mreži (usp. Mt 13. 47: ‘…kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe’) tada je zapanjenost zajednička, tada je posao zajednički, tada je zahvalnost zajednička.

Ribe treba loviti tamo gdje ribe jesu – u moru. Čovjeka treba doseći tamo gdje čovjek jest – u svijetu. Ribari ne bacaju mreže napamet već danas koriste ehosondere. Oni koje mi želimo ‘uloviti’ nisu u Crkvi već u svijetu. Koji je naš ‘ehosonder’? Kako do tih riba? O tome nam valja razmišljati. Na to vrijeme i energiju trošiti, a ne na čistu kuhinju. Gdje su ljudi? Koje su njihove potrebe? Koje su njihove muke i očekivanja? Misija je sveobuhvatan zadatak. Ona naprosto traži da se otvori svoja vrata i pođe u susret bližnjemu. Da se bližnje pozove sebi. Otac izgubljenog sina nam je dobar primjer toga. Nema efikasne misije kad su zidovi podignuti, a vrata zakračunata ‘u strahu od Židova’ (Iv 20. 19).

Koga Bog treba? Koga Bog poziva?
  • Kvalifikacije:
    – mladi (Petar vjerojatno nije imao više od 30 godina, Ivan vjerojatno duplo manje, Wiki kaže, rođ: 15. A.D.) – stariji nisu manje vrijedni, ali pred mladima je po prirodi stvari više godina službe, lakše se prilagođavaju, spremniji su učiti,
    – vrijedni (svu noć smo se trudili) – lijeni ljudi nigdje nisu dobrodošli, pa tako ni u djelu Božjemu.
    – poslušni i spremni vršiti Božju volju (izvezite na pučinu… – dan je i tada se ne love ribe). Sluge će Božji ponekad hodati utabanim stazama, ali će ponekad zahtjev biti neobičan i iznenađujući. Čuli smo nedavno Mariju: ‘Neka mi bude po tvojoj volji!’ Isto će njezin sin ponoviti u Getsemanskom vrtu: ’Ne moja, nego tvoja volja da bude.’

Ima li danas u ovoj zajednici, posebice među mladim ljudima, nekoga tko čuje ovaj poziv? ‘Žetva je velika, ali je radnika malo.’ U Isusovoj su misiji malo korisni redoviti pohađatelji crkvenih okupljanja. Isusu su potrebni prijatelji koji će zajedno s njim ‘ljude loviti’, sabirati raspršene, vidati rane, hraniti gladne, navješćivati godinu milosti Gospodnje. Nitko u ovoj zajednici nije isključen iz poziva u služenje. Uvijek je premalo ljudi. Nekoga će Bog pozvati da zamijeni nas koji ovu zajednicu danas vodimo. Tijekom molitvenog tjedna molili smo za pastore naših zajednica u Osijeku, Siraču, Šibeniku gdje trenutno nemaju pastore. Slobodno dodajte i Rijeku, Karlovac… jer godine idu… Molite, ali se i odazovite na poziv. ‘Koga da pošaljem‘, pita jutros Gospodin? ‘Tko će poći?‘ Tko će preuzeti službu pastora ove crkve? Tko će preuzeti službu voditelja humanitarnog rada? Tko će se uključiti u službe starješinstva, đakonata, slavljenja, domaćinstva… Popis je beskrajan. Traže se ljudi. Jesi li ti jedan(na) od onih koji će se danas odazvati pozivu?

Audio:

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s