Valja se podsjetiti

Luka 2. 41 – 52

Vjernim i pobožnim ljudima jednom godišnje bilo je poći na hodočašće u Jeruzalem iz 150 km udaljenog Nazareta da se poklone Jahvi, Bogu Izraelovu. Marija i Josip to sad čine nakon skoro 13 godina od onoga što su doživjeli pri navještenju i rođenju Isusa. A to nipošto nije bilo ni malo ni beznačajno. No, godine prolaze i rutina života kao da izblijedi dana obećanja. Sjećanje izblijedi.

Po završenim danima slijedi povratak u Nazaret. Naporan put pridružuje se briga jer dječaka Isusa nema među suputnicima. Lijepa je, i nama nepoznata ta navada da su djeca naših bližnjih i naša djeca. Da ću nahraniti i dijete bližnjih kao što hranim svoje. Da ću na putu brinuti za dijete bližnjih kao što brinem za svoje. Slijedi povratak u Jeruzalem. Dva su dana prošla. Treći je dan, dan traganja za dječakom. Vrlo vjerojatno u svratištu gdje su odsjeli, među djecom s kojom se igrao. Preokrenuli su Jeruzalem naglavačke. Zadnje mjesto na kojem bi tražili Isusa bio je Hram. Zašto? Možda baš zbog izblijedjelog sjećanja? Tko se od nas može sjetiti što se dogodilo pred 13 godina? 2005!

A Isus je samo želio biti u onome što je Očevo. I zato se čudi: ‘Zašto ste me tražili?’ Je’l trebalo tragati? Gubiti vrijeme. Sekirati se i žalostiti? Pa znate gdje ja mogu biti. Ne bi bilo čudno da je Isusu na umu bio prorok Samuel koga je mati kao malo dijete dovela u Hram kako bi tu ostao i služio Bogu. Da su mu roditelji u tim trenucima bili iste misli kao on izostalo bi traganje, izostala bi žalost i briga.

Bog je po ustima djeteta trebao podsjetiti Mariju i Josipa da prolazak godina i rutina svakodnevice nisu dokinule dana obećanja. Da se nisu promijenili prioriteti: Otac na prvome mjestu! Idite tamo gdje je Otac pa nećete lutati. Kao što je to činio mali mudrica Isus.

Opetovano čitamo da je Marija događaje pohranjivala u srcu. Malo su što razumjeli od Božje nakane s njima i njihovim djetetom. Luka izrijekom tvrdi da nisu razumjeli Isusove riječi, ali isto tako ponavlja da je Marija čuvala u svom srcu sve te događaje. Nismo ni mi drugačiji. Lako zaboravljamo obećanja i zato nas treba podsjećati. Malo što razumijemo u trenutku kad nam se stvari događaju, ali ako ih poput Marije čuvamo u srcu doći će vrijeme kad će nam biti objavljeno. Nije sve u racionalnom razumijevanju, već je nešto i u prihvaćanju srcem koje je veće od uma.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s