Obraćenje ili afirmacija

Lk 3. 1-8 (2. nedjelja Došašća 2018)

‘Dođe riječ Božja Ivanu’ – Proroci Božji ne donose novu poruku. Iako govorimo o ‘novom Božjem stvorenju’ zapravo se radi o već viđenom pa zaboravljenom. Za nas, vremenite, sve što nismo vidjeli, jest novo. Sve što je Bog stvorio ‘bijaše dobro’, ali smo zbog neposluha iz dobra izagnani. No, zaborav nije potpun pa i podsvjesno (osobno i kolektivno) čovjek žudi za onim što je bilo, a plastično je opisano riječima: ‘Za dnevnog povjetarca dok je Bog šetao vrtom.’ Bilo je zajedništvo Boga i čovjeka.

Novi Božji svijet nije drugo do li obnova zajedništva Boga i čovjeka. To je pak izraženo riječima knjige Otkrivenja: ‘prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu…’ ‘Hrama više nema jer je njegov hram Gospodin’ Hram je posrednik. U Novome Jeruzalemu više ne treba posrednik jer je udaljenost prevladana. Iz te vizure prorok nije drugo do li onaj koji podsjeća na ono što je bilo, što nije, a trebalo bi biti i na ono što će biti.

Afirmacija ili obraćenje

Svi veliki povijesni promašaji počivaju na temelju pogrešnog razumijevanja čovjekove naravi i njegovih potreba. Zato nisu ni mogli biti drugo do li promašaji koji su iza sebe ostavili bezbrojne mrtve.

I Ivan i Isus i njegovi apostoli propovijedali su nužnost obraćenja. Ivan je, čitamo, naviještao: ‘Donesite plodove dostojne obraćenja.’ A što su htjeli njegovi slušatelji? Afirmirati postojeće: ‘Imamo oca Abrahama’. Drugim riječima: ‘S nama je sve u redu. Što još hoćeš? Što nam je još potrebno? Mi smo uglavnom OK. Tu i tamo treba nešto malo popraviti, ali riječ je samo o kozmetičkim promjenama.’

I danas čovjek misli da je s njim manje više sve u redu i da su plastične operacije sve što mu treba. I čovjek uistinu jest stvoren dobrim, ali naumice zaboravlja da je neposluhom otišao od Dobroga i da je zato ostao i bez dobrog temelja i da nikakva gradnja na tim razvalinama neće, jer ne može, uspjeti. Između čovjeka i afirmacije dobrog u njemu, stoji obraćenje. Povratak Dobrome.

Svaki će se prorok Božji prepoznati po tome što čovjeka i čovječanstvo poziva Ocu. Lažni pak proroci, koji siju smrt pričajući čovjeku ono što čovjek želi čuti, prepoznaju se po lažnoj slici o Bogu i čovjeku: ‘Nisi ti, čovječe, pao. Nisi otišao od Boga i time upao u nerješivu nevolju. Ti si samo zaboravio da si dobar.’ Ivanova je poruka bila gruba ali ljekovita: ‘Leglo gujinje’, govorio im je i pozivao na obraćenje. Ne afirmaciju postojećega, već obraćenje, kako bi se ostvarilo novo – ono što je bilo: zajedništvo čovjeka s Bogom Ocem.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s