‘Ljubaf ni lahka stvar’

 

Mk 12. 28 – 34

Poziv: ‘Čuj Izraele! Tvoj Bog je jedan! tako moćno zvuči, a poticaj ‘ljubi ga cijelim svojim bićem, a bližnjega svoga kao sebe sama’ skoro kao nemogući zahtjev. Budući da je Isus svu tu zavrzlamu sa Zakonom presjekao pozivom na ljubav, vrijedno se još malo zadržati na ovom tekstu, i preispitati sebe kako odgovaramo na poziv: ‘Čuj… (dodaj svoje ime)!

Velika je težina ovog poziva jer sve rasprave i prijepore koju je Zakon izazivao i još izaziva, Isus dokida pozivom na ljubav: ‘nitko ga se više nije usuđivao dalje pitati.’ Preciznije, budući da se sam Isus poziva na Pnz 6 jasno je da to nije ništa novo, da je ljubav prema Bogu sama srž zakona. Da se Zakonom poziva čovjeka da vrati Boga u fokus stvarnosti: ‘Tvoj Bog je jedan!’ Isus je, poput svih starozavjetnih proroka, morao svoje suvremenike podsjećati na to. Ništa manje i danas čovjeka treba na to podsjećati. Rekoh: na pitanje: ‘Što je to ljubav?,’ Isus će odgovoriti: ‘gledajte mene i učite od mene!’ Prije no što ukratko pogledamo na Isusa kako bismo naučili ljubiti, samo naznaka: utopljeni smo u kulturu koja vjeruje da je ljubav isključivo stvar emocija pa ona traje dok traje dok traju emocije, a kad leptirići u trbuhu nestanu onda ljudi odlaze svaki svojim putem. No, emocije su ipak samo dio priče. Važne ali ipak prolazne i promjenjive. Drugačije je s odlukom. No, vratimo se Isusu.

Što to znači ljubiti Boga cijelim svojim bićem i kako to vidimo kod Isusa?

Spomenimo samo tri slike iz njegova života iz kojih razaznajemo što je za Isusa značilo ljubiti Boga:

– kao dvanaestogodišnjak: ‘biti mi je u kući Oca svojega’ ili ‘u onome što je Očevo’ (Lk 2. 49)
– u molitvi mu biti blizak (Lk 6. 12) – u molitvi prepoznavati njegovu volju, doživljavati njegovu blizinu
– križ – vršiti njegovu volju

→ ‘Gospodina stalno pred sobom gledah jer mi je z desna, da ne posrnem’ (Djela 2. 25 / Ps 16. 8)

Nije li dovoljno voljeti čovjeka i služiti mu? Da je dovoljno, Isus ne bi rekao ljubi i Boga i sebe i bližnjega. Humanizam će se svakako složiti s idejom da svu pozornost poklonimo čovjeku i njegovim potrebama.

Što to znači voljeti sebe? Kako se sebe ljubi?

Treba li uopće spominjati ljubav prema sebi? Nije li to samorazumljivo?

c5beena-zmajNa slici je čovjek imenom Richard Hernandez koji misli da je promijenio spol i sad se zove Eva. Nezadovoljan sobom, prolazi proces transformacije na koji je potrošio 365 k kuna i još planira 242 k kuna (cca 100 000 USD) kako bi prestao biti čovjek i postao gmaz jer kaže da ima jednu biološku majku i onda još zmiju čegrtušu kao drugu majku. Voli li ta osoba sebe? Budi li se ujutro s riječima: ‘Hvala ti što sam stvoren tako čudesno!’ (Ps 139. 14). Nakon viđenog, nekako sumnjam. Kad nekoga s pet godina napuste roditelji, na njegovoj duši ostaju preteške rane. Čovjeku je to nemoguće iscijeliti i jedino što mu preostaje su plastične operacije i tetovaže. ‘Činim to jer nisam htjela umrijeti kao čovjek’, kaže. (https://goo.gl/sGonLH)

Koliko je takvih ljudi nezadovoljnih sobom? Koliko, primjerice, anoreksičnih cura jer ih je modna industrija uvjerila da su debele? … I to ne samo ‘tamo negdje’, već možda baš danas ovdje?

– Voliš li sebe?
– Prihvaćaš li se takvim kakav jesi? U molitvi često zahvaljujemo Bogu što nas prima baš takvima kakvi jesmo, a prihvaćamo li mi sebe takvi kakvi jesmo?
– Opraštaš li si pogreške?
– Rasteš li u znanju, duhovnoj i mentalnoj zrelosti, tj. ulažeš li u sebe? itd.
– Brineš li za svoje tijelo? (da spomenem samo nekoliko aspekata ljubavi prema sebi)

Kako se ljubi bližnje?

Tko je taj moj bližnji? (odgovor slušateljstva) Razvidno nam je to iz Isusove prispodobe o milosrdnom Samarijancu: moj bližnji je onaj tko je u potrebi, a u mojoj je moći da mu pomognem. Da od njega ne okrenem glavu i ne tražim ispriku za moju nespremnost. Isus je ljubio bližnje, koji su mu tada još bili neprijatelji, jer oni, tj. mi nismo bili u stanju ništa poduzeti za svoj vječni spas.

Ljubav prema Bogu, sebi i bližnjima nije istoznačna iako su ta tri aspekta ljubavi organski povezana. Da je, kako to humanizam zahtijeva, ljubav prema čovjeku i služenje čovjeku već i ljubav prema Bogu, onda bi to Isus tako i rekao. Isus nije služio čovjeku i to iskoristio kao alibi za zanemarivanje Boga, već, kako smo to ranije vidjeli, ‘Gospodina stalno pred sobom gledaše’. Danas čujemo: kad gledaš čovjeka, to je kao da gledaš Boga. Nikako nije moguće reći da se ljubi Boga (koga se ne vidi), a da se ne ljubi čovjeka (koga se vidi). Tu je apostol Ivan jasan u 1 Iv 4. 20, ali se nikako ne može zbog ljubavi prema čovjeku zanemariti Boga kao Jednoga Boga.

Ljubiti znači cijelim svojim bićem zaroniti u stvarnost, tj. biti istinski povezan sa svime što jest, spoznati Jedno. Zato, ljubiti poput Boga znači ne imati granica. Nismo pozvani rušiti tuđe već svoje granice. Nažalost, često svjedočimo nasilnom rušenju tuđih granica, no to nije put. Ljubiti poput Boga znači ne ograničite se na ‘prijatelje’, već ljubiti i neprijatelje. Ljubiti znači širiti krugove prijateljstva. Duhovni se rast može prepoznati po polumjeru kruga koji me okružuje. Ako nakon dugo godina i dalje ljubim samo one koji mene ljube, one koji me okružuju u uskom krugu u kojemu se krećem (a i tu pazim s kim imam posla), izgleda da s duhovnim rastom nešto ne štima. Da sam zakržljao. Da nisam čuo ovo: ‘Čuj Izraele! Tvoj Bog je jedan! Zato ljubi…’

Za vježbu: napišite na papir spisak osoba / skupina za koje možete reći da ih volite, ili barem mislite da ih volite? Da vam je stalo do njih. Da se trudite činiti im dobro čak i kad vam osjećaji govore suprotno. Pokušajte izmjeriti ‘širinu svog kruga’? Ljubiti znači ne ograničiti se na emocije, već uključiti i volju i razum i tijelo. Ljubiti ne znači ispunjavati propise, već propise nadići. Onome koji, primjerice, ženu ljubi, ne treba propis koji će mu braniti da nad njom vrši nasilje, zar ne? Marks je mislio da je otkrio toplu vodu kad je govorio o otuđenju radnika od sredstava proizvodnje. A to nalazimo zapisano već na prvim stranicama Biblije: ‘u znoju lica svoga kruh ćeš svoj jesti!’ Ljubiti znači radosno raditi, kako smo to slušali na ispraćaju od brata Mirka. Pod ‘biti istinski povezan sa svime što jest’ mislim baš na to da ne postoji ni jedan dio Bogom stvorene stvarnosti koja bi meni bila strancem, od koje bih bio otuđen. I sam Bog stvoritelj, i ja sam sebi, i bližnji, i narod u kojemu živim i rad koji obavljam… Kaže pjesma: ‘Ljubaf ni lahka stvar.’ Uistinu nije.

Ljubimo li Boga – prepoznat ćemo po sadržaju naših misli, želji da svoje vrijeme provedemo s njim i spremnost da vršimo njegovu volju
Ljubimo li sebe – prepoznat ćemo po tome koliko sebe prihvaćamo
Ljubimo li bližnje – prepoznat ćemo po tome koliko im služimo u njihovim potrebama

Audio:

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s