Da služi i dà život

Marko 10. 35 – 45

Izgleda da su ova dvojica sinova starog Zebedeja, Ivan i Jakov preduhitrili ostalu desetoricu s kojima su dijelili zajedničku želju da postanu slavni. I to je kod potonjih izazvalo razumljiv gnjev. Ovi su se progurali preko reda, mislili su. Sjediti uz prijestolje vladara je svakako časno mjesto.

Biti slavan, rekoše sudionici razgovora u četvrtak na Ristream okupljanju gdje smo razmišljali o ovome tekstu, znači biti poznat, viđen. Nadalje, rekoše na izravno pitanje, da nitko od njih ne želi biti slavan. Imamo naše slavne suvremenike kojih su puni mediji. Neki od njih su bez sumje zbog svojih sposobnosti i uloženog truda zaslužili biti slavni. I danas širom svijeta ljudi pamte prezime Šuker, kapetana naše reprezentacije na svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998-e. Danas je njegovo mjesto zauzeo Luka Modrić. Manje slavni, ali svakako zaslužniji su mnogi znanstvenici o kojima saznajemo samo u trenucima kad im se dodijeli neka nagrada, poput Nobelove. Ali beskorisnih tzv. starleta mediji su puni.

Želite li vi, za razliku od naših mladih, biti slavni? Poznati zbog nekog dobrog postignuća? Želite li da vas djeca, prijatelji, susjedi, suradnici pamte kao osobu koja je nešto postigla, u nečemu uspjela? Ako, kao ni naši mladi, ne želite biti slavni u zemaljskim mjerilima, pitam onda, želite li u slavi Kristovoj sjediti njemu s desna ili s lijeva? Imate li tu ambiciju?

Molba Ivana i Jakova nije naišla na Isusovo neodobravanje. Nije se zbog toga ljutio ili ih ukorio. Legitimno je htjeti biti s njim u slavi. No, izgleda da, prema Isusovim riječima, nisu baš razumjeli ni put u slavu ni što slava znači.Isus je svakako i za svog zemaljskog života bio slavan, tj. poznat, viđen. Za njim su krenule mase. Nije prošao nezapažen. Je li to bila ugodna pozicija? Slavni ljudi su, ne samo Isus, izloženi stotinama foto objektiva (stavite se u kožu primjerice Meghan Merkle i princa Harrya), bez privatnosti, a opet često sami. Da nadomjeste tu samoću nije rijetko da se odaju porocima i mnogi prerano skončaju ne mogavši se nositi sa slavom.

1. Put k slavi

Isus ih poučava da i oni trebaju ‘piti kalež koji je on pio i biti kršteni krstom kojim je on kršten.’ U njihovoj je imaginaciji, put k tronu ili u njegovu blizinu bio lagan i ugodan. Skrivali su se iza njega. On je bio istaknut, bio je silan u riječi i djelu, a oni su se uz njega šlepali. Ali onda je došao trenutak da i oni izađu na vjetrometinu. Da iz sjene izađu pod svjetla reflektora. Da pokažu što su od Učitelja naučili i jesu li spremni poslušati njegov nalog. O tome smo govorili prošlih nedjelja: ‘Pođite po svem svijetu kao što sam i ja pošao po Očevu nalogu i govorite i činite sve što ste u mene vidjeli.’ Taj motiv čežnje za položajem i veličinom smo sreli u nekoliko zadnjih nedjelja. A Isus je radije bio s malenima. Biti velik u ovome svijetu uvijek i nužno zahtijeva gaženje malih. Da bi se došlo do položaja, valja smijeniti onoga tko se na položaju nalazi. A Isus od svojih sljedbenika traži da onaj tko ima želju biti prvi, poznat, priznat, istaknut, treba biti sluga svima. Da kao i on budu spremni dotaknuti gubavca, oprati noge, biti tu za druge. Za one koji ih trebaju. Poniznost prethodi slavi. Onaj tko se u ovom trenutku oholi, u vječnosti mu je zajamčeno poniženje. Treba li podsjećati na to što o oholosti kaže Pismo: ‘Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost’ (Jk 4. 6). Onaj koga poznajemo kao đavla, Sotonu, zavodnika, onaj je koji se uzoholio i poželio biti na mjesto Boga bio je oboren (Iz 14). Tako prepoznajemo i one koji su u njegovoj službi: ‘oholost je ogrlica na njihovu vratu, a nasilje haljina koja ih pokriva’ (Ps 73. 6).

Dok smo o ovom tekstu razmišljali u četvrtak na Ristreamu, pokušali smo se staviti u Isusovu kožu. U čemu se sastojao njegov život:

  • slušateljstvo ga nije razumjelo
  • nije imao slobodnog vremena za sebe osim po noći kad ga često nalazimo u molitvi
  • vjerske su ga vlasti nadzirale i koristile svaku priliku da ga uhvate u krivoj riječi i kršenju Zakona.
  • prijatelji su ga napustili, odrekli ga se i prokazali, da spomenemo samo par crtica, ne računajući naravno trnovu kruno koja mu je stavljena kao kralju.

Želite li još uvijek biti slavni? Ako da, na dobrom ste putu ako povjerujete Isusovoj riječi: budi poslužitelj, sluga, rob svima. Tako on reče.

2. Slava u vječnosti

Iz Ivanova i Jakovljeva pitanja je razvidno da su očekivali da Isusova prava slava tek treba nastupiti. Možda im nije bilo jasno ni kad, ni gdje, ni kako, ali njegov propovijedanje o kraljevstvu Božjemu bilo je do te mjere poticajno da su mu povjerovali i očekivali dolazak tog kraljevstva s Kristom Kraljem na prijestolju. Kad je Isus bio proslavljen i kad Isusovi sljedbenici trebaju očekivati proslavljenje? Isus je bio poznat. Priznat od malih ljudi. Ali njegova prava slava je nastupila onda kad je, izvršivši svoje djelo bio postavljen Ocu s desna: ‘Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!’ (Ps 110. 1). Tako će i Kristovi koji čeznu biti s njim u slavi, biti proslavljeni kad i posljednji neprijatelj – smrt – bude obeskrijepljen (1 Kor 15. 25-26).

Na kraju se možda možemo i složiti, tj. prihvatiti Isusove riječi o služenju kao putu k slavi. Možda se dogodi obraćenje pa umjesto nedjeljnih pohađatelja crkvenih predstava postanemo slugama? Možda se obratimo pa umjesto očekivanja da drugi služe nama i posljedično prigovaranja kad to služenje izostane, postajemo ljudi koji služe potrebama drugih? Današnji je tekst prilično jasan u svom zahtjevu. Hoćeš u slavu? Služi!

No, što bi mogle značiti riječi, i jesu li i do koje mjere, primjenjive i na nas: ‘dati svoj život kao otkupninu za mnoge.’ Primjer franjevca Maksimilijana Kolbea koji je zauzeo mjesto mladog Frana Gajowniczeka koji je trebao biti strijeljan u Aushwitczu i time mu spasio život, dobro je poznat. I nije jedini u povijesti Isusovih vjernika koji su podnijeli mučeničku smrt za druge. Svakako ni jedna se smrt ne može usporediti po svojim posljedicama s Kristovom, ali ni jedna takva smrt nije uzaludna. Dapače, spasonosna je.
Ne traži se svaki put fizička smrt, ali kako sam jučer negdje čuo: ‘Ne možemo se spasiti ako ne spasimo druge.’ A spasiti ih možemo na različite načine kad ponesemo njihove terete, brige, boli.

Audio:

Za download kliknite ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s