Cjeloviti Isus (2)

Isus u vremenu danas – Crkva

Prošle smo se nedjelje podsjetili na jednu jako lijepu priču o Isusu koji mudro poučava, liječi bolesne, hrani gladne, oslobađa ljude od zloduha, i na kraju umire za čovjeka kako bi mu donio spas. Ne čudimo se što su ga odmah htjeli zakraljiti. I mi bismo.

Danas je pak pred nama jedna teža i zahtjevnija priča. Isus iz Nazareta je svoju misiju do kraja odslužio, a iza njega su ostali njegovi učenici i ono što danas poznajemo kao Crkvu. Vidjeli smo da je Isus došao u kulturu obilježenu vjerom da se Bog, Stvoritelj neba i zemlje objavio svemu stvorenju preko Abrahama, Mojsija i proroka svojega naroda Izraela. U kakvu kulturu danas po Crkvi dolazi Isus, barem što se tiče Zapada?

  • Postmoderna; New age duhovnost; Transhumanizam → zajednički nazivnik: ‘Nezadovoljni smo sa svime i zato ćemo stvoriti novoga čovjeka i vlastitu stvarnost po načelu: Uzmi što ti paše.’
  • Vrijeme mrtvoga Boga – redefinicija čovjeka i društva: vrijednost života (abortus, eutanazija); stvarnost (Reality Is Nothing But a Hallucination (predavanje na: openculture.com); autoritet (Crkva, država, obitelj, škola…)

Najveći izazov s kojim se Crkva na Zapadu susreće je duh postmoderne. Jedna od njenih bitnih oznaka, za nas interesantna, je da ne prihvaća metanarative, (Lyotard) tj. velike priče (a to biblijska priča itekako jest), i usitnjava stvarnosti poput razbijanja mozaika i preslagivanje krhotina po vlastitom nahođenju. Slijedom toga će se i priča o Isusu Kristu dekonstruirati i preslagivati prema vlastitim afinitetima, potrebama i željama. Tako će se, primjerice, iz Isusove kritike vjerskog establišmenta iščitavati njegova revolucionarnost. Iz Isusovih riječi: ‘Idi, ni ja te ne osuđujem’, će se iščitavati da se Isus slaže sa čovjekovim stanjem, s čim se poznavatelji Pisma baš i neće složiti. Snaga poruke Pisma je baš u njezinoj cjelovitosti. Isus sam nije ‘pao s neba’ već ga je, kako je tumačio suputnicima na putu u Emaus, sve u Zakonu, Prorocima i Psalmima nagoviještalo. Njegova misija je imala snagu i bila učinkovita zato što, recimo to slikovito, nije bio liječnik specijalist, već liječnik opće prakse. Pristane li Crkva na tu prijevarnu igru mrvljenja stvarnosti, na parcijalnost, može slobodno staviti ključ u bravu. Biti svjetlo svijetu moguće je ako se rasvjetljuje svaki aspekt čovjekove egzistencije i to svjetlom Kristovim.

Isusov nauk i njegovo djelo valja razumjeti u toj cjelini. Svako fragmentiranje Isusa po kojemu bio on bio ili revolucionar ili dobričina koja nikoga ne osuđuje, kako vole mantrati new ageovci, je promašena priča koja nikoga ni na što ne obvezuje. Parcijalni Isus je nerelevantan i kao takav nepotreban. Poštenije je onda odbaciti ga cijeloga, nego prigodničarski ga citirati i pokušavati njime podupirati svoje propale ideje.

Crkva danas ima identičnu misiju kakvu je imao Isus i kakvu je imala prva Crkva. A samo je jedan razlog tome: čovjek je kao biće, budući da živi iz svog ega, identičan čovjeku iza kojega se ‘spustila rampa’ Edenskog vrta, identičan onima koji su Isusu vapili za pomoć, identičan onima koji su ga raspeli. Čovjek je danas isti sa svojim strahovima i stremljenjima, očekivanjima i nadanjima.

Zato je misija Crkve u Isusovo ime:

1. Crkva propovijeda: Obratite se jer se KB približilo!

(središnjost Boga i pomirenje u svim njegovim dimenzijama: s Bogom, sobom i bližnjima) – evangelizacija

2. Crkva krštava u ime Oca i Sina i Duha Svetoga
3. Crkva moli i maže bolesne

Što je Crkvi činiti danas u vrijeme neslućenog napretka medicine? Baš ono što je Isus i naložio: molite, položite ruke, pomazujte uljem. S vjerom da Bog može podignuti nevoljnika. To ne znači da se Bog neće poslužiti mudrošću i rukama liječnika. Naprotiv. Ali to ne znači ni da će Crkva prestati moliti za bolesne mažući ih uljem, kako je Gospodin naložio.

4. Crkva izgoni zloduhe

Danas s jedne strane čujemo da đavao ne postoji, da je to izum srednjevjekovne crkve i znak neznanstvenoga razumijevanja svijeta, a s druge mu strane dižu spomenike i nose transparente i majice s natpisom ‘Satan loves you’ (guglajte pa ćete vidjeti u kojem se kontekstu pojavljuje taj slogan). Čovjekoubojica i otac laži nekoga voli? Beskrajna je ljudska glupost i naivnost. Ali baš to se događa kad je Bog mrtav, kad je ego na tronu, kad se čovjek ne želi obratiti Bogu koji ga voli. Onda mora povjerovati da ga đavao voli. Čovjek, kako je to tužno biće bez Boga.

5. Crkva poučava sve što je Isus poučio svoje sljedbenike

Crkva nije ovlaštena naviještati nešto od Isusova nauka i činiti nešto od onoga što je on činio i izravno naložio svojim sljedbenicima da to čine zato što to duh vremena zahtijeva, već joj je naviještati i činiti sve što je on govorio i činio. Naprotiv, pozvana je biti kontrakultura. Tema skorog susreta mladih na Fingerprintu će biti: ‘Isus alternativac!’

Ima li zapreka tome? Svakako ih ima i to dosta. Možda o tome u sljedećem nastavku.

Zaključno: dekonstruirani Isus, Isusa koji bi trebao ispuniti dio naše reducirane konstrukcije stvarnosti, nije onaj Isus koga Crkva ispovijeda kao Krista. Isus je utoliko Spasitelj ukoliko je Gospodin. Gospodin cjelovite stvarnosti. Onaj koji je navijestio i ostvario pomirenje, onaj koji donosi svjetlo istinsko u ovaj mračni svijet u vlasti Zloga.

Crkva danas, vjerna Isusovu naputku, naviješta radosnu vijest o Kraljevstvu, nužnost obraćenja da bi se to kraljevstvo zadobilo. Moli za bolesne, izgoni zloduhe, hrani gladne. Potiče na ljubav i nesebično služenje bližnjima.

Audio: 

Nastavlja se.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s