Patrijarhat

Patrijarhat! Kako to strašno zvuči. A strašne stvari svakako valja ukloniti. Valja se riješiti straha i strahota. Patrijarhat je taj, kažu, koji je zaslužan za postojanje nejednakosti i opresije. I zato se valja protiv njega boriti i ne se ustručavati ni jednog sredstva i načina za njegovo dokidanje. Ideja patrijarhata u sebi uključuje sve strukture koje tlače: državu, Crkvu, brak, školu… institucije svake vrste. Zato treba sve granice prijeći, sve granice ukloniti. Stvoriti društvo jednakih u kojemu nitko nikome neće visiti nad glavom. Stvoriti društvo u kojemu će svi ljudi biti braća bez struktura i granica. Bez nacija, klasa i spola/roda.

S jedne je strane lijepo vidjeti da u čovjeku nije umrlo sjećanje na ‘izgubljeni raj’, da još uvijek sanja pravednost i bratstvo. Da je poput Johna Lenona u stanju ispjevati pjesmu poput ‘Imagine’. Jednu od najljepših pjesama o Kraljevstvu Božjemu. No, s druge strane postoje dakako i pitanja. Je li patrijarhat zaslužan za perpetuiranje nejednakosti? Hoće li dokidanje države, crkve, braka, škole…, hoće li napokon, kad svako ljudsko biće stekne sva prava koja mu uopće mogu pasti na pamet, hoće li tada napokon sve sjesti na svoje mjesto? Jesu li strukture te koje dovode do nejednakosti i je li krajnji individualizam ono poželjno stanje kad će sva ljudska dobrota konačno, nesputana, izaći na vidjelo?

I, ključno pitanje: je li takav, strukturama nesputan čovjek, dobričina? Nije! Na krivom temelju, na krivom vjerovanju o čovjeku ne može izniknuti nego kriva, nakaradna građevina. Koja se prije ili kasnije mora urušiti. S velikim treskom. I puno mrtvih.

Nejednakost i nasilje nisu posljedica patrijarhata, već čovjekova grijeha. I muškarca i žene. Kad dokinemo patrijarhat koji tlači žene, nastupit će točno što? Raj na zemlji u kojemu žene nipošto neće tlačiti muškarce? Žene su drugačije od muškaraca? Temeljno: taj ‘muško i žensko stvori ih’ jednako je upao u grijeh. Nije muškarac bolji ili lošiji od žene. I obrnuto. Ta grešna čovjekova narav, ta autonomija od Boga, to kršenje Božjih i ljudskih zapovijedi, ta sila koja čovjeka drži robom, sve to se ne rješava dokidanjem klasa, rasa, spolova. Čovjekovo se stanje mijenja kad se promijeni njegov temeljni odnos, a to je odnos s Bogom stvoriteljem: ‘Jahve je sama dobrota i pravednost, grešnike on na put privodi!’ (Ps 25. 8).

I zato je Učitelj prošao zemljom čineći dobro i propovijedajući: ‘Obratite se! Kraljevstvo je Božje blizu!’ Sve drugo nije do li pokušaj da se na silu prođe kraj kerubina koji s ‘ognjenim mačem’ stoji na pristupnom putu u izgubljeni raj. A to baš neće ići. Kad su ljudi iz religioznih pobuda pokuša(va)li stvoriti raj na zemlji, redovito je to završavalo u paklu. Nema razloga vjerovati da će taj isti čovjek – grešnik – kad i iz ne-religioznih pobuda uznastoji stvoriti pravedno društvo bez ikakve diskriminacije, završiti na istom mjestu – u paklu (kako nam to zorno prikazuje sva suvremena umjetnost).

‘Polako mi se otkrivalo da linija koja razdvaja dobro i zlo ne prolazi između država, između klasa ili političkih partija, već pravo kroz srce svakoga čovjeka – i kroz sva ljudska srca’ — Solženjicin.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s