‘Iskra Duha’ – Radio Rijeka

Dvije su nedjelje prošle od Blagdana Duha Svetoga, poznatijeg kao ‘Duhova’. I ne, nije riječ o jednom u nizu kršćanskih blagdana već o blagdanu koji zajedno s Božićem i Uskrsom zaokružuje priču: Utjelovljeni i Raspeti poslao je Duha Svetoga na svoje učenike čime je nastala zajednica njegovih učenika, poznatija kao Crkva.

Tog je dana, kad su se ljudi okupljeni iz mnogih naroda i jezika konačno po nadahnuću Duha mogli razumjeti, Petar iskoristio priliku da okupljenom mnoštvu navijestiti evanđelje. Reče on tada:

Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima … po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi…

I onda citira kralja Davida u jednom od njegovih psalama i reče:

Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče jezik,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Sva velika ljudska pitanja postaju tako malena kad se suočimo sa smrću. I onoga koji je prošao zemljom čineći dobro – Isusa – zadesila je smrt. Smrt od onih koje je liječio, oslobađao zloduha, hranio, dijelio s njima Radosnu vijest. I tu mu je trebao biti kraj. Kao što će svima nama biti kraj.

Ali čitali smo: ‘nećeš dati da pravednik tvoj truleži ugleda’ Kako je moguće izbjeći smrt? ‘Gospodin mi je svagda pred očima…’ Mi možemo odlučivati što će nam biti pred očima. U što ćemo gledati, u što se pretvarati. Možemo gledati sapunice, vijesti, sport. Sve ono što danas jest, a sutra već nije. Možemo svoju dušu hraniti prolaznim. Kako se osjećate kad dan završite s vijestima iz trećeg Dnevnika?

Možemo gledati i nešto ljepše i trajnije: recimo brda koja nas okružuju, plavetnilo mora, beskrajno nebo. Tu su već neka ljepša čuvstva. Ali ni to nije vječno. Za naš ograničeni ljudski život svakako izgledaju vječni, ali znanstvenici kažu da će kroz neko vrijeme i ova naša zemlja nestati. Ne brzo, ali neće trajati vječno.

I onda imamo još nešto trajno što možemo gledati: vječnoga, živoga Boga. Netko će pitati, kako je to moguće? Kako mogu Boga gledati? Objavio nam se u Isusu Kristu. Svjedočanstvo o njemu je zapisano u knjizi koju zovemo Biblija. Imate li ju? Stoji li samo i skuplja prašinu na polici ili zavirite ponekad u nju? Promotrite pomno Isusa evanđelja i vidjet ćete Boga.

Koje su posljedice tog gledanja Boga? ‘Nećeš mi ostaviti dušu u Podzemlju’, kaže David. Onaj koji gleda vječnoga Boga sudjeluje u njegovoj vječnosti. Isus je bio uskrišen treći dan. Za nj se doslovno moglo reći da nije ugledao truleži. Mi ćemo proći kroz iskustvo zemlje, ali ako za života tražimo Boga onda i nama Riječ Božja jamči da smrt neće biti naše trajno odredište već da će i nama kao i Kristu, Bog podariti život vječni: Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. Sad ga gledamo kao u mutnom staklu, a onda ćemo ga gledati licem u lice. I to gledanje kao kroz mutno staklo dovoljno je vjerniku da u njemu nađe snage za život.

Pomogao nam Bog da mu i svi mi mognemo vjerovati cijelim svojim srcem kao i njegov Sin dok je hodio ovom zemljom i po vjeri, kao i on, zadobiti život vječni.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s