Vidjeti nevidljivo

Psalam 19

  • – ‘Nebesa slavu Božju kazuju’ – gledaj stvorenje -> vidi Stvoritelja
    – ‘Savršen je Zakon Gospodnji’ – gledaj Zakon -> vidi Zakonodavca
    – Što ‘ja’ s tim? -> odluka
    – Oholost (voljni grijeh) priječi viđenje
    – Molitva

Ovako bismo, širokim potezima kista, mogli skicirati ovaj psalam. Stvorenje koje nas okružuje i kojeg smo dio, ukazuje onima koji žele vidjeti, na Stvoritelja. Zakon (Objava) se može vidjeti kao slovo, kao propis, ali je u njemu, i iza njega, moguće vidjeti Zakonodavca. Vidjeti nevidljivo.

Podsjetilo me to na jedno međunarodno kulturno događanje dio kojeg je održan i u Rijeci kojim se htjelo ‘izreći neizrecivo’ (tako je barem pisalo u promo materijalu). I na neka druga događanja poput ‘Rijeka EPK 2020’ gdje se u pokušaju objašnjavanja o čemu se radi, izriče ogromna količina riječi, a da pri tome ništa ni u jednom trenutku nije jasnije. Barem za sada. Pompozno najavljivani festival ‘vodećih mislioca’ – ‘Republika’ (2013.) je tako svoju kulminaciju doživio s roštiljadom podno, u crveno obojenih, lučkih dizalica.

Ljudi idu tamo gdje je klopa. Vidjeti i (iz)reći je manje privlačno. I Isus reče: ‘Zaista, zaista, kažem vam, tražite me ne zato što ste vidjeli znamenja, nego zato što onoga kruha jedoste i nasitiste se.’ (Iv 6. 26) Kod Ivana su ‘znamenja’ događaji koji upućuju na neko dublje značenje. Kroz ta je znamenja Isus ponudio ljudima da vide onu stvarnost koja je očima nevidljiva. Ali ljudima je dosta pun želudac. Znamenje, ‘čudo’ kojim je Isus nahranio mnoštvo ukazivalo je na njegovu ‘hranjivost’: ‘Onaj tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu’ (Iv 6.56).

I kao što je David morao donijeti odluku što će sa stvorenim i Zakonom, tako je svaki čovjek pred izborom: diviti se izlasku i zalasku sunca ili ‘čuti riječ koja do nakraj svijeta seže’. Potrošiti život na prepirku oko odredbi Zakona ili ‘krijepiti dušu’ spoznajom onoga tko je Zakon dao. Čovjeka ne spasava neko (tajno) znanje (gnosticizam, nekad i sad), već odnos.

Što čovjeka priječi u toj odluci? Naš prijevod kaže: ‘oholost.’ Drskost, arogancija su također dobri prijevodi. Namjerno ustrajavanje na pogrešnom putu i zlodjelu s uvjerenjem da ‘ja znam najbolje.’ Kad nema Boga, ima oholog čovjeka kojemu ne izlazi iz uma slika zmije koja ga je uvela u pakleni krug samodostatnosti, oholosti i arogancije. Preobražavamo se u ono što gledamo: ili Boga koji bijaše Davidu (i Isusu) ‘stalno pred očima’ ili pak đavla koji ustrajno šapće čovjeku da ne postoji? I čovjek laži vjeruje i po njoj živi, a istinu odbija prepoznati, prihvatiti, pokoriti joj se i po njoj živjeti.

Jel’ onda čudno da David usrdno moli da bude pošteđen oholosti, samodostatnosti, arogancije, tog velikog grijeha, te zapreke da se čuje nečujno, da se vidi nevidljivo?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s