Psalam 9

Nek’ se uzdaju u te koji poznaju ime tvoje
jer ne ostavljaš onih koji traže tebe, 
Gospode. (11)

Trpljenje doživljavamo kao ostavljenost: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’, čulo se s križa. Mi danas znamo da Bog nije ostavio Isusa, ali nam je teže prihvatiti da ni nas ne ostavlja kad prolazimo kroz trpljenje. Po uskrsnuću znamo da Sin nije bio ostavljen, već da su mu fizička bol i osjećaji sugerirali napuštenost. I te kako stvarni. I bol i osjećaji. Ali stvarnost (ne vidljiva očima tijela) je da je u tim trenucima Otac više patio nego Sin na križu.

Ovo je istinita riječ i valja na njoj ustrajati bez obzira na okolnosti kroz koje prolazimo i svo povjerenju u nju staviti: ‘ne ostavljaš one koji tebe traže!’ Ne ostavlja! Nikada!

Jedna misao o “”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s