Neprispodobivi Isus

Marko 9. 2-10 – 2. Korizmena nedjelja 2018.

Ako ste više godina u braku vjerojatno već dovoljno poznate supružnika. Kad ste s nekim dugo prijatelj(ica) isto vam tako vam postane poznat(a). Možete pretpostaviti reakciju. Nema iznenađenja. I ova su se tri junaka već dosta dugo družila s Isusom. Znali su što će se događati. Naučili su se na njega. Nema u njemu više ničeg izazovnoga. Kad ugledaju bolesnoga, znali su da će sljedeći trenutak biti zdrav. Gladni će biti nahranjeni. Iznenađenje na početku, ali nakon 10 dana ili godine dana to postane rutina.
A mi? Ako smo se obratili Bogu pred 40 godina, a možda se nikad nismo ni obratili, već smo samo 40 godina pohađatelji Crkve koji su se naslušali propovijedi, ponekad i sami zavirili u Bibliju, možda nam je sve ovo postala rutina. O Bogu, naravno, sve znamo. Nema nepoznanica, a bome ni oduševljenja. Da vidimo, nudi li nam današnji tekst neku nadu.

Brdo

Mjesto trenutne odvojenosti od prizemne buke. Dok nas sustižu dnevne obveze, rutina i buka svakidašnjice, teško nam je čuti glas i vidjeti stvari drugačije no što nam se one danomice prikazuju. Isus to zna i zato poziva svoje najbliže suradnike u osamu. U tišinu. Jeste li kad razmišljali da si to omogućite? Ako i ne možete poći na neko odvojeno mjesto, možete si stvoriti uvjete tišine i sabranosti. Ne mora, primjerice, uvijek TV biti uključen. U bučnome svijetu otkriti tišinu je i te kako ljekovito, da ne kažem bogosusretajuće. (knjiga: ‘Tišina u doba buke’) Ja sam tišinu otkrio pred 15-tak godina. Svijet u kojemu živimo nas uvjerava da će se doživljaj pojačati, pojačanjem buke. Kao bolje upoznati Isusa s kojim su hodili? Tako da umjesto 10 iscijeli 20 bolesnika? Da umjesto 5, propovijeda masi od 10 000 ljudi? Ne! Ako išta nije točno u duhovnome svijetu, onda to nije točno. ‘Veselu smo buku digli pred Gospodom’ kaže ona dječja pjesma. Ta ‘vesela buka’ može biti tek posljedica susreta s Gospodinom u tišini, a ne njegov uzrok. Da bi vidjeli tko on jest, Isus svoje učenike sklanja od bučnoga mnoštva.

Bijele haljine

Ovaj nam odlomak evanđelja na jedan tajnovit, skoro bismo rekli mističan način, predstavlja Isusa na jedan novi način. Ovdje se to kaže usporedbom: ni jedan bijelilac na zemlji ne bi mogao proizvesti takvu bjelinu. U osami (trebam li dodati, i u postu) se otvaraju neka druga čula. I onda slijedi iznenađenje. Isus je drugačiji no što su ga, već po inerciji, doživljavali tako dugo. Ovo nas uvodi u vrhunac onoga što nam se ovim tekstom želi reći.

‘Načinimo tri sjenice’

Zašto su se baš ta dvojica ukazala? Zakon i Proroci. Njim bi Petar pridodao Isusa. ‘Evo gospodo, izvolite. Smjestite se.’ Vidi ih kao jednakovrijedne. Kakav je to govor? Evanđelist komentira i kaže da je to Petar rekao jer se prestrašio. To je govor iz straha. A u strahu redovito pričamo gluposti. Nije se Petar prestrašio samo zbog iznenadnosti događaja već je u njega, kao Židova, duboko usađeno poštivanje Zakona i strah da se ne prekrši odredbe Zakona i običaja. Isusovo Evanđelje je, moram to po tko zna koji put reći, ispunjenje Zakona i Proroka. I ne samo ispunjenje već i kraj. ‘Oni (tj. Zakon i Proroci) su do Ivana, a otada se navješćuje Radosna vijest o kraljevstvu Božjem’ (Lk 16.16, Mt 11.12-13). Radosna vijest nas upravo od robovanja strahu želi osloboditi. Gdje je Zakon tu nema slobode, već strah da se Zakon ne prekrši. Evanđelje kaže: pusti lažnu sigurnost koju ti nudi tvoj strah s kojim si se sprijateljio i kreni putem istinske slobode.

Glas s neba

Može li se napraviti takav iskorak: Isusa, sina tesara iz Nazareta ne smjestiti u iste sjenice s takvim velikanima kao što su Mojsije i Ilija? Zakonodavac i Prorok. Za Petra i drugove to je definitivno bilo previše. Takva promjena paradigme zahtijevala je daleko više od mudre i silne riječi koju su Isusovi suvremenici od njega slušali. Tražilo je to intervenciju odozgo: Glas s neba reče: ‘Ovo je Sin!’ Zagrmjelo je. Nebo se otvorilo. Otac ne dopušta da se njegov Sin poistovjeti čak ni s takvim velikanima kao što su bili Mojsije i Ilija. Tko je pak sad taj Nazarećanin, tesarov sin, da se s njima uspoređuje? Iako samouk, Isus je bez sumnje mudar učitelj, ali Mojsije je ipak Mojsije. Ne, Otac ne da na Sina. Petre, slušaj me: ‘Moj Sin zavrjeđuje hotel s 5 zvijezdica. Mojsiju i Iliji je dovoljna sjenica. I to jedna za obojicu. Bez kupaone.’ Neprispodobivi Isus.

Od mrtvih ustati

Ono što su ova trojica doživjela na Brdu preobraženja bilo je svakako značajno. Ali značajno za njih. No, onda slijedi ono zbog čega smo mi danas ovdje: Taj je mudri, ali i nezgodni učitelj koji je njihov sustav vjerovanja, ali i sliku o Bogu, doveo u pitanje , koga su raspeli, i konačno odahnuli jer su ga se riješili, u prvi dan po suboti, ustao od mrtvih. Zašto baš prvi dan po suboti? Zato što je uskrsnućem inaugurirano novo Božje stvorenje, novi Božji poredak. Da nema toga, sva njegova mudrost završava s njim i njegovim sramotnim krajem: odluka je zakonite vlasti da je kriminalac. Zločinac. Kako da Otac dokaže da Isus nije kriminalac i da je kazna nepravedna? Kako da se ne prizna odluka suda? Tako što će On koji je progovorio trojici prestrašenih i zbunjenih učenika, uskrsnućem potvrditi da tom Isusu, Sinu njegovu nije mjesto u sjenicama koje pripadaju Mojsiju i Iliji, nije mjesto u grobu, već mu je živjeti. I ta potvrda nije samo glas s neba, već je to onaj koga su susrele Marije, učenici, i njih petsotinjak kako Pavao piše u 1 Kor 15.

Najgora stvar koju možemo učiniti jest poistovjetiti Krista raspetog i uskrslog s Mojsijem i Ilijom. Podsjećam da su tzv. judaizanti koji su u stopu pratili Pavla, u biti govorili sljedeće: ‘Svakako, Krist jest važan, ali sad kad ste prihvatili Krista, sad morate vršiti Zakon.’ Ili drugim riječim: ne možete biti kršćani, ako niste Židovi sa svime što to podrazumijeva. Što im Pavao odgovara? Politički vrlo nekorektno Pavao im kaže: ‘Ako bi vam tko – bili mi, bio anđeo s neba – navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet.’ (Gal 1.6-9), i to dva puta.

Središnja ‘tema’ Biblije koju kršćani vide kao Stari i Novi zavjet je Isus Krist. Sin onoga koji je to posvjedočio glasom s neba, onoga koji ga je podignuo iz mrtvih. Sin Božji. Uskrsli Isus na putu u Emaus tumači ožalošćenim učenicima sve što je o njemu zapisano ‘počevši o Mojsija i slijedeći sve proroke…’ Luka 24.27. Pavao će reći da je duhovna stijena iz koje su Izraelovi sinovi pili u pustinji, bila Krist (1 Kor 10.4), da spomenem samo dva navoda. Drugim riječima, ono što čitaju u Starome zavjetu, kršćani tumače u svjetlu događaja Isus Krist: Alpha: ‘Isus je leća kroz koju jasno vidimo Boga i na sasvim novi način svijet oko sebe.‘


Pitanja za razmatranje:

  • Jesam li se naviknuo na Isusa? Je’l mi postao uobičajen, predvidiv, dosadan čak?
  • Jesam li u napasti Isusa poistovjetiti s drugim duhovnim velikanima, njegovu Radosnu vijest s drugim sustavima vjerovanja?
  • Ako je odgovor na gornja dva pitanja ‘da’, onda te pozivam da si pružiš priliku da u tišini, u osami, doživiš Isusa na jedan sasvim novi način?

Audio: 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s