7 minuta na početku Korizme

U Djelima 13. čitamo o crkvi u Antiohiji koja je postala ‘baza’ misijskih aktivnosti rane crkve. Mješovito se društvo tu skupilo, za razliku od Jeruzalemske crkve u kojoj su uglavnom bili kršćani židovskog porijekla i zato zatvoreniji prema kršćanima iz poganstva. Jeruzalemska je crkva bila zadovoljna s uspostavljenim poretkom. I onda je došlo do progonstva? Progonstva koje je Bog iskoristio da ih makne iz zone udobnosti i sigurnosti… Isus nije rekao: ‘Bit ćete mi svjedoci samo u Jeruzalemu, već je rekao: učinite mojim učenicima sve narode, pođite u svijet, u Judeju, Samariju i do na kraj zemlje. Zato smo i krenuli s Alphom. Jeste li se uključili: molitvom, pozivanjem prijatelja, sudjelovanjem u realizaciji susreta?

Djela 13 nam svjedoče da se u Antiohiji dogodilo nešto značajno: Duh Sveti je progovorio. To je ono što toliki od nas žele da se dogodi: da Boga doživimo kao živoga Boga. Ne samo kao Boga knjige koji je pred 4000 godina govorio Abrahamu, pred 2000 godina Isusu, već žudimo čuti njegov glas i danas. To je ono što su mnogi i doživjeli: otkrili su živoga Boga. O tome su nam mnoga naša braća zadnjih godina svjedočila. No, je li nešto prethodilo govoru Duha Svetoga? Čitamo: ‘Dok su oni služili Gospodinu i postili…’ λειτουργουντων (liturgunton) νηστευοντων (nesteuonton)

U četvrtak će Starješinstvo zajedno s voditeljima slavljenja razgovarati o ovome što se upravo događa: o bogoslužju. U izvorniku stoji da su ‘liturgijali’, tj. činili su nešto što se čini kad se okuplja zajednica Kristovih vjernika. Kad se okupi Armada onda se navija, pije, tuče… i tako se slavi eventualna pobjeda. Kad se okupe svatovi i oni nešto čine, zar ne? Kad se okupi kršćanska zajednica onda ona ima liturgiju – bogoslužje. Čak i ako nije, poput nas, liturgijska crkva. Isusovi se učenici rado okupljaju i tada nešto rade. Kako mi ‘vršimo službu Božju’? Pjevamo, molimo, propovijedamo, svjedočimo, lomimo kruh… Tada Duh, ukoliko je Isusov Duh, progovara posred zajednice. Privatne objave Duha su baš to što im i ime kaže: privatne objave. Kad tebi nešto Duh progovori to je onda Riječ tebi. Ne nužno drugome, ne zajednici. Meni su nekoliko puta došli pojedinci koji su tvrdili da su imali objavu Duha za mene. Nisam se prepoznao u tim riječima, a svi ti visoko nadahnuti pojedinci danas više nisu u Crkvi. Po svemu sudeći bila je to ipak riječ Duha njima i za njih, a ne za mene samo što to u svojoj superduhovnosti nisu prepoznali. Kad Duh progovori zajednici (dvoma ili troma – nekolicini) koja bogosluži i posti tada je to riječ zajednici.

Uz liturgiju, Luka posebno naglašava post. Današnju nedjelju mnoge crkvene zajednice, ususret blagdanu Uskrsa, obilježavaju kao prvu korizmenu nedjelju. Neke, iz kruga tzv. slobodnih crkava, kamo spadamo i mi, također uviđaju vrijednost duhovne priprave za proslavu Uskrsa. Druge, iz tog istog kruga, da ne bi bile poput Katolika, Pravoslavaca, tradicionalnih Protestanata ili Anglikanaca to i ne spominju. Ali ovdje smo čitali da su okupljeni u Antiohiji postili. Jedna od oznaka korizme je upravo post. Neki se, da bi umirili savjest, za Korizme odlučuju odreći banalnih stvari kao što je primjerice čokolada. Pozivam vas sestre i braćo da u tjednima koji su pred nama učinimo baš to: da postimo. Svatko na način i u obimu u kojemu je odlučio, ali riječ je baš o uzdržavanju od hrane – kruha svagdašnjega. Zašto? Naše tijelo nam daje snažan, neizdrživ signal kad je želudac prazan. Naše tijelo nedostatak hrane tumači kao predvorje smrti. Bez hrane umiremo. Kako lako zaboravljamo na molitvu, zar ne? Mnoge, premnoge obveze nas jednostavno tako i toliko okupiraju da se u nedjelju ujutro netko sjeti: pa nisam tjedan dana Bibliju taknuo, ni Bogu se pomolio. A kad postimo? Što se onda događa? Prazan nas želudac podsjeti na molitvu. Kad nas zašarafi u želucu i krenemo prema frižideru, sjetimo se zašto smo gladni i tog trenutka naš se duh okrene Bogu u molitvi. Post šalje jasan signal tijelu: ti nisi najvažniji na svijetu. Važniji mi je Bog kome služim. Post šalje jasan signal našem duhu da je vrijeme molitve.

Kad zajednica ‘obavlja službu Božju’ (pr. Stvarnost) ‘služi Gospodinu (RK) tj. ‘liturgija’ i posti, tada Duh Sveti progovara. I šalje u misiju.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s