Propovijed o povjerenju (1) – blaženici

Matej 5 – 7

Da ste u mogućnosti vidjeti izvorni tekst 5.3-12 on bi izgledao ovako nekako:

BLAGOSIROMASIMADUHOMNJIHOVOJEKRALJEVSTVONEBESKOBLAGOOŽALOŠĆENIMAONIĆESEUTJEŠITIBLAGOKROTKIMAONIĆEBAŠTINITIZEMLJUBLAGOGLADNIMAIŽEDNIMAPRAVEDNOSTIONIĆESENASITITIBLAGOMILOSRDNIMAONIĆEZADOBITIMILOSRĐEBLAGOČISTIMASRCEMONIĆEBOGAGLEDATIBLAGOMIROTVORCIMAONIĆESESINOVIMABOŽJIMZVATIBAGOPROGONJENIMAZBOGPRAVEDNOSTINJIHOVOJEKRALJEVSTVONEBESKOBLAGOVAMAKADVASZBOGMENEPOGRDEIPROGNAJUISVEZLOSLAŽUPROTIVVASRADUJTESEIKLIČITEVELIKAJEPLAĆAVAŠANANEBESIMATAPROGONILISUTAKOPROROKEPRIJEVAS

Bez razmaka između riječi, bez velikih i malih slova, bez interpunkcija. Zato nam je važno unijeti malo reda u tekst. Dokučiti gdje mu je glava i rep, od kojih je cjelina sastavljen. Prijedlog podjele teksta:

(1) 5. 1-19 – Narod kraljevstva
20 – Zahtjev nove (veće) pravednosti
(2) 5. 21-47 – Nova pravednost: misli, riječi i djela
48 – Zahtjev savršenstva
(3) 6. 1-18 – Put nove pravednosti: ključne duhovne discipline
(4) 6. 19 – 7. 11 – Način ostvarenja nove pravednosti: povjerenje u Oca – svetinja nad svetinjama
12 – Nova pravednost i savršenstvo: ljubav (zlatno pravilo)
(5) 7. 13-29 – Odluka: dva puta i dva odredišta

Uvod

Riječi anđela koji se Josipu ukazao u snu: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer je od Duha Svetoga ono što je u njoj začeto. Rodit će sina, i nadjenut ćeš mu ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od njegovih grijeha.« Sve se to dogodilo, domeće Matej, da se ispuni ono što Gospodin reče po proroku: »Gle, djevica će zatrudnjeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel«, što znači: »S nama Bog!« (Mt 1. 19-23).

Beba Isus ima zadatak: ‘spasiti narod svoj od njegovih grijeha’!

[Dvije propovijedi: na Badnjak i Božić 2017]

1. Narod kraljevstva

1.1 Blaženstva

Sretni su oni koji su svjesni svoje zavisnosti o Bogu, kojima je Bog na prvome mjestu, njihovo je sve Božje.
Sretni su oni koji sada žaluju, oni će biti utješeni.
Sretni su oni koji ne čine nasilje, njima će pripasti zemlja.
Sretni su oni koji čeznu za pravednošću, jer će se njihova čežnja ispuniti.
Sretni su oni koji iskazuju milosrđe jer će i sami doživjeti djela milosrđa.
Sretni su oni koji ništa ne skrivaju, oni će Boga gledati.
Sretni su oni koji grade mir, njih će Bog sinovima i kćerima zvati.
Sretni su oni koji, ustrajni u dobroti, podnose progonstva, njihovo je sve Božje.

1.1.1 Blaženstva u dvije riječi.

Možemo li ovaj tekst blaženstava izreći u samo dvije riječi? Pokušajte uzeti svaku od tih rečenica, svih osam, kao da je to osam jednadžbi. Pravilo u matematici glasi da lijeva strana mora biti jednaka desnoj strani. Pogledajmo sad naš tekst. S jedne su strane žalosni, mirotvorci, ljudi čista srca, gladni i žedni, progonjeni, krotki, siromašni  duhom. To je lijeva strana jednadžbe. Uzmimo samo jedne od nabrojenih, primjerice krotke. Nešto će dobiti oni koji su krotki. Siromašni duhom također će dobiti nešto. Obećano je nešto i žalosnima itd… svih osam nabrojenih.

Kako bismo ih mogli opisati jednom riječi? Da li se tu radi o osam vrsti ljudi? Ne, samo o jednoj. Nitko ne može biti siromašan u duhu, a da istovremeno nije krotak. Kako biste nazvali osobu koja u sebi objedinjava ove karakteristike? Božji čovjek. Božja žena. Mogli bismo reći da lijeva strana jednadžbe glasi: BOŽJI. Oni koji su od Boga.

A koja desna strana jednadžbe? Desna strana govori da će biti i utjehe, da će biti neke zemlje, sitosti, jer ćemo se zvati Sinovi Božji, da ćemo zadobiti Božje milosrđe. Lijeva strana jednadžbe su BOŽJI, desna strana jednadžbe je BOŽJE. Onima koji su BOŽJI pripada sve ono što je od njega. Božjima Božje. ‘Blaženstva’ u dvije riječi.

1.1.2 Sada i onda

Zamijetite u kojim glagolskim vremenima su blaženstva? Prvo i zadnje: ‘sada’, ostala: ‘bit će’. Je li ovaj život, ova stvarnost koju mi danas živimo već ostvareno kraljevstvo ili ono tek slijedi? Iz ovih blaženstava (da ne spominjem druge biblijske tekstove) vidimo da je nešto od tog kraljevstva dano nekima na uživanje. Neki drugi blagoslovi kao da još čekaju svoje ispunjenje. To što jest Božje i što se daje Božjima, a zove se kraljevstvo nebesko (ili Božje, kao kod Marka i Luke), daje se siromasima u duhu i onima koji su progonjeni zbog pravednosti. Možemo to i ovako reći: što siromašniji u duhu i što progonjeniji, to više kraljevstva. Jednom riječju: ‘Kraljevstvo Božje već jest i još nije.’

1.1.3 Blago siromasima duhom

Sve (važne) istine zvuče banalno. Prvo blaženstvo spada baš u tu kategoriju. Zapravo, u ovoj frazi ‘siromašni u duhu’ je sadržano sve. Lijepo je dobiti utjehu, zemlju, biti nasićen, ali kad netko ‘ima’ tj. dionikom je kraljevstva Božjega, što mu više treba? ‘Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome’ (Rim 14.7). Biti siromašan duhom znači: središte osobe koja se naziva siromašnom, nije ispunjeno njenim egom već Bogom kao ishodištem života. Dolazi li se lako do toga? Nipošto. Za čovjeka, nema težeg zadatka od ovoga [Vidi tekst: Na putu duhovnog rasta: https://is.gd/fqJI8x%5D. Fizički, ova tvrdnja stoji na početku teksta ove propovijedi (ili preciznije rečeno kompilacije propovijedi), ali mu nije polazište (osim kao dijagnoza čovjekova stanja), već cilj. Do siromaštva duha tek treba dospjeti. Ova tvrdnja stoji na početku kao program.

U ovoj je rečenici sadržan sav Isusov program: Da bi se kraljevstvo nebesko događalo potrebni su ljudi koji su iz središta svoga bića, nakon teške bitke na život i smrt, prognali vlastiti ego i na to mjesto odlukom ‘postavili’ onoga koji tu jedino s pravom prebiva – Boga. To znači Isusov poziv: ‘obratite se jer je Kraljevstvo nebesko (ili Božje) blizu’. Isus je došao vratiti srca djece Ocu. (Malahija – zadnji redak Staroga zavjeta)

1.1.4 Blago ožalošćenima

Kakav je čovjek koji se lišio ega, ili barem postao svjestan njegove razorne snage? Svakako – ožalošćen. Ubiti boga nije lako. A naš je ego upravo to: naš bog. Onaj kome cijeli svoj život predano služimo, nastojeći izbjeći svaku bol i urediti okolnosti kako bismo maksimalno uživali, ‘jer mi to zaslužujemo,’ jest naše božanstvo. Onaj tko je ostao bez ičega ne može nego biti ožalošćen. Jedino ego istinski posjedujemo. Stvari više-manje, ali ego nam nitko ne može uzeti. Jedino ga se možemo sami odreći. I ostati ožalošćeni uz sjajno obećanje: oni će se utješiti. Bog nam to obećaje.

Ljutnja nam u situacijama kroz koje prolazimo, pokazuje da je naš ego dodirnut, povrijeđen i da zapravo plače. Nekad to čini suzama, nekad galamom. Reagira na povredu. Pavao piše Korinćanima da je trenutna žalost koja ih je obuzela za njih bila korisna: ‘Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao – vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila – sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću. (2 Kor 8-10) I kasnije e autor poslanice Hebrejima pisati o koristi trenutne žalosti koja je u funkciji odgoja: ‘Isprva se, doduše, čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti (Heb 12.11). Žalost koja je rezultat pristanka na duhovni rast donosi trajnu radost.

Sljedeće nedjelje o naravi naroda kraljevstva. Domaći zadatak: kakva je narav naroda kraljevstva prema Mt 5.13-16?

Audio verzija nalazi se ovdje:

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s