Naša (ne)djela neće proći

Matej 25. 31-46 (nedjelja Krista Kralja)

U DF prijevodu tekst od Mt 19 – 25 nosi redakcijski naslov: ‘Skora budućnost novoga Božjeg svijeta’. Ovim riječima završava propovjedni dio Matejeva evanđelja. Evanđelja koje sa svojih pet cjelina neodoljivo podsjeća na Mojsijevo petoknjižje. Ovo je kraj petog govora (Propovijed na gori, Govor o misiji, Prispodobe Riječ o Crkvi i govor o posljednjim stvarima) i danas, na nedjelju Krista kralja, završava s ovim podsjećanjem da sve što se učini, dobro ili loše, ne odlazi u povijest, u zaborav, već ostaje trajno ‘zapisano’. Biti ‘dobar kršćanin’ često će značiti da neće biti zapisano da smo nešto loše učinili. Možda će prije biti zapisano da smo neko dobro propustili učiniti. Završavaju ove riječi podsjećanjem da će Sin čovječji na kraju sjest na prijestolje svoje slave i razlučiti dobra od zlih djela. Nagraditi one koji su činili dobro, a nepravednike udaljiti od života jer su se nepravednim djelima za smrt odlučivali. Onima, pak, koji su pokazivali čovjekoljublje konkretnim djelima pripravan je život vječni.

Prošle smo nedjelje razmišljali o tome da je gospodar svakome od nas dao talente kojima možemo služiti, uprisutnjavati KB koje je Krist propovijedao. Jer blago koje je gospodar ostavio svojim slugama je baš to: ono njegovo što velikodušno daje ovom svijetu. Kad se nas pita tko će ‘ući u radost gospodara svoga’, tko će ‘sjest s desne strane i primiti Kraljevstvo pripravljeno od postanka svijeta’, slijede dugačke teološke rasprave. Nekad one rezultiraju rascjepima jer je naše gledište jedino ispravno. Što kaže Isus? Kako si radio tako ćeš biti i nagrađen. Ili ako nisi radio snosit ćeš posljedice svoje lijenosti. Isus ne vodi visokosofistricirane teološke rasprave. On priča o maslinama i talentima. On dodiruje bolesne, grli odbačene. I kaže da će neki biti nagrađeni jer su služili čovjeku u potrebi.

Je li teško služiti:

– gladnima
– žednima
– strancima
– golima
– bolesnima
– zatvorenicima

Imamo li neke racionalne razloge zašto ne pomažemo nevoljnicima? Najčešće kažemo da su si sami krivi. Tako znaju reći neki ljudi koje poznajem…

No, ovaj tekst nam ne daje puno prostora za teoretiziranje, već za sukanje rukava i prianjanje poslu. Ako ste prošlonedjeljni zadatak shvatili ozbiljno i danas već imate jasniju sliku o svojim talentima (sposobnosti, vrijeme, novac, mreža ljudi koji nas okružuju), evo danas konkretnih skupina kojima možemo služiti. Kad sam o ovome propovijedao pred nekoliko godina, osjećao sam se licemjerno. Razmišljao sam tada da u vrijeme prije Božića volonterski pomognem u prihvatilištu za beskućnike koje nam je jednom, sjećate se, bilo predstavljeno kroz gostovanje voditelja i korisnika dok smo još bili na Trsatu. Planirao sam nekoliko puta. Ali sam vrlo brzo shvatio da ljudi koje je život doveo do toga da ostanu bez krova nad glavom, ne trebaju jesti samo nekoliko puta prije Božića, već svakoga dana. I zato sam tamo već četiri godine. I zato sam zahvalan ljudima iz Franjevačkog trećeg reda (Siniši Puciću, bivšem novinaru Novoga lista, a sada fratru) koji su pokrenuli organiziranu brigu za beskućnike i time i meni pomogli da mogu služiti. Ima u ovoj zajednici dosta pojedinaca koji na razne načine služe ljudima u potrebi: bolesnoj i hendikepiranoj djeci, siromasima koji nemaju što staviti na tanjur, nepokretnim i nesvjesnim bolesnicima. Svima vama kad vam je teško u toj službi htio bih uputiti ove Isusove riječi ohrabrenja: ‘zabilježeno je i ništa dobro učinjeno neće proći nezamijećeno i nenagrađeno. Ustrajte u tome i kad vam ljudi ne odaju zahvalnost. Bog vidi i njegova će nagrada biti vrlo velika.’

Sjetimo se naglaska od prošle nedjelje: Gospodar ode na dugo vremena. U tom vremenu ima dosta prilika za služenje nevoljnicima. Za ispravljanje eventualnih pogrešaka. Za aktiviranje lijenih. Bog nije teoretizirao o našem stanju već je poslao Sina da konkretno donese olakšanje ljudima koji su patili. Pretprošle je nedjelje tu bio brat Toma. Na razini našega Saveza nastojimo organizirano pomoći ljudima u nevolji. Puno je truda uloženo u pomaganje ljudima na izbjegličkoj ruti. A mi? Mi kao crkva? Rijeka nije bila na toj ruti. Ima li drugih nevoljnika? Ja kako pojedinac? Lijepo je, važno i nezamislivo ne propovijedati Radosnu vijest. Ali Isus je istovremeno, liječio, hranio, grlio.

Ne vidi se Boga na licima nevoljnika (to je lijepa pjesnička figura) ali će Boga gledati oni koji nevoljniku olakšaju život. U činu pomaganja nevoljniku krije se potencijal gledanja Boga. Gledanje nevoljnika često nije ugodna slika. Što kažu humanitarni, socijalni, medicinski, policijski djelatnici? Da je lijepo vidjeti izbjeglice, sirotinju, žrtve nasilja, bolesnike i unakažene ranjenike? Kažu da je Majka Terezija rekla: ‘Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan. Nije važno, voli ga.’ Možemo tu dodati još poneku lošu čovjekovu osobinu, ali svejedno: voli ga. A čovjeka volimo tako da mu služimo. To nekad uključuje govor, a uvijek konkretnu pomoć. Osvrnimo se, pogledajmo potrebe ljudi oko sebe i one koje vidimo zadovoljimo ako je to u našoj moći.

Audio verzija:

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s