Govor na Svečanoj akademiji povodom 500. godišnjice reformacije

HNK, Zagreb, 31. listopada 2017.

Drage sestre i braćo, poštovani uzvanici, državni dužnosnici, dragi prijatelji,

Prošlo je 500 godina od vremena kad je augustinski svećenik Martin Luther počeo svoju potragu za milosrdnim Bogom. Ta duboko osobna potraga i sve ono što je iz nje proisteklo, promijenilo je lice zapadnoga, a time neizbježno, i ostatka, danas globaliziranoga svijeta.

84_IMG_6338Ovom akademijom, zajedno s brojnim događajima organiziranim tijekom ove godine, Hrvatska se pridružuje nizu zemalja u kojima se ova važna godišnjica obilježava. Namjerno kažem obilježava umjesto svetkuje. Reformacija je, bez obzira na to kako je vrednovali i uz rezultate koje je donijela, istovremeno, poput istočnog raskola, ostala i ožiljak na kršćanskom tkivu. I zato ne slavimo, već obilježavamo ono što je nas obilježilo.

Iz tri stupa: Pismo, milost, vjera, proizlaze i važne društvene posljedice, poput osobne odgovornosti, radne etike, odvojenosti Crkve od države i brojne druge pozitivne promjene. Na hrvatskim su prostorima, zbog zakonske zabrane protestantizma tijekom tri stotine godina, ti plodovi u daleko manjoj mjeri sazreli i zato ne treba čuditi što Hrvatska danas tako teško hvata korak sa zemljama u kojima je reformacija pustila korijenje i donijela ploda.

Današnje evanđeosko kršćanstvo u Hrvatskoj svoje začetke zahvaljuje kolporterima Novoga zavjeta, folksdojčerima u Slavoniji te povratnicima koji su se tijekom svog iseljeničkog života u SAD-u obratili i odlučili svoju vjeru podijeliti sa svojim sunarodnjacima u Starome kraju. Uz tradicionalne protestantske crkve – Evangeličku i Reformiranu, u Hrvatskoj nalazimo još baptiste, pentekostalce, Kristovu crkvu, Crkvu Božju te zajednice karizmatskog usmjerenja. Iako smo nekad bili podijeljeni po denominacijskim linijama, više zbog osobnih nego teoloških razloga (iako ni njih, dakako, ne isključujem), vodstva i vjernici tih crkava u posljednjim desetljećima bilježe sve bolju suradnju. Dug je bio put od institucionalne zabrane, preko dopuštenja i na kraju pravne regulacije utemeljene na hrvatskome Ustavu, Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica i ugovorima o pitanjima od zajedničkog interesa koje su naše crkve sklopile s Vladom Republike Hrvatske.

Kako se tri stupa reformacije danas drže? Kako stoji riječ u eri slike, milost u eri znanosti i tehnologije, vjera u eri mrtvoga Boga?

Odgovore na ova pitanja davat će dakako i naraštaji teologa koji dolaze za nama. Danas slika, i dojam koji ona ostavlja, potiskuju riječ i kritičko razmišljanje. Tko još nije povjerovao u slogan: slika vrijedi tisuću riječi? Najmlađi svakako jesu. Čovjek se sve snažnije naslanja na znanost i tehnologiju misleći da mu ona, umjesto milostivog Boga, može omogućiti ultimativni put spasenja. To je spasenje dakako vremenito jer se tiče tijela. S druge strane, čovjek očekuje spas od religije, a ona dakako nije nužno i živa vjera. Jednostavnije rečeno, neće me spasiti pripadnost religijskoj zajednici per se, već osobna vjera u živoga Boga. Konačno, neki su na taj izazov milosti odgovorili tako da su ubili Boga, odrekli se nade, pa naša zapadna civilizacija nalazi sve manje razloga za vjeru u njega.

Što preostaje Crkvi, jednoj, svetoj, sveopćoj i apostolskoj zajednici nanovo rođenih vjernika u živoga Boga? Izazovi suvremenog svijeta nisu izazovi Rimokatoličkoj, pravoslavnim ili protestantskim crkvama. To su izazovi cijelom kršćanstvu. A vjernici jučer, danas i sutra imaju samo jedan nalog koji im je dao njihov Gospodin: naviještati Krista raspetog i uskrslog. Jedino tako možemo biti autentična Crkva Kristova – ako hrabro prihvatimo različitost kao obogaćenje nasuprot hladnoj monolitnosti, jednostavnost kao naš modus operandi i jedinstvo kao trajan izazov unatoč svim podjelama i povijesnim sjećanjima. Pred nama je budućnost koja je puno svjetlija od prošlosti!

Audio verzija nalazi se ovdje: 

Zagreb, 31. listopada 2017.

55_DSC_8363

3 misli o “Govor na Svečanoj akademiji povodom 500. godišnjice reformacije”

  1. Da, ako čovijek nije tražio osobni susret s Bogom, a to može jedino čitajući njegovu Rijeć- Bibliju i nije obliven Svetim Duhom, olako prihvača ono što mu se nameće iz raznih denominacija. O spasenju se malo govori i slabo ulijeva u um čovijeka to značenje, tako da su mnogi u zabludi i njišu se na grani kao ptice na vjetru. Ako se srce ne zatrese na Isusovo krštenje, muku na križu, nerazumije uskrsnuće i ne vjeruje duboko u to – gdje je-.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s