Autoritet, cjelovitost i živa Riječ

Dame i gospodo sve vas lijepo pozdravljam.

Zamoljen sam da kao predsjednik Protestantsko evanđeoskog vijeća na današnjoj tribini posvećenoj razmišljanju i razgovoru o Bibliji, a povodom obilježavanja 500 godina od početka Reformacije, pozdravim nazočne i reknem nekoliko uvodnih riječi.

Pedeset je godina puno u životu čovjeka. Pet stotina godina je pak puno za civilizacije. A našu su zapadnu civilizaciju obilježili događaji od pred 500 godina. Povijest toga je, vjerujem, većini nazočnih barem do neke mjere poznata. Okupili smo se večeras ovdje na poticaj duhovnih sinova tih zbivanja. I ti sinovi, zajedno sa svojim duhovnim ocima kažu: u promjenjivom svijetu postoji nešto trajno, nešto čemu se kao čvrstom sidru i trajnom temelju možemo vratiti: Pismo. I ono je tema večerašnjeg okupljanja. Večeras će naši eminentni izlagači (Slavić, Kuzmič, Cifrak) reći puno mudrih riječi o Pismu. Riječ je o ljudima koji su na ovaj ili onaj način posvetili svoj život izučavanju Pisma u njegovu povijesnu kontekstu ali i implikacijama po današnje ljudsko iskustvo. S nadom da neću ući u područja njihovih izlaganja reći ću samo tri kratke misli.

1. Pismo je za djecu Reformacije autoritet. Ne polovični, ne jedan od autoriteta, već temeljni i vrhovni autoritet. Autoritet u pitanjima vjere i ponašanja. Mislim da je ovo tako opće mjesto da ga nije potrebno dalje tumačiti i obrazlagati. Samo podsjećam na našu poziciju. Interesantno je pri tom primijetiti da se baš protestantizam s naglaskom na povratak izvorima – Pismu, povijesno pokazao kao progresivna snaga na ekonomskom, kulturnom, obrazovnom i političkom polju.

2. Pismo danas čitamo u eri postmodernizma. A postmodernizam je znamo to, ne samo na teoretskoj ravni, srušio ideju metanarativa. Stvarnost je dekonstrirana, stvarnost se ne može dokučiti kao cjelina, već preostaje samo osobni, atomizirani dojam koji ostaje kad se čitatelj suoči s tekstom. Tekst, svaki tekst, pa tako i biblijski tekst, je također dekonstruiran i ne promatra se u svojoj cjelini već kao kamenčiće velikog mozaika koji je razbijen i svaki je pojedinac slobodan slagati kamenčiće po vlastitom nahođenju i prema vlastitoj imaginaciji. A snaga Pisma je baš u njegovoj cjelovitosti. U tome što ima glavu i rep. Što je metanarativ par excelance. Postmodernizam ide i dalje i dokida znanost, epistemologiju, povijest kao sredstva spoznavanja svijeta i zato nije čudno da mnogi naši suvremenici, nakon stoljeća izučavanja Pisma kažu: njegova poruka nije jasna. Naravno, relativizirajte epistemologiju i više ništa nije jasno. Ne samo religija, već i znanost će se i te kako morati potruditi da ne nestanu pred naletima postmodernističkog tsunamija. Možda i večerašnje okupljanje tome dadne mali doprinos?

3. Pismo, ukoliko prihvatimo njegov auotoritet i njegovu cjelovitost, govori našoj svakodnevici. Svi veliki zamasi u ljudskoj povijesti, pogledajmo samo svjedočanstva o Izraelovoj povijesti, povijesti rane Crkve, Reformacije i suvremene misije, događali su se kad je čovjek nanovo otkrio Riječ. Riječ u osobnom životu, ali i društvenom okruženju. Ta se Riječ i danas nakon tolikih stoljeća i tisućljeća pokazuje kao nadahnuće, snaga i putokaz osobnim i kolektivnom putovanju.

Poslušajmo sad naše izlagače.

Zahvaljujem na pozornosti.

Zagreb, 25. listopada 2017. Tribina u dvorani Hrvatske obrtničke komore

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s