Dobro došli

Matej 22. 1-14

Ove tri prispodobe, o dva sina, prvim i drugim vinogradarima i prvim i drugim uzvanicima Isus priča kao odgovor na postavljeno mu pitanje o njegovom autoritetu nakon što je razjurio trgovce iz Hrama. Tim je činom došlo do kulminacije njegova potresanja sustava. Dok je još bio samo popularni seoski propovjednik u dalekoj Galileji nije predstavljao prijetnju, ali sad je došao do samoga središta njihova sustava i potresao ga. A sustav je, kao i svi sustavi, govorio: samo ovdje i samo na naš način se čovjek ispravno Bogu moli i stječe spas.

Matej nam vrlo jasno kaže da su iz ispričanih prispodobi ‘razumjeli da na njih cilja’ (21. 45) Jednostavno rečeno, Isus kaže da je Izrael taj sin koji je rekao ‘hoću’ i ne ode, prvi vinogradari i prvi uzvanici. Onaj koji je prvi pozvan ali nije mario za poziv i imao druge stvari na pameti od onoga koji ga je pozvao.

Što je prodrmalo njihov sustav? Isusova tvrdnja da je u Božji spasenjski plan uključen i Drugi. Da Božje milosrđe ne poznaje granice. Oni su bili ljuti jer milosrdnog Boga nisu htjeli dijeliti s drugima. A Isus kaže, kako smo i pretprošle nedjelje vidjeli, zašto si zavidan zbog Božje dobrote i prema Drugome, onome koji je kasnije došao u vinograd?

Možete li se poistovjetiti s nekim od likova u ovim prispodobama? Sinovima, vinogradarima, uzvanicima? Ja recimo mogu s domaćinom. Pozvao sam svojevremeno članove Starješinstva na predbožićni ručak. Pogađate, svi su imali pametnijeg posla. Razumijem kralja.

Bog, prispodobljen ocu, vlasniku vinograda i domaćinu ima srce željno ugostiti. I to je ono što kad mislimo o Bogu i navješćujemo ga, moramo imati na umu. Bog je onaj koji uključuje. Mi smo ti koji isključujemo. Isus, podsjećam na to, nije isključivao nikoga. Ni gubavce, ni farizeje. Ovim drugima je ima štošta za reć, ali nije zbog toga odbijao njihov poziv na objed. I tada, dok bi sjedio u domu samopravednih farizeja čuli bi prijekore. Vrlo neugodne prijekore. Doduše, da živi u naše vrijeme čuo bi primjedbu ‘nevladinih udruga’ da ne smije osuđivati. 😃 A on je govorio: ‘Jao vama farizeji’, glođući pri tom janjeću kost za stolom nekog uglednika. Možete li si zamisliti tu scenu?

Izrael više nije sam u Božjem planu spasenja. U nj su uključeni i drugi sinovi, drugi vinogradari, drugi uzvanici. Pozivanjem i ‘zlih i dobrih’ pokazano nam je da nije naša dobrota uvjet ulaska kao ni zloća razlog isključenja već poziv ovisi isključivo o dobroj volji domaćina. O njegovoj dobroti i milosti. S Božje strane nema zapreke bilo kojem čovjeku da uđe na gozbu. Ako je nekima i bio oduzet vinograd, ako neki i nisu pošli na posao unatoč obećanju, ako se neki i nisu odazvali na gozbu, to ne znači da će zauvijek ostati tako. Time što je i poganima otvorio vrata svojeg doma to ne znači da ih je zatvorio Izraelu. Pojedinci i naraštaji jesu zbog svojeg tvrdog srca stradali, ali to nije trajno stanje (o tome detaljno Pavao piše u Rimljanima poslanici 9-11 poglavlju.)

Bog je, dakle, predstavljen kao milostivi Bog. Ali u prispodobi o uzvanicima na gozbi nailazimo i na čudnu scenu i čudan zaključak:

– uzvanik bez svadbenog ruha biva izbačen ‘u tamu gdje je plač i škrgut zuba’
– Mnogo je zvanih, malo izabranih

Bog jest milost i dobar domaćin, ali nije nasilno milostiv. Ima onih koji ne žele ući po domaćinovim uvjetima, već žele biti oni koji postavljaju uvjete. Ima i onih koji ne žele uopće ući na gozbu. Hoće li ih prisiliti? Kod Luke nailazimo čak na riječ ‘prisili ih’, što je kasnije poslužilo kao opravdanje za inkviziciju: uništi im tijelo kako bi se duša spasila. Ali to bi bilo u suprotnosti s naravi evanđelja. Učinite sve što možete, uložite svaki trud kako bi svi čuli poziv. To bi bilo bliže naravi evanđelja. Ne, Bog nije nasilnik. On ljubazno, otvorena srca poziva. Njegov je dom otvoren.

Što znači završna rečenica? Da je malo onih koje će zahvatiti Božja milost? Pa dvorana je puna. Samo je jedan izbačen. Ne, to znači da nažalost malo ljudi uspijeva razumjeti milost. Zakon svakako da, ali milost i milostivog Boga jako teško i jako malo. Shvatiti u smislu da ju je u stanju dati. Čak ju nismo u stanju lako primiti, a kamo li dati.

Možda nam ove prispodobe mogu poslužiti kao poticaj da se i sami vježbamo u milosti? Kad zamijetimo da bismo htjeli isključiti Drugoga, da smo zavidni Drugom, kad pomislimo da smo jedini pravi i dostojni spasa. Milost nas i odgaja, kako smo nedavno vidjeli. Ne samo prigrljuje. Radi se o tome da Bog želi da duhovnim rastom sve više stječemo Božje srce. Njegov način gledanja na čovjeka. Bez sebičnosti: ‘Tvoja me milost vratila u kuću Oca mojega’, kaže pjesma.

Audio verzija nalazi se ovdje

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s