Prodati sve (iz sebe)

Matej 13. 44-52

Prošle smo dvije nedjelje razmišljali o dvije prispodobe u kojima Isus priča mnoštvu i podučava svoje učenike o kraljevstvu Božjemu. O njegovoj naravi, načinu njegova prisustva u svijetu, zaprekama da bude prihvaćeno. Prisjetimo se: propovijedanje o KB znači: poziv da se Boga (ponovo) stavi u središte stvarnosti. Osobne i društvene. Jasno je pri tom: egoizam je najveća zapreka ostvarenju kraljevstva. (Na pitanje: ‘Jesam li sretan?’, Isus bi odgovorio: ‘Je li Otac sretan? Možemo i ovako: duhovno zrela osoba će se pitati: usrećujem li Drugoga?)

Više je prispodobi iste stvarnosti: sijač, kukolj, gorušičino zrno, kvasac, blago, biser, mreža.

Prve dvije današnje kratke prispodobe otvaraju puno pravnih i ekonomskih pitanja, ali se dakako njihova poanta ne krije u odgovoru na njih. Blago i biser u ovim prispodobama postaju vlasništvom osoba koje su dale sav svoj posjed kako bi ih stekle. Pri tom držimo na umu da mi nikad ne postajemo vlasnici KB-a. Ono što se hoće reći:

  • Kraljevstvo je Božje vrijednije od svega: bilo da ga se nađe ‘slučajno’, bilo da ga se naumice traži.
  • U sadašnjem poretku u njemu se nađe svega: Kraljevstvo je Božje po Isusovu djelu, križu i uskrsnuću već prodrlo u ovaj svijet ali nije još do kraja ostvareno – govori nam to o Božjoj strpljivosti: ‘
  • Pismoznanci nisu isključeni (unatoč tome što ih je ne jednom ošinuo).

Što to znači da je KB vrjednije od svega? Možete li na brzinu zbrojiti sve što posjedujete? Pokušajte! Koliko ste teški? Kao Bill Gates? Kao siromah u Indiji koji radi za dolar dnevno? Negdje u sredini smo (ne na polovici 😃 ). Ne brinite se, neću tražiti da se toga odreknete, da ostavite ovdje svoje novčanike. To je lako. Tražit ću nešto teže.

Sve što ste stavili na listu svog posjeda netko vam može oteti: banke bankrotiraju, blokiraju vam račun, novčanice u čarapi izgore zajedno sa cijelom kućom, auto pojede hrđa, razbije se ili vam ga ukradu… A što vam nitko ne može uzeti? Ono što se nalazi u vama. To pak ne damo. Još bismo desetinu prihoda milostivo prepustili Gospodinu, ali ono što je u nama?

Znate što, zar ne? Golijat, dakako! Božanstvo koje se mojim imenom zove. Oni koji su pobijedili svog ‘Golijata’ ostali su zapisani u povijesti. Zato pamtimo neka imena po dobru. Isusa ponajprije. Golijat se očituje u:

→ Našoj volji
→ Našim planovima
→ Našim očekivanjima

Naš Golijat narušava odnose, sprečava nas racionalno prepoznati stvarnost oko sebe i našu volju uzdiže iznad Božje volje, zavodi nas da popustimo osjećajima i život ravnamo po njima (umjesto da ih iskoristimo kako pokazatelje potreba),
‘Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete.’ Jak 4.1

Kad se dva Golijata nađu na brvnu sukob je neizbježan. I što onda? Samo dvije kratke i nepotpune naznake:

1. Sukob nije sam po sebi loš. Razotkriva nam našu nutrinu. Ono što bismo trebali ‘prodati’ ako želimo zadobiti kraljevstvo Božje.

2. Najbolje je kad obje strane (ako su kršćani to bi trebalo biti neupitno – iako najčešće nije) pristaju sukob vidjeti kao izvor samorazotkrivanja i poraditi na tome. Tako se duhovno raste – razgovor – ponekad uz pomoć ‘trećega’

I za kraj: u recima 10-17, Isus odgovara na pitanje učenika zašto svom slušateljstvu govori u prispodobama. Odgovor je s jedne strane depresivan, ali je zapravo vrlo realističan: uvijek će biti puno onih koji će slušati ali neće čuti i malo onih koji slušaju, čuju i razumiju. To su oni koji ‘imaju i kojima se daje’. Depresivno zvuči zato što izgleda da učitelj(i) ima uzaludan posao. Unaprijed zna da većina neće reagirati, ali zbog onih nekoliko koji čuju, isplati se posao. Ti koji ne čuju sjede i ovdje zato što, kako reče Isus, kukolj i pšenica zajedno rastu. Ti koji čuju su i izvan formalne crkve jer mreža kraljevstva Božjeg je bačena u svijet. Ponovo nas se ovim prispodobama podsjeća da sud nije naš. Svijet, ni mi u njemu, nismo crno bijeli. Nasilno ‘pobjeljivanje’ uzrokuje smrt – čitali smo: ‘ne iskorijenjujte da ne iščupate i pšenicu’. Potrudimo se slušati, čuti i razumijeti kako bismo bili oni ‘koji imaju, kojima će se dati i koji će obilovati’. To pak ovisi jedino o nama.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s