Neće sjeme samo tako niknuti

Mt 13. 1-23

Da vas pitam u koju grupu spadate od ovih četiri, vjerujem da bi svatko, jer tako vjeruje ili bi želio da tako bude, rekao: u četvrtu i to u onu prvu podskupinu koja daje ‘stostruki rod’. Jesam li pogodio? 😃

Što sije sijač? Riječ! Vidjeli smo prošle nedjelje da su riječi i djela Kraljevstva bili sadržaj Isusove misije. Što to znači? To znači da je Isus navijestio i pozvao čovjeka da ponovo stavi Boga kao središte svog života. To je bila Abrahamova vjera i životna misija po kojoj je ostao upamćen. To ne znači da Bog sam nije središte stvarnosti, već znači da je svatko od nas pozvan staviti Boga u središte svog života. Biblija to stavljanje Bog u središte naziva obraćenjem. Zato u ‘Očenašu’ ne molimo prvo za kruh, nego za njegovo kraljevstvo i njegovu volju. Za neke (mnoge), vidjeli smo, ta je riječ ostala Tajnom. Ne zato što Bog ne želi da bude prepoznata već zato što su ljudi stisnuli svoja srca: ravnodušni, tvrda srca i oholi. U prispodobi o sjemenu koje pada na različita tla Isus ponovo problematizira pitanje prijema riječi o Kraljevstvu.

Tri vrlo realne situacije:

  • Nerazumijevanje (kraj puta – ptice zoblju)
  • Progonstvo, nenaklonjenost okoline (plitko tlo – vrućina pali)
  • Brige i varavo bogatstvo (trnje – guši)

Ako dopustimo barem malo mogućnosti da nismo baš samo ‘dobra zemlja’ i da i kod nas postoje zapreke punom urodu sjemena, koja od tri zapreke nam se pokazuje stvarnom u našim životima?

(a) Nerazumijevanje. U Pismu čujemo utjelovljenu Riječ posvjedočenu Duhom Svetim u nadahnuću biblijskih pisaca? Razumijemo li Pismo? Ili da pitam ovako: je li poruka Pisma jednostavna, jasna, samorazumljiva? Svi ćemo reći: nešto da, nešto ne. Ima i teško razumljivih djelova. Petar za Pavlove spise kaže: ‘A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte, kako vam i ljubljeni brat naš Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana. Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma – sebi na propast’ (2 Pt 3.15-16).

Što činimo kad naiđemo na nerazumljiv tekst?

(1) Zaklopimo Pismo i otvorimo ‘Jutarnji’. Tko formira naš svjetonazor? Pismo ili mediji i popularna kultura? Uvjeren sam da je previše kršćana čije razumijevanje svijeta formira popularna kultura, a ne Pismo nadahnuto istim Duhom koji je nadahnjivao i pisce.
(2) Potrudimo se istražiti nerazumljivo. Informiramo se, razmišljamo, tražimo, molimo, razgovaramo s nekim tko zna više od nas.

  • : Pismo ili je autoritet ili nije. Ne može biti malo, jer ako je malo to znači da smo mi ti koji određujemo kad je i kad nije. Dakle, mi smo autoriteti. Reformatori su inzistirali na načelu ‘Sola Scriptura’.
    : Cjelovitost Riječi – Sotona je vadio citate kako mu se prohtjelo, ali Isus nije nasjeo na tu priču. Snaga Pisma je u njegovoj cjelovitosti. To je priča s početkom i krajem. S glavom i repom. S autorom koji voli one kojima progovara.
    : Govori li Pismo našoj svakodnevici ili je to povijesni dokument koji se, jer što da se drugo radi, otvara na kratko u nedjelju ujutro oko 10:30? Ako nam ništa ne kaže, možemo se pitati, želimo li uopće da nam nešto kaže? Mjerodavno i smjerodavno.

(b) Progonstvo – nesklonost okoline. Mi ne živimo u zemlji gdje bi kršćani bili progonjeni i zatvarani zbog svoje vjere kao u nekim zemljama, ali da jasno formuliranje i svjedočenje kršćanske vjere u javnost ne nailazi na odobravanje medija i to je istina. Svako se svjedočenje vjere ili izruguje ili pak gura na marginu, u geto, u ‘tzv’ specijalizirane emisije. Nekad se govorilo ‘Crkva u sakristiju’, a sad u specijalizirane emisije. To znači da je kršćanskoj vjeri oduzeto pravo da svojom porukom sudjeluje u oblikovanju javne etike.

Kad tome dodamo situaciju da se netko kao tradicionalni pripadnik većinske vjeroispovijesti pridruži zajednici evanđeoskih kršćana, pritisak obitelji i prijatelja zna biti tako jak da se dogodi upravo to što je Isus i nagovijestio: kad dođe nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah podlegne, tj. odustane od svoje vjere.

(c) Brige. Briga ne nedostaje u životu ni jednog čovjeka. Interesantno, Isus uz brige vidi i zavodljivost bogatstva kao trnje koje guši sjeme Riječi. O zavodljivosti bogatstva ne mogu reći ni jednu riječ jer tome nikad nisam bio izložen 😃 , ali o brigama mogu.

→ Moja priča: Gradnja PC-a, dug izvođaču, visoki tlak, predaja brige Bogu…

Zašto smo zabrinuti? Zbog svoje vjere, tj. vjerovanja da moramo sve držati pod kontrolom. Da s nama započinje i završava svijet. Da sve o nama ovisi. Ako bude suprotno od naših očekivanja postajemo zabrinuti, pa tjeskobni, pa depresivni.
Izostanak brige i zabrinutosti o kojima Isus govori kao o uzrocima sprječavanja rasta sjemena Kraljevstva nikako ne znači da on potiče neodgovoran odnos prema životu. Ne znači zauzimanje stava: ‘Baš me briga!’ već: ‘To je prvenstveno Božja briga. Moje je vrijedno raditi, a brigu i kontrolu nad životom prepuštam njemu!’
Treba li ponavljati riječi Pisma: ‘Ne budite zabrinuti ni za što’ (Fil 4.6); ‘Ne budite zabrinuti za život svoj… za sutra’ (Mt 6.25, 34). ‘Kad vas budu vodili pred vladare (zbog svjedočanstva o kraljevstvu) ne budite zabrinuti’ (Lk 12.11).

Kako je moguće ne biti zabrinut za život, za svakodnevne potrebe? Tako što se vjeruje Bogu koji poput dobrog Oca brine za svoju djecu: ‘Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.’ (1 Pt 5.7).

Da, svi smo mi, voljeli to ili ne, nekad i kraj puta i kamenito tlo i šikara. I ne treba zbog toga zdvajati već nešto s tim činiti.

Ako ne razumijemo, uložimo trud da razumijemo: bacite Jutarnji i uzmite Riječ Božju u ruke.

Ako nas progone, ‘Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom’ (Heb 12.2).

Ako smo preko mjere zabrinuti za život, za kruh… preispitajmo tko je prvi u našem životu: mi sami ili je to Bog? Pokušavamo li kontrolirati život ili dopuštamo Bogu da kontrolira nas? Oslanjamo li se i tražimo li svoju sigurnost u varavom bogatstvu ili u rukama dobroga Oca?

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s