Riječ u mraku duše

Matej 10. 26-3

Ljudi imaju problema! Ili nemaju? Nekad, u e-crkvama ljudi nisu imali problema. Obraćenjem svi su problemi nestali. Ljudi su postali sveci. Barem su tako mislili. No, praksa je pokazala da su to mišljenje i proklamiranje bili temeljno pogrešni. Ljudi su uistinu puni problema. I vjernici. Mentalnih, duševnih, duhovnih. Problema s komunikacijom i odnosima. I što onda s čovjekom, s njegovim problemima? Možemo se svakako nastaviti praviti da problema nema i nastaviti živjeti u laži, ali znamo da je samo u istini sloboda. A možemo se i ozbiljno pozabaviti čovjekovim problemima. Onim stvarnim i prizemnim: strahovima, frustracijama, ovisnostima,

Što nam današnji tekst ima reći o ovoj problematici? Svakako, na prvu ovaj tekst ima evangelizacijski naglasak. Cijelo je 10. poglavlje posvećeno poslanju apostola u svijet. Pri tom im Isus kaže nešto što je, držim, i te kako relevantno u kontekstu razmišljanja o dušobrižništvu i savjetovanju.

Isus spominje govor u tami. O kakvoj je tami riječ? I o kakvoj je riječi riječ? Što to Isus ima reći svojim prijateljima u tami, kako bi onda oni mogli riječ o slobodi govoriti u javnosti? Jedna nam se riječ, uz tamu, višekratno pojavljuje: ne bojte se! Strah, dakle.

Kakva je naša duša? Je’l to svijetlo mjesto? Što se u našoj duši krije? Ni jedan psihoterapeut, psiholog, psihijatar ili dušobrižnik neće reći da je duša svjetlo mjesto. Pismo nema dvojbe o tome kakva je čovjekova duša od vremena kad je otišao od Boga. Od kad je slika Božja u čovjeku nagrđena. Važno je reći, da ne bi bilo zabune: nije nestala. Mi smo i dalje stvorenja koja nalikuju Bogu čeznu za onim što je Bog u naša srca usadio: život i mir.

Troje pisaca iz 16. stoljeća imali su duboki uvid u stanje čovjekove duše: Sveta Tereza Avilska (1515. – 1582.) – Zamak duše; Sv. Ivan od križa (1542. – 1591.) – Tamna noć duše; Sv. Ignacije Lojolski (1491. – 1556.) – Duhovne vježbe. Svi će oni potvrditi da se u čovjekovoj duši kriju sile i procesi koji ga drže u zarobljeništvu.

Suvremeni će uvidi, nakon Freuda koji je otvorio vrata znanstvenom proučavanju čovjekove psihe, također potvrditi postojanje nesvjesnog i nevidljivog, a koje psihoterapija želi učiniti vidljivim i svjesnim kako bi ih čovjek mogao prepoznati, nositi se s njima, neke probleme i riješiti. U svakom slučaju nakana je do neke mjere donijeti slobodu od mračnih sila koje djeluju u čovjekovoj duši. Slikovito: u tami duše nalazi se 9/10 onoga što mi jesmo. Svjesni smo samo jedne desetine onoga što je u našoj duši.

U tom dakle mraku Isus nam želi progovoriti kako bi se strahu oduzela moć koju ima nad nama i kako bi nas učinio slobodnim ljudima koji poruku slobode donose i drugim ljudima. Bojite li se mraka? Fizički je mrak mnogima neugodan. Neki se i panično boje mraka. Nepoznatoga. Zašto? Zato što predstavlja prijetnju našoj sigurnosti, integritetu i životu. Prvi i najsnažniji nagon je nagon za očuvanje života. Tim strahom su svi režimi vješto baratali i njime držali u pokornosti čovjeka. ‘Isus je smrću obeskrijepio đavla koji je one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni rospstvu’ (Heb 2.14,15). Isus kaže: ‘ne bojte se onih koji ubijaju tijelo.’ Kad nije u pitanju strah za fizički život bojimo se odbačenosti. Zato što smo društvena bića, bića odnosa, svako nas isključivanje boli. Jako boli. Zato se i pokušavamo prilagoditi većini kako nas ne bi isključili. Stariji će se sjetiti prakse ‘isključivanja’ iz zajednice kad netko ne bi držao standarde koje je zajednica postavila. A što čovjeku treba? Očajnički treba? Uključivanje, dakako. Isključenje ne mijenja. Zagrljaj da. Isključenje eventualno izaziva izvanjsku prilagodbu.

Nećemo se danas baviti svim procesima rasvjetljavanja mraka. Samo ću dvije stvari naglasiti:

1. Ni u psihoterapiji ni u dušobrižništvu nitko neće uvijek i do kraja riješiti sve svoje probleme, do kraja rasvijetliti mrak duše. To je pridržano za kraljevstvo Božje. A ono, koliko to mi god željeli, još nije nastupilo. I što s tim bolima? Veliki je korak kad upoznamo razloge naše boli. Psihoterapija će reći: kad osvjestimo uzroke naših problema, potrebe, očekivanja itd. Ovdje imamo Isusovo obećanje da će progovoriti u mrak naše duše. Kako to čini? Kroz Riječ i brata i sestru po Duhu Svetome. Zato je važno zavapiti. Pozvati u pomoć. Poziv označava da je osoba postala svjesna potrebe i priznanje da je potrebna pomoć. Trebam li reći kako je pomoć nemoguća bez tog poziva? ‘Što želiš da ti učinim?’, pitao je Isus ljude? Potaknuo ih je da postanu svjesni vlastite potrebe i da ju formuliraju. Još jedno valja naglasiti. Problemi se najčešće ne rješavaju ‘preko noći’. Potrebno je vrijeme.

I što onda kad naša muka ostane trajnom? Kad ni molitva, ni psihoterapeutski ni dušobrižnički razgovor ne donosu konačno olakšanje? Pomiriti se s njom. Postala je dio nas. Dva nam biblijska navoda pri tom mogu pomoći:

(a) ‘… da se ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara kako se ne bih uzoholio. Zbog toga sam triput molio Gospodina kako bi to odstupilo od mene. I rekao mi je: »Dosta ti je moja milost, jer sila se usavršuje u slabosti.« Najradije ću se dakle još više dičiti svojim slabostima, da se u meni nastani sila Kristova. (2 Kor 12 7-9). Ne znamo o kakvom se trnu radilo, ali je očito riječ o nečemu što je mučilo apostola, a što mu nije bilo oduzeto, već je morao naučiti trajno s tim živjeti

(b) ‘Njegove nas rane iscijeliše’ (Iz 53.5). Pitanje koje se pred nas postavlja je što ću sa svojim ranama? Predati ih Bogu ili ih svakoga dana predavati ljudima. Što to znači? Iz rana, znamo, curi krv. Što curi iz rana duše? Riječ. Lako je prepoznati ranjene ljude. Iz njih kulja nezadovoljstvo, riječi samosažaljenja, optuživanja drugih i slično. A ako te rane predamo Bogu? One postaju razlog izliječenja drugih. Riječi pokazuju što nam je u srcu: pomireno prihvaćanje nanesenih nam rana ili stalna pobuna protiv Boga i kivnost ne samo na ljude koji se nam te rane nanijeli već i na sve ljude s kojima se susrećemo.

2. Zar je dovoljno čovjeku koji se boji reći: ‘Ne boj se!’ Isus je učinio upravo to. Ali prije toga je važno da progovori u mrak duše. Iz te riječi koja dopire do srca rađa se hrabrost. Kad u naš mrak pripustimo Isusa, brata čovjeka, mrak postaje manje mračan. U tom se polumraku rađa nada. Rađa se hrabrost da se poruka slobode donese onima koji ju još, kao Radosnu vijest još nisu čuli iako će svijet tu poruku dočekati prijetnjama navjestiteljima. Da bismo nekoga pustili u svoju dušu, nužno moramo otvoriti vrata srca. ‘Evo stojim na vratima i kucam, reći će Isus u Otkrivenju. Hoće li ući ili ne ovisi samo o nama. Kvaku držimo mi, a ne Isus. Isus nam, da ponovim, uvijek dolazi po Riječi Pisma, po Duhu Svetome i čovjeku: bratu i sestri.

Audio verzija nalazi se ovdje:

3 misli o “Riječ u mraku duše

  1. Danko

    Odličan tekst. Pravo u cilj!

    Slušao sam mnoge propovjednike u raznim denominacijama, obrazovane i neobrazovane, “nadahnute” i nenadahnute, predane i podobne, ali ni jedan nije kao Giorgio ušao toliko u bit Kristovog učenja i toliko me zaintrigirao da neke retke ili stihove u Bibliji doživim drugačije i navede me da ih ponovo pročitam i promišlja o njima.

    Obično se svećenici “vrte” oko Pisma koje se svodi na “čitanja kroz godinu” pa stihovi koji slijede neki niz, nisu primjereni sadašnjem trenutku. Drugi upadaju u drugu zamku, pa žele biti aktualni i više se bave dnevno političkim temama nego Božjim planom spasenja.

    Ovo je riječ voda sa izvora. Tako dobro utažava žeđ da sam iznenađen njenom snagom i svježinom.
    Hvala vodonošo, i bravo Giorgio, majstore!

    Odgovori
  2. smartphone

    I like the helpful information you supply in your articles.
    I’ll bookmark your weblog and test again right here frequently.

    I’m moderately sure I’ll be told a lot of new stuff right right here!
    Good luck for the next!

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s