Što je bilo u početku?

Ivan 17

Kompleksan tekst kao što je ovo poglavlje Ivanova evanđelja otvara pred nama mnogo tema i pitanja. No, kao i obično zadržat ću se na jednoj. A to je tema ‘riječi’ kojoj Isus ovdje posvećuje veliki dio svoje molitve.

Molitva započinje Isusovim traženjem da ga Otac proslavi – tj. da ga vrati u stanje u kojemu je bio prije dolaska na svijet. Traži to zato što je ispunio zadatak koji je bio pred njega stavljen: izvršiti djelo i objaviti ljudima Boga. Čovjekov je spas u pomirenju s Bogom i spoznaji njega. Spoznati Boga ne znači dokučiti ga u njegovoj veličini, već ‘prijeći mostom preko duboke provalije koja nas razdvaja’ (da se pjesnički izrazim), pomiriti se s njim, postati Božjim prijateljem, njegovim djetetom. Otuđenost i neprijateljstvo su nadvladani. To znači da Bog postaje živim za čovjeka.

Razmišljajmo danas o riječi u kontekstu tvrdnje da je spoznaja Boga put spasenja, tj. pitajmo se koja je uloga riječi u onome što Isus naziva spoznajom Boga. Neću danas govoriti o odnosu riječi i šutnje (o čemu i te kako valja razmišljati), već o odnosu riječi i slike. Zašto? Jednostavno zato što živimo u vremenu diktature slike.

Može li se iz prirode tj. stvorenog, iščitati kakav je Bog tj. može li se iz promatranja stvorenog steći spoznaja Boga? Što se iz stvorenoga može iščitati o Stvoritelju? Pjevamo:

O Bože moj,
kad ovaj svijet promatram…
Tad moja duša sretna slavi te,
jer velik si, o Bože naš!

Taj uvid u Boga teologija zove općom objavom. Da, kad promatramo Božje stvorenje možemo zaključiti da je Bog velik, moćan i mudar. A što o naravi tog Boga možemo vidjeti u prirodi? U prirodi vidimo nesmiljenu borbu na život i smrt. Zalazak sunca, snijegom pokrivene Alpe, beskrajno plavetnilo mora izgledaju idilično, ali u svemu se krije bespoštedna borba za život. Veći, spretniji i snažniji proždiru manje. Hranidbeni se lanac mora zatvoriti. Kako iz takvog svijeta trpljenja iščitati Božju narav? Nikako, rekao bih. Nešto drugo nam tu treba. Mi stalno govorimo da je Bog ljubav. Da je milosrdan i dobar. Da i nas poziva da ljubimo njega i jedni druge. Odakle nam to? Kako to znamo? Zašto da jedni druge ne pojedemo? Iz kojeg dijela Božjega stvorenja iščitavamo Božju dobrotu? Ni iz jednog, dakako. Što nam je onda potrebno za razumijevanje Božje naravi?

Potrebna nam je, dakako, Riječ: ‘Riječi koje si mi dao, njima predadoh’ /8/. Kad bismo samo iz stvorenoga iščitavali Božju narav morali bismo o njegovoj naravi zaključiti da je ubojica, da preferira načelo ‘jači kvači’. Ne, iz onoga što vidimo ne možemo zaključivati o Božjoj naravi. Ali, reći će netko, zar se tu Riječ nije vidjelo utjelovljenu? Dakako, ali da je samo djelovao, a ne i govorio, prenio Riječ koju je dobio od Boga, stekli bismo lijepi dojam, ali bismo razumjeli malo što. A mi ga ionako više ne vidimo, pa o njemu saznajemo iz Riječi – Biblije.

Na Pedesetnicu se dogodilo nešto veoma televizično, filmski, vizualno snažno. Ali to je bio samo poticaj za svjedočenje o silnim Božjim djelima. Na to se Petar nadovezuje propovijedi koja tumači viđeno. Samo plamičci ponad učenika ne bi rekli apsolutno ništa. Zašto je tome tako? Zato što slika stvara dojam, a riječ razumijevanje.

Ako hoćete dojam prikazujte slike. Strašne slike Isusove muke iz filma Pasija ne govore puno ali stvaraju užasno mučan dojam.  Same po sebi me kazuju ništa o tome što se dogodilo na križu. Slika Raspetoga je strašna ali nijema. Bez Riječi koja tumači što se tamo zbivalo, ostajemo s, ispravnim doduše, uvjerenjem da je čovjek užasno okrutno biće. I to je sve. Ali baš sve.

Ako hoćete razumjeti čitajte, razmišljajte, razgovarajte, argumentirajte. Slika je počela preuzimati mjesto riječi početkom 20 stoljeća kad je po prvi put upotrijebljena sintagma ‘slika vrijedi tisuću riječi’. Dogodilo se to tijekom javne rasprave o novinarstvu i javnosti. Kasnije se ta tvrdnja, koju su naravno poticali baš vizualni mediji, ukorijenila u našu svakodnevicu. I svi joj manje više vjerujemo. A zapravo je užasno lažna u kontekstu razumijevanja istine, u kontekstu spasonosne spoznaje Boga. Apsolutno je istinita u kontekstu stvaranja dojma. Koji je je rezultat primata slike nad riječju? Intelektualna lijenost i kao posljedica daleko lakša masovna manipulacija ljudima. Gledanje slika vas apsolutno ništa ne košta. Razumijevanje stvari iz riječi pak traži da čovjek upregne sve svoje intelektualne sposobnosti, trud, vrijeme da bi napravio pomak, da bi razumio, spoznao Boga i istinu.

Nema ničeg lošeg u slici kao takvoj. Pamtimo da se u Deset zapovijedi zabranjuje izrada lika i obličja kojima bi se prispodobilo Boga. To ne treba razumjeti kao zabranu umjetnosti, već kao zabranu da se Boga, stvoritelja neba i zemlje poistovjeti sa stvorenjem, kako su to činili okolni narodi, a i sam je Izrael ne jednom upao u tu zamku (zlatno tele, Baalovi kipovi…) Problem nastaje onog trenutka kad slika dobije primat nad riječju, kad izgura riječ. Tada dojam zamjenjuje smisao.

Povijest bilježi postojanje tzv. ‘Biblije za siromašne’ – oslikane površine crkvene zgrade (stakla i zidovi) biblijskim motivima kako bi se i siromašni i nepismeni mogli upoznati s biblijskim pričama. Uz to je postojala i tzv. Biblia pauperum – neka vrsta ilustrirane Biblije. U oba slučaja: slika je bila važnija od riječi.

Tek je Reformacija donijela Pismo na narodnom jeziku. Tek je Gutenberg omogućio lakše i jeftinije tiskanje. I ta je riječ preobrazila lice svijeta: opismenjavanje, razumijevanje, pouka, akcija. Isus je svoje učenike poslao u svijet da ljude obrazuju, poduče, a ne da izazovu dojam.

Isus reče: ‘Riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao’ /8/. Što će se dogoditi ako njegovi ostanu uz Riječ? ‘Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta’ /14/. Ne možemo izbjeći mržnju svijeta ako ostanemo vjerni Isusovoj Riječi. A ako njegovi povjeruju u krilaticu da slika vrijedi kao tisuću riječi i počnu postupati u skladu s tim? Što će se onda dogoditi? Dobit će pljesak za umjetnički dojam. Ali će i obljutavljeti. A što se čini sa bljutavom soli, znamo. Zašto će svijet zamrziti one koji ustraju uz Riječ? Zato što, za razliku od svijeta koji voli dojam, Kristovi sljedbenici vole istinu, hoće misliti život, spoznati Boga i istinu, svjedočiti o Bogu i istini: ‘Posveti ih u istini, molio je Isus, i kaže: Tvoja je riječ istina’ /17/. Ako vjerujemo ovim Isusovim riječima zašto, kad se pojavi neko pitanje, manje konzultiramo Pismo, a daleko više slušamo glasove svijeta, i po njima se ravnamo?

Bez obzira što to danas nije popularno, ne smetnimo nikad s uma da u početku bijaše Riječ, a ne slika.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s