Učinjen Gospodinom

Djela 2. 14a; 36-40

Idemo u susret blagdanu Duha Svetoga (4. lipnja). Zato ćemo se danas pozabaviti samo reakcijom okupljenog mnoštva na Petrovu propovijed.

‘Obratite se jer je razapeti Isus učinjen i Gospodinom i Kristom’, rekao je Petar svojim slušateljima završavajući tumačenje onoga što se netom dogodilo. Slušatelji su bili potreseni onime što su čuli od njega o čovjeku koji je bio ubijen ali čiji je usud Bog promijenio ne dopustivši da smrt njime trajno ovlada.

Sjećate li se neke situacije koju ste doživjeli ili vidjeli kad je mnoštvo bilo potreseno? Ne pojedinci, već baš mnoštvo. Kako to izgleda? Koji je bio povod?

Govor je održan zbog izvanrednog događanja: silaska Duha Svetoga na učenike. Djelo Duha Svetoga je neodvojivo povezano s Isusom iz Nazareta koji je kao Krist (tj. Mesija) i Gospodin, naviješten u proročkim spisima. Dugačije rečeno: povijest ne počinje danas.
Reakcija je bila onakva kakvu bi svaki propovjednik poželio: ljudi nisu zijevali, kolutali očima, išli na WC, surfali na mobu, čak ni uljudno slušali s namješteno zainteresiranim izrazom lica, već su bili potreseni. Odazvali su se poruci. Reagirali na nju. Ta se potresenost očitovala u pitanju: ‘Što nam je činiti, braćo?’ Razumjeli su da ono što su čuli od njih traži odluku. Zašto?

Da je Isus Krist bio mudrac, mogli su o tome što su čuli porazgovarati i nakon toga otići na ćevape. Ali nisu. Zašto? Zato što Isus nije bio mudrac, već čovjek čiju je misiju uskrsnućem potvrdio Bog Otac i učinio, proglasio, postavio, Gospodinom i Kristom, tj. onim kome se klanja. A prema tome se, oni su to razumjeli, valja odrediti. Prema velikanima ljudske misli tijekom povijesti nije baš da se moramo određivati. Možemo se informirati ali njihova misao ima ograničeni utjecaj na našu svakodnevicu. Petrovu se tvrdnju i Isusov nauk mora ili u potpunosti odbaciti ili u potpunosti prihvatiti. Jer, ovo je ili potpuna ludost ili istina. Ako je ludost ne treba ga uopće citirati, a ako je istina o tome ovisi naš život. Ne može se reći Isus je Gospodin i onda od njegova nauka uzimati što nam paše, slušati ga ondje gdje nas ništa ne košta. Desetar u vojsci, primjerice, iako nije general, traži i dobiva potpunu poslušnost vojnika. Kad vikne ‘strojevim korakom’ (ili kako se to već danas kaže) onda svi stupaju. Nema, ‘danas mi se ne da.’ Za neposluh slijede sankcije.

Ako se uopće danas Isusa spominje, može ga se čuti citiranog u nekoj ‘inspirativnoj misli’ na boci Jane, ali nikako kao govor Gospodara i Krista (Mesije). Petrovo: ‘Tog Isusa kojeg vi razapeste, Bog učini Gospodinom i Kristom’ ne dopušta malo poslušnosti. Uzmi ili ostavi.

Obratiti se, prihvatiti Krista i njegovu poruku, krstiti se, za posljedicu ima, kaže Petar, oproštenje grijeha i spas ‘od opakog naraštaja’, k tome smjera cijela priča. Onaj koji je postavljen Gospodinom je onaj kojeg je Bog uskrisio (2.32). Priča o Isusu se ne iscrpljuje u mudrosti već stremi životu. Priča o Isusu se ne iscrpljuje kod njegovih sljedbenika i prijatelja, u njegovu narodu već se širi na njihovu djecu, na sve one koji su još daleko i koje će pozvati Gospodin Bog naš. Isus je umro za spas svijeta, a neki, vjerojatno i većina, Božji spas ograničavaju na svoju skupinu, svoju vjerničku zajednicu. Čujmo još jednom: Isus je umro da Božje stvorenje moglo biti obnovljeno i kako bi se Bog ponovo nad njim zakraljio. I to djelo daleko nadilazi pojedinca, neki narod, pa čak i čovječanstvo u cjelini. Univerzum je u pitanju.

Ljude do odluke dovodi propovijedana Riječ. Mi, danas okupljeni na ovome mjestu, nismo svi profesionalni propovjednici. Ali svi jesmo svjedoci Kristovi i svako navještanje Riječi o Uskrslom je potencijalni uzrok ljudskoj potresenosti i mogućem obraćenju sa spasonosnim učincima. Ne možemo programirati, ne možemo predvidjeti kad će se potresenost dogoditi. Dogodi li se potresenost svake nedjelje oko 10:55 pod ovim krovom? Ali možemo navješćivati Radosnu vijest o Uskrslom i spasu koji donosi vjera u nj.

Nedavno smo razgovarali o tome je li roditi se i odrasti u kršćanskoj obitelji prednost ili nedostatak. Svakako, susret s uskrslim Kristom kakav je imao Petar radikalno mijenja i unutrašnji poriv s kojim je on nastupio u svom svjedočkom govoru. Odrastanje u vjerničkom okruženju gdje se stvari primaju zdravo za gotovo, umanjuje žar koji su imali primjerice Petar, Pavao i drugi apostoli, ali svatko uvijek ima mogućnost da traganjem, kucanjem, moljenjem dođe do življeg susreta s Uskrslim. Mnogima koji su se rodili u vjerničkoj obitelji stvari su im bile dovoljno dosadne pa krenuše svojim putem. Tek kad su dotaknuli Boga (ili bolje: kad su se od njega dali dotaknuti), stvari su se promijenile.

Da, i danas vrijedi poziv: ‘Obratite se!’

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s