‘Ako nema uskrsnuća – još ste u grijesima’

1 Korinćanima 15. 12-19

‘… Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.’

Ako nema uskrsnuća. Ako nema vjere u uskrsnuće. Ako je sve gotovo kad izdahnemo. Što onda? Ima li uskrsnuća? Da? Kako znate? Što za našu egzistenciju za naš svakodnevni život znači vjera u Uskrsloga i uskrsnuće? Što ona mijenja u našoj svakodnevici? Čovjek vidi život kao trenutak. Nitko pri tom nije siguran što će se i hoće li se uopće dogoditi sljedeći. Možemo li naš život gledati iz perspektive vječnosti? Uskrs nam to omogućuje. Kako? Razmotrimo to zajedno danas.

Što imamo ako nema uskrsnuća? Sve ‘sada i odmah’, beznađe, očaj, besmisao, strah, ili u najmanju ruku rezignaciju i svjesno odbijanje postavljanje pitanja o smislu… Kad bi čovjek bio dosljedan, jedina alternativa, po odluci da se ne prihvati svjedočanstvo o Uskrslom, jest samoubojstvo. Ali budući da mu je život ipak mio, čovjek se, na svu sreću, ipak odlučuje na nedosljednost.

Sadržaj propovijedanja Evanđelja je, kaže Pavao, navještaj da je Krist umro za grijehe naše i da je treći dan po ukopu uskrsnuo. Po Pismima. Neki su to dovodili u pitanje i zato ovo, 15. poglavlje 1. poslanice Korinćanima.

Što to znači ‘biti, ostati u grijehu ako nema uskrsnuća’? To znači biti ograničen ‘samo na ovaj život’, na otuđenost od Boga vječnosti. Ne biti, pak, u grijehu znači biti dionikom novog Božjeg stvorenja – znači biti stavljen u novo stanje pred Bogom, imati sinovski odnos s njim (što nije istoznačno s ‘nepogrešivošću’). Ako je Krist nada ‘samo sada, samo u ovom životu’ (19) tada se to pretvara u hladnu religioznost punu zabrana i odricanja, a Evanđelje kao Radosna vijest to zasigurno nije.

Kakav je to život koga je Uskrsli dio? Neki kratki naglasci iz korizmenog vremena:

1. Još ste u grijesima: klanjate se idolima

Motiv: Isus u pustinji – vlada jedan Bog i samo se tom jednom Bogu klanja. Kušnja se sastojala u tome da se provjeri ozbiljnost Isusovog zavjeta pri krštenju: ‘Ispuniti nam je svu Božju pravednost!’ Da se odustane od svega nebitnoga i cijeli život usmjeri na bitno – na jednoga Boga. To je i Abrahamova priča. Cijelu poruku o tom čovjeku vjere možete sažeti u te četiri riječi: ‘vjera u jednoga Boga’. Koju Abrahamovu poruku – poduku, koje njegove riječi pamtite? Skoro se ništa od Abrahamovih riječi ne bilježi. Samo to da je živio vjeru u jednoga Boga. Povijest Izraela nije drugo do li povijest borbe za jednoboštvo. ‘Gospodinu Bogu svojemu klanjaj se i njemu jedinome služi!’, prisnažit će Isus, na sva đavlova iskušenja. S tom smo se temom bavili i sljedeće nedjelje, poslušavši opomenu apostola Pavla koji Korninćanima (10. poglavlje) piše da se to sve dogodilo Izraelcima kao opomena nama. Ključno i tu: umjesto Bogu slobode počeli su se klanjati teletu. I zato su poumirali u pustinji iako su bili pozvani u zemlju obećanja.

2. Još ste u grijesima: odnosi vam škripe

Motiv: susret sa Samarijankom – stvoreni smo na sliku Božju. Odatle su i odnosi ključ, kako za razumijevanje čovjeka, tako i ostvarenja sreće. Drugim riječima: naše nesreće proizlaze iz nesređenih odnosa. Ova će naša muka s međuljudskim odnosima doći kraju. Nismo li nesretni ne zato što nemamo dovoljno novca, već zato što su odnosi s našim bližnjima često nefunkcionalni? Zato što ranjavamo i zato što smo ranjeni? Isusa su ubili ljudska zavist i strah. I te prizemne ljudske strasti nastavljaju ubijati i danas. Naša lutanja i potraga za srećom proizlaze iz naše potrage za prihvaćenošću i ljubavlju. Isus će mnoštvo propisa Zakona sažeti u jednostavno: ‘Ljubi Boga cijelim svojim biće, a bližnjega kao sebe sama!’ Nitko nije izuzet. Ništa nije prenaglašeno. Ova žena koju je Isus susreo kraj Jakovljeva studenca nije mogla/znala uspostaviti smislene odnose pa je, nesretna, mijenjala muževe. Novo Božje stvorenje je obilježeno skladnim odnosima koji postaju izvorom radosti, a ne frustracije, boli i smrti.

3. Još ste u grijesima: smrt, a ne život, ima zadnju riječ

Motiv: Uskrisenje Lazara – ključno u poruci evanđelja nije da se Isus utjelovio (iako je lijepo slaviti romantični Božić), čak ni da je umro na križu. To je svakako važno, jer bez utjelovljenja i križa ne bi bilo onoga što utjelovljenju i križu (tj. ljudskoj egzistenciji) daje smisao – uskrsnuće. Život i patnja dobivaju smisao ako ima Uskrsa. Ako pak nema uskrsnuća bježimo pod svaku cijenu od svake naznake pitanja o smislu života, od svake bolesti, boli i ranjenosti. Kao posljednji neprijatelj bit će uništena smrt. Već je uskrisenjem Lazara Isus pokazao da Bogu nije draga smrt i da će učiniti sve da se taj strašni neprijatelj pobijedi. Lazar je ponovo umro, no Isus, uskrišen snagom Očevom živi u vijeke vjekova. I s njim će čovjek živjeti, jer Božja je nakana život, a ne smrt.

Kristovim je uskrsnućem Bog potvrdio Isusov nauk i djelo kao istinu po kojoj se čovjek spasava i otvorio novu stranica povijesti (15). Isus nije sam po sebi, svojom snagom uskrsnuo, već je Bog, kako to kaže Pavao u Efežanima 1.19-20, uložio ‘prekomjernu veličinu svoje sile u djelotvornosti siline svoje svemoći koju izvrši u Kristu uskrisivši ga od mrtvih i posjednuvši sebi zdesna u nebesima,’ kako bi Krista uskrsnuo. To nam kaže da čovjekovo spasenje nije u njegovoj moći. Svjedoči o Božjoj milosti. Čovjek je zavisan o Bogu. Ili odlučuje ne biti. No, tada si potpisuje smrt. A ne može se reći da ne bi želio živjeti, da se ne trudi oko poboljšanja životnih uvjeta, oko produženje života. A rezultat je opet – umiranje i smrt.

Sedam znamenja koja Ivan zapisuje u svom evanđelju govore o naravi Božjeg novog stvorenja i to je odgovor na pitanja s početka: način na koji možemo vidjeti život iz perspektive vječnosti je razmatranje Isusovih riječi i djela koja je činio. Uzmite samo sedam Isusovih znamenja iz Ivanova evanđelja i polako će vam se otkrivati novo Boje stvorenje. Bez intervencije vječnoga Boga u našu ograničenu egzistenciju, ostaje nam živjeti trenutak, zatvoriti oči pred strašnom stvarnošću smrti koja sav trud obesmišljava. No kad razmotrimo što nam je sa ovih sedam Isusovih znamenja poručeno tada prepoznajemo kvalitetu onoga što Bog priprema onima koji ga ljube.

I to danas svetkujemo: budući da ima uskrsnuća, ne ostajemo u starome čovjeku, u smrti, tj, ‘u grijesima’, kako reče Apostol, već po vjeri, već sada možemo živjeti barem dio stvarnosti novoga Božjega stvorenja, klanjajući se jednome Bogu, u skladnim odnosima sa svojom okolinom, oslobođeni straha od smrti. To nam je podarila Kristova smrt na križu, ali posebice uskrsnuće. Kristovo je uskrsnuće jamstvo da Božji novi poredak, novo stvorenje nije tek nejasna čežnja svakog ljudskog bića, već stvarnost koje su Krist i oni koji su njegovi već dionici.

Audio verzija nalazi se ovdje.

BC Rijeka, 16. travnja 2017. (zajedničko bogoslužje e-crkava Rijeke)

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s