Umrijeti da bi Drugi živio

Ivan 11
5. korizmena nedjelja (A)

Ovo je jedan od tekstova iz kojih najradije propovijedam na sprovodima, jer, gdje je prikladnije propovijedati o uskrsnuću nego na mjestu utjelovljene smrti? Budimo danas, razmatrajući ovaj tekst, vrlo konkretni i praktični. Kako se može biti konkretan, pitat će se netko, suočen s tekstom koji govori o neiskusivom: uskrsnuću od mrtvih? Da molimo za uskrsnuće umrlih? Naravno da ne (njima je bolje nego nama), već nam se najprije valja pozabaviti porukom ovog teksta kako bismo vidjeli njegovu primjenjivost u našem životu.

Ono što nas kao učenike Isusa Krista u ovom tekstu jako privlači je njegova moć da pomogne, da spasi, da bolest prometne u zdravlje, smrt u život. Uz svjedočanstva knjige Djela apostolskih o djelima Isusovih učenika, tko ne bi poželio da se sva ta čuda ponove i u naše dane? U dane kad kršćanstvo, u ovom dijelu svijeta, često izgleda tako beživotno, institucionalizirano, dosadno, besmisleno? Neki su se s tim pomirili i, rezignirani, žive svoju religioznost u tišini svoje duše, dok drugi, ne mireći se s time, snažno naglašavaju djelo Duha Svetoga koje, kažu, danas nije uminulo. Na ruševinama mrtvoga kršćanstva niknuo je karizamtski pokret, prisutan u svim kršćanskim denominacijama.

Bolest kao muka ili test pobožnosti (naša slika Boga)?

Kod slijepca, s kojim smo se susreli prošle nedjelje, osvjedočili smo se o ustaljenom vjerovanju da je bolest posljedica grijeha: ‘Tko sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?’, pitali su Isusa. I danas će mnogi vjernici to reći. Isus pak, neminovnost bolesti, slabosti i propadljivosti u ovom stvorenju vidi na sasvim drugi način. U svom tom zlu Isus vidi priliku za očitovanje Božje sile i slave. Kakav je to duh u Isusu da on istu stvar vidi na drugačiji način? Isus ne optužuje, ne traži krivca, on traga za načinom kako da čovjeka oslobodi okova u kojima živi i da se time Bog proslavi? Drugim riječima bolest (ili slabost općenito) jest test našeg razumijevanja Boga i njegove namisli sa svijetom. Možemo:

(a) Boga razumjeti kao suca koji kažnjava grijeh, ili
(b) kao milosrdnoga Oca koji mijenja stanje i liječi posljedice grijeha

Kad kažem ‘test’ pobožnosti’ pod tim mislim na: biti u skladu sa, sinhroniziran s Božjom misli, misliti kao Bog: ‘preobrazujte se obnovom svoga uma’ (Rim 12.2), ‘Neka u vama bude isto mišljenje kao u Kristu Isusu’ (Fil 2.5). U Ivanovom je evanđelju razvidno: vjera Isusovih učenika raste prolaskom vremena (15). (Paralelno raste i oporba farizeja i glavara Izraelovih.) Vjera i razumijevanje Boga uopće nisu statična stvarnost već dinamičan proces. Kao što nam je za upoznavanje osobe potrebno neko duže vrijeme, tako je i s Bogom. U Isusu prepoznajemo kakav Bog jest. Nije čudno da Boga razumijemo kao biće koje kažnjava grijeh. Treba nam taj Isusov duh da prepoznamo koliko je Bogu stalo do promjene stanja i liječenja posljedica koje to stanje uzrokuje. Uostalom, što Bog ima od kažnjavanja grešnika? Koje bi veselje Bogu predstavljao puni pakao? Bio bi to poraz Boga. Praštanjem pak i pomaganjem čovjeka dobiva. Isus uistinu mijenja našu perspektivu razumijevanja Boga.

Spremnost na žrtvu za boljitak Drugoga

Rezultat ovog veličanstvenog djela bila je odluka glavara Izraelovih da ubiju Isusa (53). Da bi Lazar živio nije bilo dovoljno imati samo moć koju je Isus imao. Želeći da se i danas dogode znamenja jer čovjekove potrebe nisu ništa manje, pozornost nam uvijek zapne za Isusove moći. No, ima u pozadini onaj ključni dio priče koji nam zbog naše usredotočenosti na show, promiče. A to je Isusova spremnost na smrt. Prisjetimo se i riječi Isusovih učenika: ‘Hajdemo i mi da umremo s njime’ (16). Oni su polako, rastom vjere, počeli razumijevati da je jedini način da se čovjeku pomogne, da se za nj žrtvuje. Možda je danas kršćanstvo tako beživotno baš zbog izostanka spremnosti ne, možda, da ‘umremo’, već da izađemo iz svoje zone komfora, da se žrtvujemo, da ugodimo Drugome, da ‘dobro Drugoga stavimo na prvo mjesto’ (što je, pamtite, moja definicija ljubavi).

Što znači umrijeti? U kontekstu razumijevanja čovjeka kao bića stvorena na sliku Božju, a jedan od njezinih aspekata je čežnja za smislenim odnosima, umrijeti znači doći u poziciju u kojoj je svaka mogućnost uspostave odnosa prekinuta. Lazar biva vraćen u stanje u kojemu je odnos moguć. Koliki su ljudi za nas mrtvi iako hodaju ovim svijetom? Zašto su ‘mrtvi’? Često su za nas mrtvi zbog nekog sukoba i boli koju su nam nanijeli, pa smo ih otpisali. Kako ih ponovo oživjeti u našim životima? Praštanjem! Praštanjem oživljujemo ljude. Koliko bi života bilo oko nas kad bismo praštali, kad bismo se žrtvovali? Koliko bi Lazara bilo prizvano u život? Koliki bi bili razvezani?

Konkretno i praktično:

1. Vjerujete li da je ‘Evanđelje sila Božja na spasenje svakome koji vjeruje’? (Rim 1. 16)

2. Poznajete li to Evanđelje tako da ga svakome možete prenijeti?

3. Alpha tečaj:

  • ohrabriti i podučiti vjernike – trebamo voditelje malih grupa za buduće tečajeve
  • stvoriti fond za jesensku Alphu (večera, koje se sami odričemo (30 kn), je sastavni dio Alphe kako bismo na jesen mogli ugostiti svoje prijatelje

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s