(U)gasiti žeđ duše

Odgovori joj Isus:
“Tko god pije ove vode,
opet će ožednjeti.
A tko bude pio vode koju ću mu ja dati,
ne, neće ožednjeti nikada:
voda koju ću mu ja dati
postat će u njemu izvorom vode
koja struji u život vječni.” Iv 4. 13-14

Po koji se to put motiv čežnje pojavljuje u zadnjih nekoliko mjeseci u biblijskim tekstovima koje smo čitali? Prisjetimo se: u priči o duhovnom rastu gledano kroz naraciju borbe Davida s Golijatom, prepoznali smo da je cilj duhovnog rasta obnova slike Božje u čovjeku, a ona se temeljno sastoji od čežnje za odnosima od kojih je odnos s Bogom ključan i temeljan. Isus to sažima u naputku: ‘Ljubi Boga svoga cijelim svojim bićem…’ Motiv čežnje se pojavio i u propovijedi: ‘Zabrinutost, ili Bog u čežnji prisutan’ na temelju teksta o nemogućnosti služenju Bogu i bogatstvu. Na prvu smo korizmenu nedjelju razmišljali o postu kao instrumentu fokusiranja na bitno: na Boga. I prošle nedjelje o opasnosti koja prijeti čovjeku kad Boga slobode, koji čovjeka iz ‘egipatskog ropstva’ vodi u zemlju obećanja, zamijeni teletom – idolom u kojemu nema spasa. Rekoh: gradimo idole i njima se klanjamo jer se bojimo. Zaključih: ‘Čeznete li za Bogom, jer o tome je riječ.’

Danas je pred nama dobro poznati tekst o ženi koja za vrijeme dnevne žege dolazi na izvor. Upečatljiva je to slika. Bez vode, u tom suhom kraju, čovjeku brzo dolazi kraj. I za Isusa se u pustinji kaže da nije jeo četrdeset dana, ali se ne kaže da nije pio. Ne ide se u podne na izvor, ali muka je jača. Neki tumači kažu da je pošla u podne jer su je druge ‘poštene’ žene poprijeko gledale pa je htjela izbjeći neugodne susrete. Zbog žeđi spremni smo na najnevjerojatnije i najluđe stvari: izaći na popodnevno sunce dok se temepratura diže do 40+ °C. A na što smo spremni da utažimo žeđ duše?

Iz priče koja slijedi i iz Isusovih riječi razaznajemo da kod nje nije riječ samo o fizičkoj žeđi već i o nekoj duboljoj žeđi, žeđi duše. Muškarci koje je imala u svom životu svjedoče o snazi te čežnje za smislenim odnosima. I nije uspijevala. Možda nije znala s njima pa su je ostavljali? Je li znala tu svoju žeđ formulirati, tj. je li bila svjesna za čim čezne?

Prepoznaje li čovjek tu svoju žeđ? Zna li ju izreći? Nije li mijenjanje partnera znak te žeđi: ‘Kad bih imao drugu ženu/drugog muža, sve bi bilo drugačije, bolje…’ Nije li nekontrolirano gomilanje imetka znak te žeđi: ‘Kad bih dobio tih nekoliko milijuna na Lotu, sve bi odjednom bilo OK…’ ‘Pijete’, kaže Isus, i ponovo žeđate. Naravno. Za koliko vremena opet ožednimo? Za koliko vremena ogladnimo? Za koliko se vremena zasitimo nove stvari, ma kako skupa i vrijedna bila? Za koliko se vremena zasitimo partnera?

Žeđa li uistinu čovjek Boga? Svaki čovjek? Ne samo psalmist koji kaže ‘O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna’ (Ps 63.2), već baš svako ljudsko biće koje je, kako kaže Pismo, stvoreno na sliku Božju? Neki će se ljudi, koji se nazivaju ateistima, jako ljutiti na tu tvrdnju. Reći će da im je sama pomisao na Boga besmislena, da sasvim jasno i odlučno odbijaju ne samo u njega vjerovati nego i tražiti ga.

Za čim onda čovjek čezne? Za još više istih stvari? Za dva auta, ako već ima jedan? Za drugim milijunom, ako već ima jedan? Za drugom ženom, ako već ima jednu? Za drugim prijateljem ako već ima jednoga? Za tisućama frendova na Fejsu? I onaj tko kaže da mu Bog ne predstavlja ništa u životu, i da ne traži Boga (jer ga ionako nema), uvijek si može postaviti pitanje: ‘A za čim onda čeznem u životu? Je li život ono što trenutačno od života imam?’ Možda će mu ozbiljan odgovor na to pitanje biti putokazom u pronalaženju smisla življenja.

Isus kaže ove važne riječi: ‘voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.’ Što to Isus može dati? O kakvoj je to vodi riječ, vodi koja ima moć trajno ugasiti žeđ? I ne samo da gasi žeđ onoga koji ju pije, nego u njemu samome postaje izvorom. Ova slika neodoljivo podsjeća na Ezekijelovo proroštvo iz 47. poglavlja njegove knjige. U viziji Ezekijel vidi vodu koja izvire ispod praga Doma. Dom je mjesto ‘prebivanja’ Boga. Iz Boga samoga istječe voda koja polako postaje sve dublja da bi se pretvorila u ‘potok koji se ne može prijeći.’ Voda iz tog potoka donosi zdravlje u kraj kuda protječe. Kraj tog potoka, i tu se Ivanova vizija s kraja knjige Otkrivenja poklapa s ovom vizijom, rastu stabla čiji su plodovi hrana narodima, a lišće lijek.

Isus obećaje da će onaj tko od njega zatraži tu vodu biti napojen, ali da će i sam postati izvorom vode drugima oko sebe: iz njegove će nutrine, koja postaje Domom Božjim, jer ‘mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj’ (2 Kor 6.16), poteći izvor vode.

Mi ćemo, s jedne strane zauvijek ostati žedni Boga dok hodamo ovim svijetom, zato što hodamo u tijelu, a ‘iz tijela nitko ne može vidjeti Gospodina’ (1 Tim 6.16). Kako raste naša spoznaja njega, kako se naš odnos s njim produbljuje, tako smo sve svjesniji koliko ga malo poznamo, koliko je on veliki Bog. Ali s druge strane onaj dio žeđi koja se duhovnim rastom ugasi, postaje blagoslovom i lijekom okolini.

Što je ta voda koju Isus daje? Ne vidim drugi odgovor osim: to je Duh Sveti, tj. Bog sam. Jedino je Bog vječan i jedino taj vječni Bog u nama može trajno ugasiti žeđ. Kako se prepoznaju ljudi duha? Po glasnom pjevanju? Možda. Govoru u jezicima? Možda i tako. Ali sigurno po tome što su blagoslov svojoj okolini. Što iz njihove nutrine istječe voda osvježenja. Možda na početku ne jako. Možda iz ‘Doma’ samo par kapi kapa. Možda je voda do gležnja? Možda je sam povremeno i ograničeno blagoslov bližnjima? Možda (sigurno) se još bori sa svojim egom i željom da sebi ugodi, da se se okoristi, ali povremeno zamijeti i druge u njihovim potrebama od kojih je najveća potreba da susretnu Boga živoga? Možda iz nekoga istječe voda koja doseže do koljena, pa do bokova, pa na kraju preplavljuje bližnje? Duhovno zreli ljudi donose zdravlje bližnjima.

Da, neke će duhovno zrele osobe i glasno pjevati i govoriti u jezicima, ali će prije svega biti blagoslov bližnjima i dovoditi ih do spoznaje Boga kao živoga Boga, služiti im u njihovim potrebama, tažiti njihovu žeđ.

Audio verzija nalazi se ovdje. 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s