Tvoj bog je tele

Suočeni sa zahtjevnim danima Isusa u pustinji i kušnji koja je uslijedila kako bi se ispitala iskrenost odlučnosti da se vrši volja Božja (izražena kod krštenja), prošle sam nedjelje citirao riječi apostola Pavla: ‘Ta, vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.’ Toj Pavlovoj tvrdnji prethodi tekst o Izraelovoj povijesti. Povijesti naroda koji je isto prošao pustinjom i bio izvrgnut kušanju vjere u onoga koji ih je izveo iz Egipta – iz kuće ropstava. Kušnja koja je isto tako mogla trajati 40 dana. Ali nije. Trajala je četrdeset godina. Zašto je Izrael 40 godina hodao pustinjom? Zato što zemlja ropstva ne graniči neposredno sa zemljom obećanja. Između njih je pustinja. Faraon više ne vlada njima, ali ni sva obećanja nisu još ostvarena.

‘Svi su se’, kaže Pavao, ‘krstili na Mojsija u oblaku i u moru’, ali, postoji to veliko ali, ‘većina njih nije bila po volji Bogu i pobijeni su po pustinji.’ Nije dovoljno izaći iz ropstva. Valja ući u slobodu. A pustinja to još nije. Ili, rečeno Isusovom prispodobom: ‘…nečisti duh izađe … vratit ću se u kuću iz koje izađoh. I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu.‘ (Mt 12.43-45). Nije dovoljno isprazniti kuću od zla. Valja ju napuniti dobrim.

Što nam se kaže u tekstu 1. Korinćanima 10.1-13 o toj Izraelovoj povijesti i njihovim greškama zbog kojih su izginuli? Kaže se da su:

1. žudjeli za zlima
2. bili idolopoklonici
3. se podavali se bludu
4. iskušavali Gospodina
5. mrmljali, prigovarali

Nama se u opomeni kaže da, poučeni njihovim primjerom, to ne radimo. Zašto je potrebno opominjati? Znam da nije popularno, ali ipak pitam: zašto je potrebno? Zato što svaki novi naraštaj uvijek misli da stari nisu ništa znali, a mladi znaju sve. I opet, dakako ako ne paze, i oni će, jer su ljudi, ponoviti greške starih.

Evo primjera: vidjeh neki dan fotografije sa skupa u Zagrebu. Na jednom transparentu je pisalo: ‘Budi volja moja!’ Nositelji dakako misle da je to baš progresivno, moderno, napredno. Čovjek se, drže, napokon oslobodio Boga, zaboravljajući pri tom da su isti transparent nosili i Adam i Eva u Edenskom vrtu. Taj transparent predstavlja regresivnu svijest. Progresivna svijest je Isusova: ‘Budi volja tvoja!’ ‘Budi volja moja’, to čovjek može i u tome nema ničeg progresivnog. ‘Budi volja tvoja’, tjelesni čovjek ne može. Za vršenje volje Božje traže se junaci. Junaci poput Davida koji su pobjedili najvećeg neprijatelja, svog Golijata – ego!

Razmislimo dakle danas, ako nam nije ustrajati na ‘nemojte činiti ovo ili ono’, što nam je činiti kako se ne bismo usredotočili samo na ‘pometanje kuće’ kako Isus reče u prispodobi, već i u njezino opremanje, oplemenjivanje, ispunjavanje. Dakle ne samo, što NE, već što DA.

1. žudite, čeznite, usmjerite se k dobru, ljubite ga
2. štujte u svojim srcima samo jednoga Boga. Neka on bude na prijestolju vašeg života.
3. budite muževi jedne žene i žene jednoga muža
4. budite poslušni Gospodinu
5. budite zahvalni

Naša nas stara, ljudska narav uvijek vuče vršiti prohtjeve tijela. I zato je duhovni život život borbe. Bez novine života koji je Bog u nas usadio po Duhu Svetome, nema ni borbe. S kim i s čim da se mrtav čovjek bori? Niti čezne za vječnim, niti ima oružje za borbu sa silama koje ga drže u zarobljeništvu.

(1) Budući da se Pavao u 14. retku vraća opomeni protiv idolopoklonstva, jasno je da je to ključni problem čovjeka. Zapravo je cijela rasprava od 8-10 poglavlja ove poslanice rasprava o problemu idolopoklonstva. Priča o Abrahamu je priča o čovjeku koji je postao klanjatelj jednoga Boga. Zato sam slobodan ono što nam se pojavljuje na drugome mjestu, istaknuti na prvome mjestu kao najvažnije: Štujete i klanjajte se samo jednome Bogu!
Zašto se čovjek ne želi klanjati jednome Bogu? Zašto čovjek stvara idole? Zato što se, napustivši Boga, čovjek boji. Sjetimo se Izraelaca u pustinji, netom što su izašli iz Egipta. Mojsije na Božji poticaj odlazi na brdo kako bi primio Zakon. I dok on, (i on) četrdeset dana, boravi u Božjoj prisutnosti (Izl 24.18), što se događa u Izraelovu taboru podno brda? 32. poglavlje knjige Izlaska nam o tome govori: ‘A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: ‘Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske’’ (32.1).

Drugim riječima kažu: prevarili smo se povjerovavši tom čovjeku i sad se užasno bojimo. Treba nam neki bog da suzbije taj naš strah. Nekako moramo izaći iz te pustinje. Prisjetimo se: Isus nije pobjegao iz pustinje nego je prihvatio cijelu kušnju. Pristao je na ranjivost. Očajnički pokušaj da pobjegneo od boli pokazuje nam koliko smo predani Bogu. Koliko je on na prijestolju naših života. Kako je čovjeku danas kad je Bog i ‘službeno’ mrtav? U kakvom strahu žive oni koji su u to povjerovali? Aron salijeva zlatno tele i pred njim podiže žrtvenik i kaže da će se sutra održati svečanost u čast Jahvi. Drugim riječima: ‘Narode, tvoj bog je tele!’

Koliko nas takav bog, saliven ljudskim rukama, može osloboditi straha? Treba li to tumačiti? Ljudskih ruku dijelo ne može čovjeku donijeti spas. Možda neko trenutno psihološko rasterećenje, ali jedino vječni Bog može čovjeku donijeti vječni spas. Nadu i oslobođenje od svakoga straha. A čovjek slobodan od straha je spašen čovjek: ‘Nisam li ja slobodan?’, pita Pavao u 9.1. I slobodan i spašen.

(2) Vjera u jednoga Boga je zapravo ta čežnja za dobrim, trajnim, vječnim, ne-zlim. ‘Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje’ reći će apostol Petar u 1. Pt 2.2. Preduvjet toga je da se doista iskusi kako je dobar Gospodin. Preduvjet je da se čovjek nanovo rodi. Novorođenče se ne mora truditi oko svoje čežnje. Jednom rođen, njegova se glava, tjerana instinktom, sama okreće sisi. Puno sam se puta osvjedočio: ljudi koji su doista iskusili kako je dobar Gospodin, po novoj prirodi, u Riječi traže utažiti svoju duhovnu glad. Dakako, dobro se ne iscrpljuje u Riječi. ‘Svaki dobar dar… odozgor je, silazi od Oca svjetlila.’ (Jk 1.17) ‘Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!‘ (1 Sol 5.21-22). Da skratim: dobro o kojemu je ovdje riječ nije ono što nam pruža samo časovito zadovoljstvo (iako ćemo i u vremenitim dobrima uživati).

(3) I onda teška tema neuredne seksualnosti. Čitam neki dan naslov: ‘Slavni složni: monogamija nije prirodna’. Ne znam što kaže tekst, ali je činjenica da nam oko luta, da čovjek često nije zadovoljan onom jednom ili onim jednim kojeg ima. Da je monogamija težak i složen zadatak. Da nas priroda vuče u neke druge vrtove gdje je trava zelenija. Neurednosti je na seksualnom planu oduvijek bilo, i bit će je dok bude čovjeka. A Pismo će jasno reći: ‘biti jedne žene muž’. Vrijedi dakako i ‘jednoga muža žena.’ Nije nam teško složiti se s tvrdnjom liječnika i nutricionista da neuredna prehrana, prije ili kasnije donese poteškoće sa zdravljem. Kakve tek posljedice donosi neuredna seksualnost? Koliki narušeni odnosi zbog podlijeganja neurednim seksualnim porivima? Kolike bolesti bez kojih bi se moglo biti? Kako vjerujete u jednoga Boga, tako vjerujte i jednoj ženi (ili mužu).

(4 i 5) Pavao će bez krzmanja za vjeru u Boga reći da predstavlja poslušnost njemu, prihvaćanje Boga kako autoriteta. Vidi: Rim 1.5: ‘primio apostolstvo kako bi na slavu Božju poslušnosti vjere priveo sve pogane’ i Rim 16:19: ‘doista vaša je poslušnost doprla do sviju.’ Izraelci se čak ni u pustinji, gdje su bili u potpunosti ovisni o mani koja im je padala s neba, nisu mogli s povjerenjem staviti u Božje ruke, već su ga stalno iskušavali. Poslušnost i zahvalnost su, mogli bismo reći, dvije sestre blizanke. Ne, biti poslušan Bogu nije moguće ako ga ne doživimo kao dobroga Boga kome je stalo do našega dobra. Zahvalnost pak nije moguća ako nam je ugoda jedino mjerilo. U pustinji jamačno uvijek ima više razloga za mrmljanje nego za zahvalnost.

Zaključit ću riječima s kojima je neku večer na RiStreamu započeo pater Arek: žudite li za Bogom? Jer o tome je riječ.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Jedna misao o “Tvoj bog je tele

  1. Povratni ping: (U)gasiti žeđ duše | Pen de Gio

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s