Spas do na kraj svijeta

Kao i obično, u ponedjeljak sam pogledao i pročitao tekstove za ovu nedjelju: Izaija 49. 3,5-6 i Ivan 1.29-34.

Rekao mi: “Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!” Proslavih se u očima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga. I reče mi: “Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš.”

Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Gle, Jaganjac Božji, onaj koji uzima grijeh svijeta! Ovo je onaj za koga rekoh: ‘Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom, jer prije mene bijaše.’ I ja ga nisam poznavao, te stoga dođoh i krstim vodom kako bi on bio očitovan Izraelu.« Ivan još posvjedoči: »Gledao sam Duha gdje silazi s neba kao golub, i na njemu ostade. I ja ga nisam poznavao, ali Onaj koji me posla da vodom krstim, reče: ‘Na koga vidiš da silazi Duh i na njemu ostaje, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.

Zajednička tema oba teksta: Božje se spasenje proteže na cijeli svijet.

I kako to već biva, tekstove koje sam si oživio čitanjem, stavljen mi je pred oči poput naočala kroz koji sam gledao svijet oko sebe. A u tom mom svijetu dogodilo se nekoliko stvari protekli tjedan, a povezane s ovim tekstovima:

Prvi je događaj sastanak Starješinstva na kojemu smo između ostaloga dogovarali evangelizacijska događanja 7. i 8. ožujka s ljudima iz međunarodne misijske oragnizacije Luisa Palaua, poznatog brazilskog evangelizatora. Uz planiranje događanja razmišljali smo, ili bolje rečeno otvorili smo proces razmišljanja o tome kako da se mi kao zajednica aktivnije uključimo u Božju misiju našim sugrađanima i da im budemo ‘svjetlost narodima’ na način i na jeziku koji oni razumiju. Bit će to prigoda da pozovemo svoje prijatelje na večeru s programom. Bit će to prilika da prije toga zajedno molimo i međusobno se ohrabrimo.

Drugi događaj ovog tjedna, kako sam to najavio prošle nedjelje, bile su konzultacije za osnivanje i osnaživanje crkava u Hrvatskoj u organizaciji Lausannskog komiteta za evangelizaciju svijeta i našeg Protestantskog evanđeoskog vijeća, od četvrtka do subote u Zagrebu. Tu smo učili, razgovarali, molili i planirali kako proširiti evanđeosko svjedočanstvo i na one dijelove naše zemlje gdje ono još nije prisutno. Razmišljali smo kako da ta ‘svjetlost narodima’ o kojoj smo čitali kod Izaije, dopre do mnogih koji se još uvijek nalaze u mraku vlastitih duša bez spoznaje Boga i njegova spasenja. Vjerujem da će zajednički napori evanđeoskih crkava u godinama koje dolaze rezultirati mnogim novim crkvama i duhovnim probuđenjem u našemu narodu. Kažem to posebice mladim ljudima kako bi držali otvoreno uho za Božji poziv da krenu u avanturu života i uključe se u Božju misiju.

Pročitani tekstovi govore baš o tome: po proroku Bog naviješta da spoznaja o jednom Bogu Spasitelju ne ostaje ekskluzivni posjed jednog naroda već se ta spoznaja ima proširiti na sve narode. Ova nam tvrdnja kao kršćanima izgleda jako prihvatljiva, jer je ta spoznaja i do nas došla, naz obuhvatičla. Ali ona je za nas i izazov. Kako i zašto? Da bi spas Božji došao do na kraj svijeta, netko treba dignut rit iz ugodne fotelje i krenuti. To je izazov za nas: da prestanemo misliti samo na sebe (kolektivni egoizam) već i na druge oko nas. Na svoju ‘Judeju, Samariju, Galileju’ i dalje. Ako osobni egoizam ima stotine lica, koliko je to tek istina za kolektivni egoizam. Za samodostatnost. Mi smo sami sebi dovoljni. Nažalost prečesto se to posebice u crkvenom životu viđa. Moja crkva, moje dvorište, moji programi.

Prekjučer sam dobio email od jedne mlade osobe koja s puno strasti piše: ‘Ono što mene muči – zašto Boga stavljati u suho slavlje, ne znam da li me razumijete… Ako mi kao Njegova djeca nećemo prihvatiti i u naše živote pustiti ostale, što je to onda? Ja odoh. U tom slučaju, ja odoh. Dakle, cilj koji ja neprestano vidim pred očima svaki dan je – učinimo nešto. Dajmo, učinimo nešto. Ne da bi meni bilo dobro, ne da bih se ja dobro osjećala – jer meni i jeste dobro… Da li itko ČUJE? Pa nije stvar u tome da se ja smirim i zadovoljim tu svoju potrebu pomaganja, već da tim jadnim ljudima u potrebama bude barem podjednako dobro kao meni. Nije smisao dolazaka u crkvu nedjeljom da bih se ja nahranila i napunjena otišla dalje (ponekada jest…), ali suština nije u tome. Mi tamo (tj. u crkvi) trebamo prisustvovati kao prinos. Doprinos. Ne kolekta.’Vidjet ćemo hoće li ova inicijativa o zajedničkoj strategiji i međusobnom pomaganju u osnivanju novih crkava donijeti pomaka u kolektivnom egoizmu, u samodostatnosti ckava.

Bog tu svoju najavu, danu po proroku, ispunjava na neočekivani način: po Isusu – ‘Jaganjcu Božjem koji uzima grijeh svijeta’, onome koji je spreman ‘napustiti slavu Očevu’ i doći među nas. Spreman i na žrtvu kad dođe trenutak. Kako znamo, to još uvijek nije Židovima sjelo. Većini. Ima ih, Mesijanskih Židova koji su prepoznali da se Božji spas o kojemu je progovorio Izaija, ostvario u Isusu.

Crkva ga naviješta: ‘Propovijedamo Krista raspetoga.’ Njega? Nije li dovoljno propovijedati dobrotu, pravednost, mir? Često se to danas čuje. Crkva je pozvana propovijedati ne dobrotu, već Dobroga, ne pravednost, već Pravednoga, ne mir, već Pomiritelja, Mirotvorca. Onoga koji je ‘uzeo na se grijehe svijeta’, Jaganjca Božjega. Ali kakva Crkva to čini? Ona koja je poput Krista. Koja ne samo priča, već Kristu nalikuje i kao on djeluje.

I to me dovodi do četvrtog događaja u proteklom tjednu. Sat i pol prije no što sam otputovao u Zagreb, pili smo kavu Ivan i ja. I tada mi je održao sjajnu propovijed. Riječ koja budi nadu da će oni ‘Gideoni’ koje sam prošle nedjelje spominjao vrlo brzo preuzeti zadatak navještanja Radosne vijesti novim naraštajima. Sestre i braćo, dolazi čas i već je tu kad će crkva Kristova prestati misliti samo na sebe i svoje programe, već poput Krista biti daleko više za čovjeka navješćujući mu i posredujući mu spas koji je Bog namislio od početka za sve narode i svakog čovjeka.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s