Idi s tom snagom u sebi

Knjiga o Sucima 6

Sjajna je slika Crkve kakvu Pavao riše u Efežanima poslanici. Uz to, njegove dvije molitve (1. i 3. poglavlje) otvaraju neslućenu perspektivu duhovnoga rasta.

Kad mi pogledamo oko sebe u ovu stvarnost koju živimo, a zovemo je crkvom, što vidimo? Molim da me dobro čujete i razumijete: ni na kraj pameti mi nije osuđivati, potcjenjivati. Ne kažem ovo nikom osobno kako bih prozivao, naprotiv i doslovno pred Bogom u molitvi plačem zbog mnogih. Kad se pogledamo, često vidimo:

– neriješene odnose među braćom i sestrama
– duhovnu nezrelost koja se očituje u sebičnosti, samodostatnosti (ovo je možda i zajednički nazivnik svih problema)
– ogovaranje
– strah od budućnosti, odbačenosti, smrti
– duboke i nezaliječene rane iz prošlosti koje i danas krvare
– brakovi koji ne funkcioniraju i raspadaju se
(trebam li nastavljati niz?)

Može li nam Pismo ponuditi izlaz iz ovakvog stanja? Je li rješenje u tome da pojačamo nedjeljnu šminku, i zatvorimo oči pred onim što vidimo? Ili se drugačije dolazi do onoga o čemu Pavao piše u Efežanima poslanici?

Drugi bogovi

Evo nam jedne starozavjetne pripovijesti. Zapisana je u knjizi o Sucima u 6. poglavlju, a govori o Gideonu. Živio je u vrijeme kad je Izrael bio u velikoj bijedi jer su ga Midjanci nemilice pljačkali, a oni se nisu mogli obraniti od njihovih upada. Bijeda. Glad, neimaština, strah. Ima li kraja agoniji? Njih, narod slobode koji je Bog na čudesan način izveo iz Egipta, sad u njihovoj zemlji tlače Midijanci. Reći: ‘Baš nas briga za Midijance, glavno da mi imamo Gospodina u našim srcima’ se nije baš pokazalo kao rješenje: ‘Pozitivno ispovijedajmo i sve će biti u redu.’ Bog je s njima imao druge planove. Rješenje nikad nije bilo i nikad neće biti u bijegu od problema ili u njihovom negiranju.

Zašto su bili u takvom stanju? Zar ih je taj izbavitelj iz moćnih ruku Egipćana ostavio na milost i nemilost daleko slabijim Midijancima? Gideon se tuži anđelu Jahvinu: ‘Jahve nas je ostavio, predao nas u ruke Midijancima’ (13). Ne, oni su ostavili njega: ‘Ne štujete bogova Amorejaca u kojih zemlji živite’, rečeno im je. ‘Ali vi ne poslušate mog glasa’ (10).

Što se događa? Bog pronalazi jednog mladog čovjeka po imenu Gideon i kaže mu: ‘Idi s tom snagomu sebi i izbavit ćeš Izraela!’ Ne sebe i možda svoju obitelj, već baš Božji narod. Bog uvijek ima plan s narodom, sa zajednicom. Gideon gleda u sebe i ne vidi tu snagu. A kako bi je i mogao vidjeti kad to nije njegova snaga? I Pavao moli da Bog Efežanima otkrije, otvori oči da bi mogli vidjeti u sebi i oko sebe ono što je Božje.

Što se dogodilo Izraelcima: Oni su iz vida izgubili Jahvu, i pred oči stavili Baala. Thomas Merton (američki, trapistički redovnik, poznati autor i mistik) reče: ‘Svaki čovjek postaje slika onoga boga kome se klanja.’ Je li čudno da su mislili da ih je napustio kad ne vide drugo od Baala kome se svaki dan kanjaju? Prvi zadatak koji je Gideon morao izvršiti bilo je rušenje Baalova žrtvenika (25-32). I on je to učinio izazvavši veliki revolt svojih sunarodnjaka. Čudno ne? Otvara im oči za Jahvu njihovog Boga, i time započinje oslobođenje od Midijanaca, ali njima je draži mrtvi Baal od živoga Boga. Koliko god mučno bilo pod terorom Midijanaca, to im je još uvijek draže od rušenja idola.

Žrtvenik Jahvi-miru

No, tekst nam govori da je Gideon učinio još nešto. Što? Prije no što je srušio Baalov žrtvenik, nakon posjete anđela, on je podignuo žrtvenik Jahvi i nazvao ga Jahve-mir (19-24). Odatle je sve krenulo: najprije je prepoznao da snaga o kojoj mu je anđeo govorio nije njegova (da je bila, mogao je pogledati svoje diplome, mogao se pogledati u ogledalo, razmotriti svoj društveni status, a sve to nije imao: ‘Moj rod je najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kući oca svojega’ (15)) već Božja, i da zadatak koji mu je izvršiti mora proisteći iz unutrašnjega mira, a ne iz mržnje, ne iz rješavanja vlastitih frustracija. Služba pomirenja u koju smo poslani neće se moći dogoditi bez unutrašnjeg mira kao ishodišta. Najprije pomireni s Bogom da bismo zadobili službu pomirenja. Lako ćete prepoznati tko je pomiren s Bogom. Taj i u odnosima među ljudima djeluje pomiriteljski.

Gideoni danas

Gdje su danas Gideoni? Ima ih i tu među nama, Kao što ih je bilo na nedavnim Fingerprint i Ziherica konferencijama u Ri i ZG, kao što ih je bilo na ‘Čuvaru brata svojega’, kao što ih ima na RiStreamu. Bog podiže novu generaciju Gideona. Ne jednog već mnoge koji će najprije u svom srcu srušiti svoje Golijate, svoj ego, svoju sebičnost i samodostatnost, a zatim pomoći braći i sestrama da se to događa i u njihovim životima. Ljudi koji će snagom Božjom koja je u njima, poći i izbaviti Izraela, narod Božji koji se klanja idolima i najvećem od svih – vlastitom egu. Neka smo snažna svjedočanstva već čuli i kao zajednica prepoznajmo Božje djelo i na njemu smo zahvalni.

Neki, zbog slabosti zajednice, uz optužbe, odustaju od nje držeći se boljima ili pak nedostojnima zajednice. A ništa nije dalje od istine. Onaj koji slabost vidi, pozvan je služiti sestrama i braći kako bi slabosti nadišli, a onaj koji se drži nedostojnim mora prestati vjerovati sotonskoj laži i u zajednici naći snagu za novi život. U osami ju nitko neće naći (osim, dakako, u slučajevima kad Bog pojedince stavi u takve okolnosti).

Pavlova molitva za Efežane da im Bog otvori duhovne oči treba i nama danas. Otvorene oči srca ne zanemaruju realnost koju vidimo, ali nam omogućuju da prepoznamo silu Duha po kojemu se možemo ojačati za unutarnjeg čovjeka (Ef 3.16). A taj unutarnji čovjek nije lijepo našminkani baptist koji u nedjelju ujutro nabaci osmijeh br. 3 i odsluša propovijed, već osoba koja u središtu svog bića ima oltar Jahvi-miru.

Audio verzija nalazi se ovdje.

2 misli o “Idi s tom snagom u sebi”

  1. Lijepa propvjed: “Idi s tom snagom u sebi, …” Gordo zvuči i puno obećava.
    Gideon se ipak više puta susreće s Bogom. Prvi puta mu se Bog objavljuje preko posrednika, svojeg glasnika. Anđeo Jahvin dolazi pod hrast i ukazuje mu se (6:11). Međutim, u onom času kad Gideon izražava svoje razočaranje i prigovor: „Gdje su sva ona čudesa! … Gospodin nas je ostavio!“ (6,13), Bog mu se izravno obraća i upućuje mu svoju riječ bez posrednika (v14). Biblijska riječ koja je ovdje upotrijebljena (hebr. glagol panâ) sugerira da mu je Bog okrenuo svoje lice.
    Tko od nas danas može za sebe tako nešto reči?
    Gideon je imao jako svjedočanstvo, ono mu je dalo hrabrost i odlučnost da djeluje i pobjeđuje. Božji duh ga je vodio. On je bio ta snaga. Velika nam je to pouka da valja ustrajno tražiti pravo nadahnuće od Boga. Ipak, Ignacije, jedan od učitelja zapadne duhovnosti, upozorava nas kako moramo mudro prepoznati kamo nas Duh Božji poziva. Samo ono što od njega dolazi i samo ono što smo u razgovoru s Bogom, u molitvi i svjedočanstvu potvrdili, dužni smo poduzeti. Dao Gospodin i nama takva svjedočanstva kao Gidonu, i tako dug i uspješan život.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s