Život su odnosi

13Netko mu iz mnoštva reče: »Učitelju, reci bratu mome da sa mnom podijeli baštinu!« 14A on mu nato reče: »Čovječe, tko mene postavi sucem ili djeliteljem među vama?« 15I reče im: »Pazite se i čuvajte svake pohlepe, jer nije nekomu život u obilju onoga što posjeduje.«
Lk. 12.13-15

Za čovjeka koji Isusa moli da svojim autoritetom rabina prisili njegova brata da konačno riješe spor koji među njima vlada, situacija je morala biti kritična. Naime, obiteljski se problemi ne iznose u javnost bez prijeke potrebe i kad postoji mogućnost da ih se riješi unutar četiri zida. Činilo mu se da bi riješio sve svoje životne probleme kad bi riješio ovaj. A Isus? Ništa. Uopće ne reagira na njegovu zamolbu.

Jasno nam je: ovo je vrijeme krize. Na prvu, smo u napasti zaključiti kako je riječ o financijskom i pravnom problemu koji svakako traži intervenciju nekog autoriteta. To svakako jest. Svi mi imamo takve vrste problema. Kad ih ne možemo riješiti idemo pred sudove. Što se na sudu događa? Sud uzima izjave obje strane i na temelju zakona donosi presudu. Tko tom presudom biva zadovoljan? Svako, rijetko kad obje strane. Ponekad ni jedna. Ali sud ionako ne brinu osjećaji stranaka u postupku i njihovo (ne)zadovoljstvo.

Isus pak ima sasvim drugi fokus. Nije zainteresiran za nasljedstvo. Interesira ga čovjek. Isus nije odmahnuo rukom i rekao da je taj problem nevažan, već mu želi skrenuti pozornost na važnije: na čovjeka i međuljudske odnose. I o tome danas nekoliko riječi. Cijeli se financijski problem lako i brzo riješi (ne mislim naravno na suvremeno sudstvo koje stvari rasteže do beskonačnosti), a da se pri tom ništa ne riješi što se tiče međuljudskih odnosa. A život nije imetak, kako to kaže Isus u nastavku pričajući prispodobu o bogatom čovjeku koji je ostao bez života iako je imao ‘pune žitnice’. Život je nešto drugo. Život su odnosi.

Ovo je pitanje: Kako ćemo iskoristiti krizu u međuljudskim odnosima? Imamo nekoliko mogućnosti: pobjeći, inzistirati na pravnom rješenju, iskoristiti ju za duhovni rast. Naravno, o bijegu neću danas govoriti. Za pravnu stranu Isus kaže da nije njegov zadatak, pa nije ni moj. Ni danas, niti će to ikada biti. Ali jest nešto drugo. Što? Duhovni rast, rast u ljudskosti, više ljubavi, nazovite to kako hoćete.

Isus ispravno prepoznaje da problem leži dublje od one razine koja je izražena riječima. Problem nije nasljedstvo, već odnos prema bratu. Zapazimo da Isus čak i ne traži da se ovaj s bratom sastane pa da prodiskutiraju problem. Loptica je potpuno u njegovu dvorištu, u njegovu srcu, u njegovu odgovoru na okolnosti koje, očito, nisu ugodne. Ako riješi problem svoga srca napravio je korak k sazrijevanju u ljudskosti (kršćanskim rječnikom rečeno: u obnovi slike Božje u čovjeku). Isus problem dijagnosticira jednom riječju: ‘pohlepa.’ Što je to pohlepa? Reći ću to ovako: impuls ega koji traži sigurnost. To je samoobrambeni mehanizam. Čovjek ludo vjeruje da će sve biti u redu ako tijelu priskrbi sve što tijelo traži, ako bude u stanju kontrolirati situacije u kojima se nalazi. A to znači kontrolirati ljude u njihovom ponašanju prema nama. Ovaj nije imao vlast nad bratovim ponašanjem. Ne znamo što je sve pokušao, ali što god to bilo, bilo je neuspješno. I mi kad ne uspijevamo druge oko nas natjerati da postupe u skladu s našim očekivanjima upadamo duševne bolesti, emocionalno smo nestabilni. Ulogama žrtve i/ili agresora (tj. samoobrambenim strategijama) manipuliramo ljudima kako bismo postigli cilj: kontrolu nad vlastitim životom – održali samodostatnost – sačuvali ego.

Koja je terapija za dijagnozu koju je Isus postavio – za ‘pohlepu’? Prispodoba koju Isus tada priča o bogatom čovjeku s punim žitnicama u priču uvodi novi element: vječnost. Čovjek popušta pohlepi tj. kriku vlastitog ega koji se očajnički želi zaštititi, zato što je vremenitost, tj. prolaznost jedino iskustvo koje ima i zna da sve mora imati sad i odmah. Očajnički ne želi biti izložen pogibli, ranjivosti. A to je jedini put. Je li Isus to tražio od čovjeka? Da, ali ne bez da najprije sam pokaže put. Nije li križ baš to? Izlaganje ovog života potpunoj ranjivosti. Bio je gol, zar ne, bez oklopa, nemoćan da manipulira, prepušten na milost i, više, nemilost, čovjeku. Ali što je imao? Što mu je omogućilo da odbaci zaštitu, da se odrekne ega? Samo jedno: vjera, potpuno povjerenje u dobroga Boga. Mogao je ostati bez svega, ali bez jednoga nije želio ostati? I zato je agonija na križu bila tako strašna: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’ Mi danas znamo da ga Bog nije ostavio, ali kad se mi nađemo na križu ta ostavljenost nam je jednako teška i stvarna kao što je bila Kristu na križu. Ali pobjeđuju oni koji ustraju. Koji od brata i sestre ne traže da s njim podijeli nasljedstvo, već svoje srce.

Isus je baš to rekao ovom čovjeku: ‘Je li ti stalo do brata ili do novca? Što se tiče novca ne mogu ti pomoći. Što se tiče brata mogu. Mogu ti pomoći da prepoznaš prazninu svoje duše, ne prazninu svog novčanika.’ Nadam se da ovaj čovjek nije od Isusa otišao kao onaj drugi bogati mladić koji bi, kao, pošao za Isusom ali nije bio spreman prigrliti vječnost, već mu je bila draža vremenitost. Volio bih da nam jednog dana ovaj čovjek u vječnosti posvjedoči kako je nakon susreta s Isusom radikalno promijenio svoj odnos prema bratu i doživio slobodu i duhovni rast.

Audio verzija nalazi se ovdje.

2 misli o “Život su odnosi

  1. Vlatko Majetić

    Dragi brate, razgovarali smo danas o tome da me poruka totalno pogodila i oborila s nogu! Cijeli dan razmišljam, čitam i promišljam preko svega što sam čuo. Sve što si rekao bilo je upravljeno meni. Nikad nisam mislio da bi se meni takvo što moglo dogoditi. Danas mi je pokazano da ja imam problem s pohepom i egom. Da tražim sigurnost ali na pogrešan način namirujući svoje potrebe i kontroliranjem situacije! Stvarno nisam znao to dok mi riječ nije danas otkrila. Kao i sve drugo brate što si govorio. Jao meni jer sam čovjek licemjeran a nisam želio to biti. Molim za molitvu i pomoć u savjetima. Želim se mijenjati jer ovo nije dobro. Neka prođem kroz vatru samo da budem ugodan miomiris.
    Bratski pozdrav!

    Odgovori
  2. Anonimno

    Odlična propovijed. Svi smo fokusirani na materijalno u ovom prolaznom svijetu i pazimo da ga ne izgubimo. Istovremeno, često tako lako izgubimo brata, što je daleko vrijednije. Hvala Bogu na Evanđeljima i ljudima koji nas upućuju na Krista kao učitelja, jer on to jedini zapravo i jest.
    Mir i dobro

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s