Mir na umu, rat na drumu

2. nedjelja Došašća – nedjelja mira

Četiri nedjelje Došašća čine jednu poruku. Uostalom, cjelokupni je duhovni život jedna slika s nizom povezanih ‘dijelova’ – mozaik. Ne može se maknuti jedan kamen, a da struktura ostane netaknuta. Danas razmišljamo o miru, ali držimo na umu da je mir nedjeljiv od nade, radosti i ljubavi.

Za nadu smo prošle nedjelje rekli da je dar ali i zadatak: Crkva mora biti znak nade u propadljivom i prolaznom svijetu. Da bi to mogla biti ona nužno mora biti milosrdna jer ‘znak nade’ nije etiketa, već življeno milosrđe. Da bi bila znakom nade mora biti otvorena za svakog čovjeka i služiti svakom čovjeku koji namjerava u njoj naći zaklon pred burama svijeta. Milosrđa nema tamo gdje se čovjeka apsolutizira i ne prepoznaje njegovu krhkost. Recimo to ovako:

1. Nada → Crkva kao znak nade je zajednica milosrđa – čovjek nije apsolut

Kako stojimo s mirom? Ima li toliko željeni mir (postoji li jedan čovjek na svijetu koji za sebe ne želi mir?) i neki zahtjev, neki preduvjet? Je li on još nešto osim dara? Nešto što mir ne čini samo čežnjom pjesnika i nas kad upadnemo u nevolje i idealom utopije?

2. Mir → Crkva kao mirotvorac je zajednica duhovnog ratovanja – čovjeka nije neprijatelj

‘Blago mirotvorcima, oni će se Sinovi Božji zvati’ Mt 5.9 Oni koji su Božji, imaju poput Isusa, zadatak na ovome svijetu. Prečesto mi imamo samo želju za mirom, nadom, radošću, ljubavlju. Ali ovaj svijet nije takvo mjesto gdje bi sve naše želje bile ispunjene. Čak što više Riječ nas i ne uči da bismo trebali brinuti oko ispunjavanja želja. Biblija će govoriti o potrebama, a ne željama, koje, se, usput rečeno, danas sa sve prisutnim marketingom, dosegle neslućene razmjere. Sve što vidimo to i poželimo.

Zaharija već, kako smo nedavno čitali, reče da se Božje spasenje ima očitovati u spasu ljudi koji žive u mraku. Pa dolazi Ivan koji ‘priprema Gospodinu sklon narod’ i Isus koji u taj mrak unosi svjetlo porukom Radosne vijesti. I što se događa? Ljudi ju radosno prihvaćaju? Neki da, no mnogi ju ne prihvaćaju i odustaju jer im je draže živjeti u mraku. Ivan će reći da ljudi nisu voljeli (a ni danas ne vole) svjetlo jer su im djela bila zla. »Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač” Mt 10.34 Isus ne reče da je došao donijeti rat, već da će razdjeljenje biti posljedica toga što će neki odlučiti prihvatiti ponuđenu ruku spasa i svjetlo, dok će drugi, većina ostati u mraku. Čak i vrlo bliski ljudi će se međusobno udaljiti naprosto zato što svi ne pristaju na tamu.

Ali da bi bilo svjetlo, da bi bio mir, kao i kod nade, valja nešto učiniti prije toga. Kao i nada, tako i mir nije samo dar, već i zadatak. Isus donosi mir, ali da bi se mir ostvario trebalo se za nj izboriti u nesmiljenom ratu – križ je kulminacija tog rata. Tu se dogodila pobjeda, tu se dogodilo pomirenje Boga i čovjeka. Ključna je bitka dobivena, ali rat i dalje bjesni. Zato su kršćani zahvalni za mir srca koji su dobili pomirenjem s Bogom, ali su istovremeno svjesni da u svijetu u kojemu žive mir ničim nije zagarantiran jer se i dalje nalaze na bojnome polju.

Kakva je to dakle bitka? S kim se i kako boriti da bi se mir koji je Isus ostvario mogao i dalje utjelovljivati? Uključeni smo u duhovni rat, sviđalo se to nekome ili ne.

Odjeljak u kojemu Pavao govori o bojnoj opremi za duhovni rat (Ef 6) započinje s: ‘Ubuduće, jačajte u Gospodinu i u snazi njegove moći’ Jasno nam je, najveća zapreka duhovnom ratovanju i miru smo mi sami. Onaj tko ne jača ‘u Gospodinu’ borit će se protiv čovjeka, a ne protiv svoje samodostatnosti i istinskog čovjekovog i Božjeg neprijatelja – ovdje predstavljen(i) kao opaki duhovi u nebesima… Koliko je borbe sa samim sobom, sa svojom nevoljkošću, inertnošću, ljenošću, sebičnošću…

Stojte dakle čvrsto, opasavši bokove svoje istinom i obukavši oklop pravednosti, obuvši noge spremnošću za Evanđelje mira. K svemu uzmite na se štit vjere, kojim ćete moći pogasiti sve ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, koji je riječ Božja. I molite u Duhu svakovrsnim molitvama i prošnjama u svakoj prigodi. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i prošnjom za sve svete, i za mene, da mi se, kad otvorim svoja usta, dadne riječ da otvoreno obznanim Tajnu Evanđelja. Ef 6. 14-19

Kako često smo se sa sobom borili da budemo istinoljubivi? I kako često nam nije uspjelo? Kako često smo prešutjeli Evanđelje? Koliko molimo? Koliko se Riječju Božjom bavimo? Vjerujemo li, tj. imamo li povjerenja u Boga? Itd.

Da, kao i veliki dio čovječanstva i mi možemo željeti mir, čeznuti za njim usred svih bura ovoga svijeta, i priuštiti si malo romantike o Došašću i Božiću, ali pravi mir se događa kad smo spremni uključiti se u duhovnu borbu u kojoj čovjek nikad nije neprijatelj.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s