Crkva – znak nade

Mt 24.36-44

A o onom danu i času nitko ne zna, ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. Doista, kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Jer kao što su u dane one, pred potop, jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kad Noa uđe u korablju, i ništa nisu ni naslutili dok ne dođe potop i sve odnese – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju; jedan će se uzeti, a drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu; jedna će se uzeti, a druga ostaviti. Bdijte dakle, jer ne znate u koji dan vaš Gospodin dolazi. A ovo znajte: da je domaćin znao o kojoj noćnoj straži dolazi kradljivac, bdio bi i ne bi dopustio da mu se kuća potkopa. Stoga i vi budite pripravni, jer Sin Čovječji dolazi u čas kad i ne mislite.«

Prva je nedjelja Došašća. Tijekom predbožićnog vremena podsjećat ćemo se na nadu, mir, radost i ljubav kao vrijednosti koje su nam po Kristovu utjelovljenju dane kao dar ali i kao zadatak. Danas razmišljamo o nadi.

U Noino su vrijeme, kaže nam pročitani ulomak iz Evanđelja, ljudi bili zabavljeni svakodnevnim, vremenitim brigama i poslovima. U vrijeme nakon Isusova odlaska mnogi su očekivali da će se Isus vratiti vrlo brzo, možda još za njihovih života. U 2. Solunjanima Pavao opominje da se zbog očekivanja Kristova dolaska ne smije zanemariti rad – sadašnji svijet, što su neki – očito – činili: ne radiš – nema jela, kaže Pavao. Ovdje pak imamo opomenu da se ne iscrpimo u sadašnjosti.

Kako da se onda opiše, kako da se ponaša Kristov sljedbenik? Da li da se ženi i udaje i radi ili da digne ruke od svega i čeka? Isus Krist je propovijedao Kraljevstvo Božje čime je izbijen argument samodostatnosti; ne očekujemo da svojim snagama i sposobnostima ostvarimo ‘raj na zemlji’ – primjer: ekološka kriza – novi totalitarizam. Traži li to pasivnost i čekanje? Isus: djeluje u snazi Duha Svetoga; ‘bez mene ne možete činiti ništa’; svaki trud oko tjelesnoga je vremenit: sve se, kao i čovjek, vraća u prah.

Zašto o ovome, tako poznatome, opet govoriti? Zato da se održi svijest (a posljedično i praksa) da se Crkva bez vječnosti, bez nadu u tu vječnost, pretvara u moralizatora od koga se svima okreće želudac bitno zato što često sama ne živi ono što propovijeda.

Znak nade

Crkva – znak nade u ovome svijetu (M. Volf). Kakve nade? Nade u što? Čitali smo prošle nedjelje da se čovjekov spas događa po oproštenju grijeha, a sve to zbog milosrdnog srca Božjega. Zato je ljudska zajednica koja iskazuje milosrđe, Bogu ugodna, a ljudima draga. Da bi Crkva bila znakom nade ona nužno mora živjeti Božje milosrđe. Primjećujete: naglasak nije na tome da se mi, potaknuti Došašćem, ‘jače’ nadamo, već da se svijetu pruži razlog nade. Kako to živjeti ako se Božje milosrđe mora vidjeti po zajednici? Prošle nedjelje: spas iz svega onoga što mrak (stanje grijeha) donosi – sjeća li se tko? U mraku nema cilja ni puta, ali ima straha i boli, i čine se zlodjela.

Kako bi Crkva trebala odgovoriti na te situacije:

Gdje nema cilja i puta -> evangelizacija, pouka
Gdje vladaju strah i bol -> dušobrižništvo
Gdje su zlodjela -> pouka / praštanje

Kako se očituje milosrđe?

Što svijet očekuje od Crkve kako bi ju prepoznao kao milosrdnu? Da sama ne pliva u bogatstvu i raskoši, da ne bude na strani vlasti, zabavljena sobom već čovjekom, da bude transparentna, otvorena, empatična, hrabra…

Ima u rečenome dosta toga što odražava neupućenost i s čim bi se moglo polemizirati, ali to je naprosto ono što ljudi doživljavaju kad ih se pita o milosrđu crkve.

Dodao bih:

– Ne apsolutizirati čovjeka – popust na riječ, to znači da se čovjek osjeća slobodan reći ono što jest i što misli, bez straha od odbacivanja.
– Pregrmjeti štetu (bol /nepravda) – ne zaračunavati, tj. oprostiti, ne osvećivati se.
– Prihvatiti različitost, neobičnost.

Zašto često nismo milosrdni?
Zato što:
(a) sami nismo iskusili milosrđe ili
(b) smo to zaboravili.

Kad nemamo iskustvo milosrđa ne znamo ni prekinuti začarani krug zasluga. Propovijedamo milost, spasenje po milosti, ali kad čovjek dođe na dnevni red, tada tražimo zasluge. Jer takav je svijet u kojemu živimo. Sve se mora zaslužiti.

Može li se prekinuti začarani krug zasluga: ‘prihvatit ću te ako ispuniš moja očekivanja’. Milosrđe nudi spas samožrtvovanjem, ako sam dobro razumio Isusa. To je jedini način da se začarani krug prekine: ‘od tebe ne tražim ništa ali ti dajem sve’ – križ.

Kad pojedinac susretne milosrdnog Boga, kad u zajedništvu s drugima, to djelima i riječima svjedoči svijetu, kad živi milosrđe, tada Crkva postaje znakom nade.

Neka nas i ova prva nedjelja Došašća podsjeti na to što nam je biti: znakom nade. Ne da nas podsjeti da se imamo nadati, nego da se po nama ljudi mognu početi nadati. Nada nam je dana kao dar, ali i zadatak. Pitanje dakle nije: ‘Nadaš li se sestro i brate?’, već ‘Jesi li i jesmo li tako milosrdni da se drugi mognu početi nadati?’

Audio verzija nalazi se ovdje.

Jedna misao o “Crkva – znak nade”

  1. Prekrasna propovjed. Ono što nam svima treba. Mnogi su izgubili nadu. Nadu u milosrđe, nadu u pravednost, nadu u budućnost. Svjedoci smo da svijet ide u potpuno krivom smjeru: nema milosrđa, nema pravednosti niti ostaje puno mjesta za nadu. Tuga i očaj, i to u tradicionalno kršćanskom društvu. Gdje je nestala radost Evanđelja?

    Dobrim dijelom je i crkva tome kriva (općenito, kao institucija). Nije se najbolje snašla u prostoru i vremenu, puno politizira, kalkulira, ne želi se žrtvovati (ugroziti svoj komfor), radije se prilagođava suvremenim trendovima (LGBT npr.) ili ide linijom manjeg otpora, podilazeći aktualnoj dnevnoj politici.

    Malo je evangelizacije, dušebrižništva i milosrđa. Često se to sve to svelo samo na male, zatvorene krugove. Ljudi kao da više i ne traže te vrijednosti u crkvama, jer ih tamo više niti ne očekuju naći. Teško je više spojiti crkvu sa milosrđem (osobito rimokatoličku) jer se iz nje više čuju nacionalistički povici nego pjesme slavljenja, više propovjedi o reviziji povijesti nego o obračenju i više političkih parola nego Kristovih riječi.
    Ovo je stvarno bilo osvježavajuče. Još samo da se počne ostvarivati.
    Mir i dobro

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s