Demoni naši svagdašnji

Lk 8.26–39

‘već ga dugo vremena bijaše držao (zloduh) pa su ga čuvali vezana lancima i verigama’

Pred nama je tekst koji će s jedne strane suvremena, znanstvena psihologija odbaciti kao nerelevantan, dok će ga s druge strane karizmati visoko cijeniti i na nj se pozivati. Možemo li ovaj tekst čitati kao korektiv objema stranama i iz njega naučiti nešto ne samo o čovjeku kao biću, već i za sebe?

U tekstu nalazimo čovjeka vezana lancima, a u duši demonom(ima). To su dva aspekta koje, iako međusobno povezana, valja striktno razlikovati. Objasnit ću za koji trenutak i zašto. Za Isusa se kaže da je jedna od ključnih odrednica njegove službe bila oslobađanje čovjeka od zloduha. Kako god to razumjeli, valja držati na umu taj naglasak evanđelja.

Ako se ne fokusiramo na vidljiv i često dramatičan aspekt egzorcizma (hollywoodski filmovi) uspjet ćemo uočiti te vezanosti i kod ljudi koji su inače potpuno mirni, fizički ne raskidaju lance i okove ali su u svom razmišljanju i postupanju više ili manje kontrolirani demonima koji su ih davnih dana zaposjeli, najčešće bez njihove krivnje. Pojam ‘opsjeduća’ ću koristiti kao drugo ime za nasilje nad čovjekovom slobodom. A slobodan nije čovjek koji se:

  • Boji – strahovi (OKP – prisilne misli…)
  • kompleks(i) (manje vrijednosti…)
  • posljedice zlostavljanja

(niz je dugačak…)

Kako izgleda ne-slobodan čovjek:

  • gol (golotinja je moguća samo u ‘Edenskom vrtu’)
  • van kuće u grobovima – ‘van sebe’ – krajnja samoća
  • zloduh(si) su ga držali u svojoj vlasti (1)
  • ljudi su ga lancima i okovima obuzdavali u njegovoj mahnitosti (sredstva društvene kontrole) (2)

Uz zapovijed da izađe iz njega (što je drugi dio priče) Isus ga pita (jezikom evanđelja): ‘kako ti je ime?’ Psihologija bi rekla (znanstvenim rječnikom): da postavimo dijagnozu: razgovor, psihoanaliza…

Susret s Isusom’ – što nam ovo govori? Kako se to uklapa u psihološko čitanje teksta? Mi, dakako taj susret zovemo i ‘susret s Bogom’, a to ipak nije samo po sebi razumljivo, a za mnoge (većinu) ni lako ni brzo. Dušobrižništvo ne kreće i ne treba kretati ‘od Boga’ (jer ono nije evangelizacija), već od rasvjetljavanja unutrašnjeg ropstva (lanci su ipak sporedni i u konačnici neučinkoviti za opsjednutog – nešto malo koriste društvu), da bi se na kraju (eventualno) došlo do ‘propovijedaj što ti Bog učini’. Mora li dušobrižnik biti ‘namjesto Boga’ (Isusa)? Kao putokaz. Nenametljiv i jako strpljiv. Duševni problemi najčešće ne poznaju prečice u njihovu rješavanju. Govor o Bogu mora biti ‘doziran’ jer inače ljudi za njim posegnu kao za novom ovisnošću. A Bog je Bog slobode, a ne nove ovisnosti.

– jesu li psihoanaliza i tehnike svakoj pripadajućoj psihološkoj školi već i put k izlječenju? Priznat će i psiholozi da veliki dio procesa izliječenja pripada odnosu s osobom koja pomaže – povjerenje, osjećaj prihvaćenosti)… A to se, između ostaloga dogodilo svima koji su susreli Isusa.

Zloduh čovjeka uvijek tjera od zajednice, otuđuje čovjeka. Za razliku od Božjega Duha koji će povremeno nekoga uputiti da prođe kroz pustinju gdje će biti iskušana njegova vjera (Isus u pustinji), zloduh uvijek gura čovjeka od čovjeka, od zajedništva s drugima, u pustinju, u ‘grobove’. Ne da bi čovjek nešto naučio već da bi u samoći umirao. Othrvati se zloduhu između ostaloga znači ući u zajednicu.

Zašto svinje u priči? Očito, za Isusa i pisaca evanđelja opsjednuće nije samo ‘zbrka u glavi’ već se tim zlodusima pridaje osobnost, a ona ne može nestati samo tako. Tu je ključan raskorak između psihijatrije (i općenito novo vijekog razumijevanja čovjeka i njegova svijeta) i Isusa. Danas je taj govor o opsjednuću s jedne strane sasvim odbačen (materijalistički pogled na svijet), dok se s druge strane prenaglašava pa se zloduhe (i posljedično, njihov izgon) vidi i u prehladi. Isus pita zloduha za ime i oni ulaze u svinje, a ne nestaje samo ‘zbrka iz čovjekove glave’. No, ne možemo svaku nelagodu pripisivati đavlu i njegovim zlodusima jer čovjek jest odgovoran za svoje postupke. Ovo možemo shvatiti i kao: zloduhu nije mjesto u čovjeku. A baš to se tako često dogodi: jedan biva oslobođen, pa zlo kao da se useli u drugoga. (Priča V. Akmadže o susjedi). Zato Isus udaljava zloduha od čovjeka. Od svakog čovjeka.

Reakcija Gerazenaca je u najmanju ruku čudna i zahtijeva posebnu pozornost. Očekivalo bi se:

  1. ljutnja zbog financijskog gubitka
  2. radost i olakšanje zbog mira koji se vratio u selo.

Ali to je izostalo, a Luka u dva navrata spominje strah koji ih je obuzeo. Zašto? Prava misterija? Ti su se ljudi prestrašili slobode. Prestrašili su se mogućnosti da i neki njihovi demoni izađu na površinu. Da budu razotkriveni. Masa se uvijek boji slobode. Boji se slobodnih pojedinaca. Boji se onih koji mirno sjede, obučeni i pri zdravoj pameti. Onih koji su svoji. Njihov mir je izazov njihovu nemiru na koji su naviknuli i s njim se pomirili. Zašto strah od slobode? Pa zar nije to ono za čim čovjek, navodno, očajnički žudi i cijelim bićem čezne? Sloboda je uvijek stvar pojedinca. ‘Sloboda mase’ je uvijek samo nova manipulacija. Masa (društvo) uvijek neke lance stavlja. Ona ne zna što bi sa slobodom.

Zašto društvo mora (po)stavljati lance i verige? Ograničenja? Danas čujemo: ne mora i ne smije. Svatko ima pravo na puno ostvarenje svih ‘prava’. Svaka se intervencija države u permisivnom i liberalnom društvu doživljava neprijateljskom i nepotrebnom. Država je tu samo da nam osigura sva prava, a mi smo ti koji listu prava svakodnevno proširujemo. Doduše, brzo se, kao nakon prekjučerašnjih nereda na EP u Francuskoj, zaziva intervencija države. Traži se da se te divljake okuje. Nekad je bilo daleko više društvenih zabrana, ograničenja i tabua koji su sputavali čovjeka. No srećom, ‘Bog je umro pa je sve postalo dopušteno!’ kako bi rekao Dostojevski. Ograde i zabrane su srušene. Lanci religije pokidani. I sad čovjek živi sretan i zadovoljan?

Naravno, raskidanje lanca je samo vanjski aspekt problema. Raskinuti okovi ne jamče ništa osim anarhije. Raskinuti lanci predstavljaju odbacivanje društvenih konvencija i ograničenja ali nipošto ne impliciraju samo po sebi da je čovjek oslobođen. Ostaje problem demona ‘koji drži čovjeka’. Isusa lanci ne zanimaju i ne impresioniraju. Njega zanima ‘zloduh koji drži čovjeka’. I od tog je zloduha spreman čovjeka osloboditi.

Audio verzija nalazi se ovdje.

2 misli o “Demoni naši svagdašnji”

  1. Sinapsa Lk 8,26-39, Mk 5,1-20 i Mt 8,28-34
    U svom komentaru prvenstveno se osvrćem na Markovo izvješće.
    Pripovijest o ozdravljenju opsjednutog čovjeka u Geraškoj zemlji (Mk 5,1-20) jest tako u sadržajnom kao i literarnom vidu jedinstvena među sinoptičkim izvještajima o Isusovim egzorcizmima. Taj je najdulji i najpodrobniji opis okolnosti i trpljenja neke osobe koje je žrtva demonskih snaga. U priči koja je puna starih ljudskih i biblijskih motiva osjeća se određeno literarno nejedinstvo, što ukazuje na razgibanu povijest nastajanja teksta. I ovdje vrijedi glavna pažnja evanđelista razotkrivanju tajne Isusove i djelovanju kraljevstva Božjega.
    Odmah nakon što je Isus s učenicima nakon bume noći stigao “na drugu”, pogansku stranu Galilejskoga jezera, susretne čovjeka koga drže demonske snage potpuno u svojoj vlasti (5,3-5). Opsjednuti čovjek je predstavljen istim riječima kao “čovjek koga je opsjeo nečisti duh” u kafamaumskoj sinagogi (Mk 1,23), međutim, o njemu saznajemo u nastavku mnogo više. Njegovo psihofizičko stanje personificira krajnju bijedu čovjekova ropstva i samodestruktivnost zla. Njegov je stan u mjestu smrti i gnusa, među grobovima gdje se skitaju samo pogani i demoni. Budući da mu se zbog obredne nečistoće nitko ne smije približiti, osuđen je na potpunu osamu i time je posredno već za života proglašen mrtvim. Bjesomučni osjeti Isusovu moć nad demonima već “izdaleka” (r. 6). Njegov krik “Što hoćeš od mene, Isuse, Sine najuzvišenijega Boga? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!” (r. 7), koji je više obrana nego molba pobijeđenoga, znači kristološki vrhunac pripovijedi. Isus je ovdje nazvan najvišim kristološkim nazivom Markova evanđelja: “Sin Božji” (1,1; 3,11; 15,39). Budući da demoni pripadaju duhovnom svijetu, prepoznaju tajnu Isusove osobe, ali ta spoznaja ostaje za njih mrtva. U snagu tajne njegove osobe ne ulazi se izgovaranjem
    njegova imena, već ispoviješću vjere koja znači za Marka prije svega “hodanje za Isusom”.
    Osobitost ove Markove pripovijedi jest i ta da usprkos očekivanju manjka opis samog Isusova egzorcizma. Pozornost je usmjerena na posljedice Isusovih riječi a ne na njegovo suočavanje s demonima. Isusova nadmoć nad njima bila je jasno očitovana kad mu se opsjednuti priklonio (r. 6). Moć njegove riječi postade očigledna kad se nečisti duh predstavi kao “Legija” i kada duhovi uđu u krdo 2000 svinja koje jurnu u more i njihovi se pastiri panično razbježe. Da bi još više naglasio destruktivnu moć demonskog djelovanja i ujedno ispostavio željenu kristološku poruku, evanđelist je na izvoran način uporabio motiv straha te s time preusmjerio logičan rasplet priče. Terminom efobhqhsan Mk 5,15 i Lk 8,35 (od grčkog fobew), naime, ne opisuje reakcije pastira, koji su bili svjedoci pogibije krda svinja (r.13) kao ni bijeg pastira te reakcije stanovnika kad su ustanovli katastrofu sa svinjama (r. 13), već odziv na izliječenog opsjednutoga čovjeka, koji je bio ranije tako divlji da ga “nitko ga više nije mogao ni lancima svezati” (r. 3). Sada “sjedi obučen i pri zdravoj pameti” (r. 15). Ako bi evanđelist htio istaknuti Isusa kao čudotvorca koji svojom snagom nad silama prirode otkriva tajnu svoje osobe, onda bi se morali ljudi ukočiti od straha pri pogledu na uginulo krdo u moru (usp. Izl 14,30-31). Isus je ipak više nego čudotvorac. Tajna njegove osobe ne može se u punini očitovati u moći nad snagama prirode i nad demonima, nego u moći nad samim životom. On je taj koji može čovjeku povratiti život (usp. 5,41; 9,26) te uspostaviti čovječji izvorni identitet. Opisom reakcije geraških stanovnika uz pogled na izliječenog kao epifani strah Marko želi konačno naznačiti, da su ljudi naslutili stvarni razlog promjene na opsjednutom: Isus nije samo običan istjerivač zlih duhova nego Božji Sin preko koga dolazi na svijet kraljevstvo Božje. To kraljevstvo poziva k prihvaćanju koje je moguće samo uza spremnost na obraćenje. Na to geraški stanovnici, usprkos slutnji djelovanja Božje moći u Isusu, nisu bili spremni te ga zamole neka otiđe iz njihovih krajeva (r. 17). Kako ranije opsjednuti nečistim duhom, ni oni također ne podnose njegovu prisutnost koja uzrokuje podjelu duhova i zahtjeva osobno opredjeljenje. Evanđelist time na svoj tipičan indirektan način proširuje temu opsjednutosti: zli duh može ovladati i prividno zdravog čovjeka kad mu sprečava priznati Krista Gospodinom. Kriterij pravog oslobođenja od demonskih snaga želja je “da mu se pridruži” (r. 18).
    Zaključak
    Biblijski izvještaji o Isusovu suočavanju sa sotonom i zlim duhovima izazovni su i aktualni također danas. Demoni i demonske snage ponovo privlače pozornost. Za mnoge suvremenike đavao je jedan od najzanimljivijih likova u kršćanstvu. Jedni vide u njemu utjelovljenje krajnjeg zla, drugi samo neki crkveni pronalazak koji služi probuđivanju straha i odvraćanju od svjetovnoga. U hijerarhiji vjere nisu ni đavao ni demon nikad imali neku osrednju ulogu, a s njima ozbiljna teologija uvijek je računala. Kad bi tu ulogu željela previše odgurati na rub ili ako budu s njim na tom putu, bit će njegovi učenici. Samo u životnom odnosu s njim moći će otkrivati i živjeti novost njegova evanđelja, tj. “tajnu kraljevstva Božjega” (Mk 4,11). Ako ostanu “izvan” toga odnosa, izvan toga puta, vidjet će samo prispodobe. I ako ih zamijene za stvarnost, nikad neće dospjeti do njihova izvora i bivstvovanja i neće doživjeti plodnost i radost svog zvanja. Tako će gledati Isusove nastupe, a neće vidjeti Božjeg lika, slušati njegove riječi, a neće čuti poziv na obraćenje (usp. Mk 4,12). Poziv za metanoju jest poziv za nadilaženjem ljudske logike evanđeoskom. “Biti s njim” jest, dakle, zadaća koju treba nanovo aktualizirati svaka generacija njegovih učenika koja želi pobijediti demonske snage i živjeti iz tajne Božjega kraljevstva.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s