Uloga žene u Crkvi

Predavanje na STEP večeri

U pozivu na ovo predavanje naveden je tekst u Galaćanima 3.28 kao polazište razmišljanja. Pa da vidimo kamo bi nas to moglo dovesti: Tekst kaže: ‘Nema više Židova ili Grka, nema više roba ili slobodnjaka, nema više muška ili ženska, jer ste svi jedno u Kristu Isusu.’

Zašto Pavao ovo piše? U poslanici Galaćanima nalazimo raspravu o ulozi Zakona u Božjoj ekonomiji spasenja. Pavao tvrdi da je i prije Zakona bilo obećanje dano Abrahamu da će i na pogane doći blagoslov. Taj je blagoslov – Duh Sveti – po Kristu koji je ‘potomak Abrahamov’ (Gal 3.14) izliven na sve : na Židove i Grke, robove i slobodnjake, muške i ženske – bez diskriminacije. Svi su jednako vrijedni.

Ovaj nam tekst sam po sebi ništa ne govori o službi žena u Crkvi. Nije napisan s tom namjerom ni u tom kontekstu. Ne možemo se izravno na nj pozivati pri opravdanju službe žena u Crkvi. Ovaj tekst jednostavno tvrdi: nitko nije isključen iz Božjeg blagoslova -> Duha Svetoga, na temelju nacionalnosti, spola ili društvenog statusa . A opet ga, neizravno, možemo čitati i u tom ključu. Idemo naokolo, držeći, dakako, ovaj tekst na umu.

2. Crkvena stvarnost

Gledamo li crkvu globalno – po pitanju službe žena, zastupljeni su svi modeli: od potpunog isključenja do žena biskupica. Ta podjela ne ide samo po denominacionalnim linijama, već se i unutar pojedinih denominacija pojavljuje ista demarkacija. Nekima izgleda samorazumljivo i neupitno da žene budu svećenice, pastorice, biskupice. Drugi o tome ne žele ni čuti. Na što se pozivaju protivnici službe žena? Što je glavni prijepor? Nitko ne osporava ‘pravo’ žena da budu časne sestre, vjeroučiteljice, administratorice, čak i profesorice na teologiji i sl. Glavni je prijepor – služba Riječi i bitno ‘svećenički red’ (vrijedi i za pastorice).

Argumenti:
– Isus je izabrao i postavio dvanaest muških apostola
– Pavao izravno zabranjuje ženi da govori u crkvi

Pozabavimo se najprije tekstovima apostola Pavla i na kraju ćemo se vratiti Isusu.

Kakvo je društvo u vrijeme nastajanja kršćanstva i ovih tekstova koje razmatramo? U grčkoj Ateni, kolijevki demokracije, žena je bila očevo i muževo vlasništvo i po tome se nije razlikovala od žene u židovskom društvu gdje, primjerice, također njezin zavjet nije vrijedio bez očeve ili muževe potvrde i pristanka.

Izuzmemo li nekoliko zadnjih desetljeća, sva su društva bila više ili manje patrijarhalna. Zato tvrdim da je kršćanska poruka revolucionarna, ali pri tom ni Isus ni njegovi apostoli nisu dizali revolucije. U krivu su oni koji, mjereći prema današnjim mjerilima i standardima, Pavla optužuju za ‘ženomrstvo’ jer njegova poruka jest revolucionarna za ono vrijeme.

Efez – poslanice Timoteju
Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego – neka bude na miru. 1 Tim 2.12

Ovo je vrlo jasan i izravan Pavlov nalog Timoteju. Timotej je bio, nazovimo ga tako, biskup u Efezu. Gradu u Maloj Aziji. Postavljen je tamo jer je u mladoj kršćanskoj zajednici vladao nered po pitanju nauka. Neki su ljudi naučavali ‘drugi’ nauk – ne Evanđelje i bavili se beskrajnim bajkama i rodoslovljima’ (1 Tim 1.3–4). Ti su lažni učitelji, Judaizanti (odjeke toga vidimo i u Galaćanima poslanici, u raspravi o odnosu milosti i Zakona) unosili zabunu u mladu kršćansku zajednicu tako što su koristili domove ‘ženica’ (A ovo znaj: … Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! Od njih su doista oni što se uvlače u kuće i zarobljuju ženice (weak women – ESV), natovarene grijesima, vodane najrazličitijim strastima.’ 2 Tim 3. 1-6) – očito neupućenih i nepoučenih osoba koje bi, kako to često biva s neupućenima, bile jako glasne u crkvi. Pavao zapravo kaže: neka im bude onemogućeno da šire nauk tih koji imaju obličje pobožnosti, a zapravo iskrivljuju Evanđelje Isusa Krista.

Korint
Preselimo se sad kojih par sto kilometara na zapad. U Korint, Grčku. Korintska situacija (različita od one u Efezu gdje je službovao Timotej) – traži pokrivalo na glavi za žene (kažu da je to zato što je to bio lučki grad i da su uglavnom prostitutke bile gologlave i kratko ošišane). Pavao govori da se muškarci ne trebaju pokrivati, iako primjerice i današnja židovska kultura traži od muškarca pokrivalo – posjeta Zidu plača – obavezna ‘kipa’, a i žene u Izraelu uglavnom nose marame na glavi. To je dakle kulturološko pitanje.

Ali zapazimo, kad Pavao traži da glava bude pokrivena? ‘Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje nepokrivene glave…’ (1 Kor 11.5). Što čini žena u Crkvi? Interesantno: govori. A baš je to zabranjivao Pavao u poslanici Timoteju. Da, u Korintu je bilo uobičajeno da žena moli i da prorokuje.‘Tko prorokuje (za razliku od onoga koji govori u jezicima) ljudima govori, na izgradnju, i ohrabrenje, i utjehu… tko prorokuje, izgrađuje crkvu’ (1 Kor 14.3–4), a to je u suprotnosti s onim što Pavao piše Timoteju).

Efežanima poslanica
I ponovo Efez, ovaj put u poslanici. Pavao piše o odnosima muža i žene: ‘Podložni budi jedni drugima… žene muževima…, a muževi da ljube žene kao što je Krist ljubio crkvu i sebe žrtvovao za nju.’ Poziv se pokazuje revolucionarnim i bez revolucije. U kulturi gdje je žena vlasništvo, bila bi nakaradna situacija u kojoj bi ona ‘gospodarila nad mužem’ i zapravo zapreka napretku evanđelju. Ovaj naputak je u ušima čitatelja, koji su se morali boriti s dominantnom kulturom podcjenjivanja žena, zvučao krajnje izazovno.

Argument iz Isusova odabira – muškarci su bili izabrani u krug Dvanaestorice. Pitamo se ovo: Bi li izborom žena, kojih nije nedostajalo u njegovu okruženju (a možda su činile i većinu) i koje su uostalom prvi svjedoci praznoga groba, dobio mogućnost da se njegov nauk širi ili bi u takvom društvu to bila prva zapreka? Žene apostole van Crkve koja je učila da ‘u Kristu nema muško i žensko nego su oba spola jednako vrijedna’ – pazite: učila!. nitko ne bi slušao. I Isus i Pavao su bili revolucionari bez dizanja revolucija, koje ionako jedino pojedu svoju djecu.

I na kraju, ključno u mom izlaganju: 1 Kor 12.4–11: ‘Različni su dari, ali je isti Duh. I različne su službe ali je isti Gospodin… A sve to čini jedan te isti Duh, dijeleći svakome napose kako hoće’ Darove, ako je istina kako smo prije vidjeli da u crkvi nema diskriminiranih na temelju spola, socijalnog statusa ili nacije, Duh ne dijeli po tim kriterijima. Netko u prvoj Crkvi nije dobio dar Duha Svetoga zato što je ili nije bio Židov, Grk, rob, slobodnjak, muškarac, žena. Ili da to malo posuvremenim: smije li Duh danas u nekoj ‘hrvatskoj crkvi’ dati dar propovijedanja nekom Srbinu ili Srpkinji? Vidite li besmislenost argumentacije? Duh darove dijeli kako on hoće. Netko može biti deset put muškarac ali ako nema dara za propovijedanje, primjerice, nije mu mjesto na tom mjestu. Žena pak, s darom poučavanja, svakako to može činiti. U ‘mojoj’ crkvi žene čine 50% Starješinstva i propovijedaju kad na njih dođe red. Spol, nacija socijalni status nisu kriteriji po kojima se ravnamo.

Što danas s upućenim i poučenim ženama? Ove u Efezu su: ‘uvijek učile, ali nikada ne mogle doći do spoznanja istine’. Zašto nas mogu poučavati dok imamo 14 godina i onda te ovlasti prestaju? Zašto i danas, kao u Korintu (pokrivene ili nepokrivene glave) ne bi mogle prorokovati, tj. izgrađivati, hrabriti i tješiti Crkvu? Vrijedi li i danas kad je žena stekla mogućnost obrazovanja, glasa na izborima itd., još uvijek ona ‘sablazan’ koju bi izazavao izbor žena u krug Dvanaestorice za Isusova vremena? Držim da ne.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s