Tajna je to velika

Nastavljamo danas razmišljanje na tekst: ‘Nije ti dopušteno – i ode glava.’ Tri se puta u Pismu pojavljuje isti redak: ‘Ostavit će čovjek oca i majku i prionuti uz ženu svoju i bit će njih dvoje jedno tijelo’: Postanak 2, Mt 19.5 (Mk 10.7) i Ef 5.31. 

Koncentrirajmo se na treći pojavak ovog retka, u Ef 5.31. Pavao mu daje jednu sasvim novu dimenziju. I njoj bih danas htio posvetiti pozornost. Zašto se taj redak iz Postanka citira baš ovdje?

Glavni naglasci poslanice:

  1. Tajna Bože volje je razotkrivena, a ona glasi: objediniti sve u Kristu (1.9-10)
  2. Da bi se to dogodilo Bog je u Kristovu križu pomirio sve (2.16); do tada su pogani bili izuzeti – Židovi i pogani tvore novi narod (Ef 2.15). Drugim riječima: nadvladano je stanje otuđenosti.
  3. To se jedinstvo (jednost) očituje u životu novoga stvorenja:
    1. u Crkvi – ‘svetom hramu u Gospodinu’ (2.21)
    2. u životima onih koji su ‘novim rođenjem’ zadobili novu narav
    3. u domaćinstvu:
      1. odnosi u braku
      2. odnosi s djecom
      3. odnosi s robovima
  4. Poslanica završava temom duhovnog rata. Ukoliko smo Kristovi u tu smo bitku, htjeli – ne htjeli uključeni, kako bi se i danas implementiralo ono što je na križu omogućeno. Pavao kaže da se i sile mraka aktivno protive mogućnosti pomirenja i ostvarenja jednosti. Biblija nije utopistička knjiga koja iz čistog optimizma sanja idealno društvo. Ne, za ostvarenje Božje namisli bio je potreban križ, kao što su i danas potrebni borci koji će se uz Božju pomoć izboriti za oživotvorenje novoga stvorenja.

Pavao u drugom dijelu ove poslanice pokazuje kako se na praktičan način živi ta jednost, ta pomirenost u Kristu, taj novi čovjek. Naša pozornost danas usmjeravamo na nukleus domaćinstva -na brak (tu je još riječ o odnosu prema djeci i robovima). Ponavljajući i osnažujući riječi iz knjige Postanka, Pavao kaže ovo: to da u braku dvoje postaje jedno je velika Tajna koja upućuje na Krista i Crkvu – njegovo Tijelo (5. 21). Za kršćanski se brak kao životnu zajednicu muškarca i žene kaže da upućuje na odnos Krista i njegove Crkve. Iz tog odnosa muža i žene ‘poglavarstva i vlasti na nebesima’ (6.12) moraju moći iščitati što znači pomirenje koje je Krist ostvario. Ako se ono ne može dogoditi u braku, uzalud nam naše propovijedanje. Zato Pismo ne ohrabruje brak vjernika i nevjernika. Zato Pismo inzistira na tome da biskup (nadglednik) bude ‘jednom ženjen’ ili ‘jedne žene muž’ i da ima urednu obiteljsku situaciju (1 Tim 3.2ss) Zato se Pismo protivi rastavi braka (Mt 19).

Događa li se nesklad u vjerničkim brakovima ? Da. I što još? Događa se pomirenje i oprost. Oni dakle, koji su u Kristu, pod posebnim su povećalom. Ne samo svijeta, već i sila tame kojima je jako stalo da utrnu svaki trag svjetla. Sklad različitosti u jednosti je najjače oružje koje Crkva ima u boju protiv ‘poglavarstva i vlasti ovog mračnog svijeta’. Kod svakog raskida odnosa vrag zadovoljno trlja ruke. Na drugom će mjestu Pavao reći: ‘sredite se ali ne griješite. Sukobi se događaju, ali ne ostanite trajno u stanju grijeha – tj. raskinutih odnosa. Kristovo djelo pomirenja biva umanjeno, nagrđeno, potcijenjeno. Bog, brak, kao pomirenu zajednicu različitih, koristiti kao svjetlo u ovome mračnome svijetu, kao svjedočanstvo da je njegovo djelo na križu donijelo ploda. U braku se događa pomirenje, ali, pardoksalno, ne bez duhovne borbe. Ali ne muža protiv žene ili obrnuto, jer ‘naša borba nije protiv krvi i tijela’, već protiv zloduha.

Duhovni rat

Svi naši odnosi događaju se u kontekstu duhovne borbe usred koje se nalazimo. Ne pomaže nam negiranje te borbe. Korisnije po brak je tu borbu prepoznati kao stvarnost. Vodi se nesmiljena borba za čovjeka i njegovu dušu. Za pobjedu se traži: istina, pravednost, Evanđelje mira, vjera, spasenje, Duh, molitva. U ratu valja ustrajati, biti spreman na rane, muku i slično, ali i na konačnu pobjedu. A jamac te pobjede je Krist koji je uskrišen od mrtvih.

Krugovi utjecaja i svjedočanstvo

Na kraju, zapazimo još jednu interesantnu stvar: riječ je o odnosima na koje možemo neposredno utjecati, pa za to imamo i odgovornost: osobna duhovna zrelost (moja odgovornost), zajednica vjere, domaćinstvo. Opterećivanje odnosima i procesima na koje ne možemo utjecati (a na što nas svesrdno ohrabruju i upućuju mass mediji današnjice), često dovodi do zanemarivanja odnosa na koje i te kako možemo i zato moramo utjecati. Ne mogu utjecati na to hoće li se nastaviti sječa amazonskih prašuma ili prodaja firmi od strateškog značenja za Hrvatsku, ali hoću li živjeti skladno sa svojom ženom jest moja briga, jer na to mogu utjecati. Za ljude, odnose i procese u mom krugu utjecaja sam i te kako odgovoran. Kad se na tome poradi, tada ti odnosi postaju svjedoci i bez puno riječi iza kojih često ne stoji stvarnost.

Zaključno:

(1) Nismo sklopili brak pred Bogom samo zbog običaja i tradicije, već smo tim činom ušli u jednu dublju i ozbiljniju stvarnost na koju često zaboravljamo (hranimo se medijima i pop kulturom koji to dakako ne prepoznaju).
(2) Bračne krize su tu da nam pomognu rasti u duhovnoj zrelosti – izboriti se za izvornu Božju namisao za brak: pomireno jedinstvo u različitosti
(3) Pomirenjem u braku, Bog svjedoči ‘silama tame’ da je njegov Sin pobijedio na križu i da je konačna pobjeda osigurana.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s