Hajde za mnom

Iz 6,1-2a.3-8; Ps 138; Lk 5,1-11 (5C)

Zamislite da imate posao koji znate raditi i dobro vam ide. Već naraštajima hrani vašu obitelj. U jednom vam se trenutku u poslu pojavi problem i usputno, neki neznanac vam da savjet kako problem riješiti. Postupite po njegovu savjetu i zaista, riješite problem. Što ćete učiniti: ponudi strancu posao i zaposliti ga ako pristane jer je očito bistar i sposoban, ili ostaviti svoj posao i poći za njim? On je sam nezaposlen, a vama ne obećaje drugo do li život bez imetka, često bez krova nad glavom. Traži pri tom da se prestanete baviti onim što jedino znate, traži da se prekvalificirate, a na kraju nije sigurno da će vam glava ostati na ramenu. Da je Petar imao malo više nosa za biznis, zaposlio bi Isusa u svojoj firmi, a ne bi pošao raditi za njega. Sad kad ti je posao krenuo, mogli bismo prigovoriti Petru, ti ga ostavljaš i krećeš za neznancem? Ovo je, očito, priča o neuspješnom biznisu. Bogu hvala da je bilo tako.

Sam događaj je bio toliko upečatljiv da su prepoznali da imaju posla s nečim vrijednim žrtvovanjem svega. Ostavljanjem lađica na žalu promijenila se povijest dviju obitelji, ali i čovječanstva. Ne ostavlja se dom i posao i ne kreće se za neznancem bez dobroga razloga.

Što je Petra nagnalo da se pokloni, padne nice i zatraži od Isusa da ode od njega? Reče on: ‘Ja sam čovjek grešan’. Odgovor se krije u Psalmu 138 koji smo pročitali:

‘Pred licem anđela pjevam tebi, bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu’ – Hram je za Židove mjesto susreta neba i zemlje. U Isusu se, tako to vide evanđelisti, dogodilo baš to: susret neba i zemlje: ‘U početki bijaše riječ… i Riječ tijelom postade i nastani (ušatori) se među nama’, a i Pavao će reći: ‘Njega Bog izloži kao Pomirilište’ (Rim 3.25). Pomirilište je ‘prostor na Kovčegu Saveza između ‘krila anđela’, prema kojemu se psalamista ‘bacao nice’. Ovim Petrovim činom i riječima, evanđelisti žele reći baš to: Petar je stajao pred ‘Hramom’. Daleko od Jeruzalema, na obali Galilejskog jezera, a opet u središtu, pred ‘svetim Hramom Božjim’ – Isusom.

‘Što ja počeh, ti dovrši’, završava naš današnji Psalam. Bog zna, kao u Petrovu slučaju, mijenjati kurs onoga što smo mi započeli. Za čovjeka je ne samo dobro sanjati, planirati, truditi se, već je to i obvezan činiti, ali mu je i znati da je završetak u Božjim rukama: ‘čovjek snuje Bog određuje’, ‘liječnik liječi, Bog ozdravlja.’

‘Ne boj se!’ Nisam ti ovo pokazao da te prestrašim, da te na koljena oborim (iako se to dogodilo), da ispadnem faca, a ti beznačajan crv, podložan i drhtav. Bog zna koliko nas strahovi muče, blokiraju i drže u ropstvu. Nipošto Bog tim strahovima ne želi dodati još jedan. Ne, kaže Isus, ovo sam ti pokazao da vidiš u kakvu te službu zovem. Pozivam te da mi postaneš suradnikom u najvažnijoj službi – zadobivanju ljudi za vječno Božje kraljevstvo. Da, narav biznisa i navještanja evanđelja nije ista. Obratite pozornost, kažem narav, a ne pojedine metode. Biznis koristi čovjeka za ostvarenje profita, dok evanđelje koristi ‘novac’ (materijalna dobra) za spas čovjeka. Dobro vođeni biznis će svakako voditi brigu da se radnici dobro osjećaju, ali ipak je radnik vrijedan samo dok pridonosi cilju: rastu profita kompanije. U Božjoj pak nakani s čovjekom, i kad nastupi slabost tijela i uma, kad smrt pomete čovjeka s ovoga svijeta, čovjek ne prestaje biti ljubljeno Božje stvorenje, za koje je Bog priredio vječnost.

Nama nije poći Petrovim, već našim putem. Naše je biti vjernima pozivu koji smo mi primili u naše vrijeme za naš naraštaj, kako u srijedu na molitvi reče b. Vedran. Velika je prednost doživjeti taj poziv već u mladosti, i posvetiti život onom u što na Bog poziva. Neki su poput s. Marije koja u molitvi reče: ‘poziv je došao u kasnijim godinama života, ali opet sam sretna i zahvalna što je bilo baš tako.’

Bog i danas poziva. Zašto? Zato što ima potrebu. Kako to, pitat će se neki? Bog ima potrebu? Mi svoje potrebe znamo i iznosimo ih Bogu u svojim molitvama. I on ih uslišava. Ali pomislimo na to da i Bog ima veliku potebu, a za tu potrebu treba Petra, treba tebe i mene. Koja je to Božja potreba? Potreba je to da se Radosna vijest donese našemu svijetu, našem naraštaju. Ne preko knjiga, već baš po Riječi koja se utjelovljuje, ušatoruje ‘u konkretnu čovjeku’. Hoćeš li dati Gospodinu priliku da ti progovori, da čuješ njegov poziv, da mu se odazoveš?

Svi koji su u ime Kristovo kršteni pozvani su biti slugama. Netko će mu služiti na ribarskoj brodici (tj. na svom radnom mjestu), netko će započeti s ribičijom, ali će nastaviti i završiti – kako reče današnji Psalam, poput Petra i mnogih drugih po kojima je Bog vodio svoju Crkvu. Naraštaji se crkvenih vođa smjenjuju. Bog i danas poziva mlade ljude da ostave svoje lađe i krenu ‘ljude loviti’, tj, navješćivati im Radosnu vijest, buditi u njima nadu, obznanjivati Božje milosrđe i njegovu naklonost čovjeku.

Jesi li i ti danas među onima koji će se odazvati Božjemu pozivu?

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s