Budite budni – Kralj dolazi

Lk 21.25-36

U Došašću nam valja držati na umu: ne očekujemo rođenje Djeteta već dolazak Kralja. O Božiću se prisjećamo rođenja, o Došašću obećanog dolaska Kralja.

Isus o svom povratku ne govori tijekom rastanka s učenicima. To kaže u nekoliko prispodoba ranije tijekom života i u tzv. ‘eshatološkoj besjedi’, tj. govoru o posljednjim stvarima.

Kronološki ga obilježavamo pred Božić, ali nema veze s Božićem, osim kao podsjećanje. Stavljen je u ovo doba godine jer smo o Božiću prepoznali istinitost Božjih obećanja u Starome zavjetu o njegovu Pomazaniku. Dugačka je lista starozavjetnih navoda o nadolazećem Mesiji. S tom istom vjerom iščekujemo ponovno dolazak onoga za koga je rečeno: ‘gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko’ (Otk 1.7).

Kad bismo se mogli othrvati romantizmu koji se veže uz Došašće i Božić možda bismo mogli nešto i profitirati. Uz Božić vežemo: ugodu, bijeg od zime (i posljedično toplinu doma), usamljenosti i slično. Sve je to i više nego razumljivo jer nam je sklonište od vjetrova kojima smo izloženi i te kako potrebno. Sjetite se samo američkih filmova o ljudima koji za Božić iz udaljenih krajeva hrle kući kako bi barem na kratko bili s obitelji.

Isus nam pak kaže: ‘nebo i zemlja će se tresti’. Spas nećemo naći uz toplu peć i mirisne kolače već u nečem drugom. Čemu? O tome nekoliko riječi danas.

Kozmička kataklizma; Ne izolirani događaj – besmisleni su pokušaji gradnje nekih skloništa koji će, kao, zaštititi imaoca. Ovdje je riječ o kraju svemira kakvog danas poznajemo:

– znakovi na nebeskim tijelima
– potresena zemlja
– ‘onaj dan će, kao zamka, doći na sve koji prebivaju na cijeloj zemlji
– smrtni strah (industrija straha – mediji)

Ako ljudi već ne vjeruju Pismu, što nam svijet umjetnosti ima reći o ne tako dalekoj budućnosti svijeta i života na zemlji?

* Mad Max, Terminator, Brazil, 84′, Vrli novi svijet – totalitarizam (potpuna kontrola svakog pojedinca – strahom (84’) ili užitkom (VNS)), ekološka kriza, vladavina robota i drugih ne-ljudi, post-atomsko okruženje, strah, nasilje, mrak i život u podzemlju, borba za energente, pitku vodu, hranu…
* Znanost: danas su globalno zagrijavanje i s njim povezan porast razine mora i poremećaji u klimi glavna priča (nedavno, tko se toga više sjeća: kisele kiše, ozonske rupe) udari asteroida, sukob s drugim civilizacijama… Nitko svijet ne vidi boljim mjestom za život u budućnosti.
* Politika: to nam tek daje malo razloga za optimizam.

Naputak:

– Negativno: pazite na ‘otežalo srce’ – razuzdanost/brige;
Kako se srce opterećuje razuzdanošću i pijankama? Opterećenost brigama lako razumijemo, ali uživanje? O da, razuzdanost, iako na kratke staze izgleda opuštajuća, svi znamo da onaj koji ‘otpusti uzde’ svog života, ne završava dobro. A i za brige, s druge strane, nam je dobro poznato kako nas mogu opteretiti, izazvati nesanicu i bolest.

– Pozitivno: budite budni/molite; -> ‘držite to na pameti’ Što se dogodi kad zaboravimo što? Nekad promašimo učiniti vrlo važnu dogovorenu stvar. Ako zaboravimo poziv upućen gostu i dogovor o posjeti, lako se može dogoditi, da na svoju sramotu, budemo nespremni kad dođe. Budnost znači: ‘Gospodina stalno pred sobom gledati’ (Ps 16; Djela 2.25), ‘bez prestanka moliti’ (1 Sol 5.19), ne svetkovati već živjeti blagdane. Ne život svoditi na zabavu tj. gubljenje vremena, već ‘iskupljivati vrijeme jer su dani zli’ (Ef 5.16). To znači biti budan i iščekivati.

Kršćani, dakle znaju, njihov spas nije u medenjacima i vatrici u kaminu. U Božićnim poklonima i filmu ‘Sam u kući’ već u budnosti i molitvi, ali konačno – stati pred Sina čovječjega!

Luka čak nema ni onaj ‘osigurač’ (kao Matej i Marko) – ‘nitko ne zna kad će taj trenutak, čak ni Sin, već samo Otac…’. On je, izgleda, toliko obuzet očitovanjem sile Duha Svetoga u ranoj crkvi i životu i djelovanju Isusovih apostola da nije ni trenutka dvojio u neposredan Kristov dolazak.

Ali, prođoše godina, prođe deset, prođe 100, prođe 1000 i prođu dvije tisuće godina od Isusa. I ‘sluge pozaspaše’. I nema više nikoga, ili skoro nikoga, tko bdije, tko očekuje zaručnika: ‘Hoće li Sin čovječji kad dođe naći vjere na zemlji?’ pitao se Isus. A odgovor glasi: kod mnogih, mislim pri toma nas Europljane, sigurno neće.

Baš zato danas, na prvu nedjelju Došašća valja ponovo uzviknuti i podsjetiti kršćane: naš Kralj dolazi! Kršćanska crkva nije i nikad ne smije postati institucija koja samo čuva uspomenu na prošlost, na neka davna junačka vremena, na neku bebu u jaslama. Ona mora sva biti usmjerena k Eshatonu, kraju, k Danu Gospodnjem, jer kako Gospodin reče: Stati nam je pred njega. Ako Crkva ne drži živom poruku da dolazi njen Kralj ostvariti sve ono što je Isus iz Nazareta najavio: kraljevstvo pravednosti i istine, ona prestaje biti nositeljicom nade. Zato držimo na pameti: O Došašću ne pokušavamo prizvati u sjećanje rođenje bebe u Betlehemu, već se podsjetiti na Gospodinove riječi da će doći kao Kralj koji dolazi iz daleka i iznenada.

Dolazi po svoje.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s