Isus osloboditelj

Gal 3.13-14; 5.1, 13-14; Mk 1. 35-39; Lk 6.12,13

Ne treba puno ponavljati i podsjećati da je Isus bio čovjek molitve. Zašto je to važno za nas? Osim tzv. Velikosvećeničke molitve nemamo tragova u evanđeljima kako i za što je molio. Često poželim imati malo više informacija, ali kako ih nemamo, moramo iščitati iz onoga što imamo.

Iz ‘Očenaša’ i kratkih uputa koje je dao učenicima u prigodi pitanja: ‘nauči nas moliti’, (pretpostavljam da je i sam tako molio), zaključujem (spomenut ću samo dvoje):

– za nj je molitva uvijek bila duboko osobna stvarnost (‘ti kad moliš zatvori se u osamu…’). Vjerojatno je, dok su mu dopuštali pristup u sinagoge, molio zajedno s drugima, ali nakon toga nemamo tragova da je molio s drugima.

– molitva nije nabrajanje dugih lista potreba jer ‘zna Otac nebeski’ i prije no što ga zamolimo.

U evanđeoskim smo tekstovima susreli Isusa kako moli ili cijelu noć, ili još za mraka dok su drugi spavali. Koje su bile posljedice?

1. Kad je svanuo dan krenuo je propovijedati i oslobađati ljude od zloduha
2. Kad je svanulo izabrao je Dvanaestoricu

Pozabavimo se danas prvim: Isus oslobađa!

U prvom smo čitanju u Galaćanima poslanici čitali da nas je Isus svojom smrću oslobodio od:
(1) prokletstva Zakona – nije Zakon loš, već on od čovjeka traži savršenost, a kazna za tu nesavršenost jest smrt, i
(2) od tijela, tj. egoizma.

To je postigao smrću na križu. A što je činio tijekom života? Kako je tu donosio slobodu? Čitali smo: tako što je noću molio, a danju ‘izgonio zloduhe’. Isusov je molitveni život bio obilježen: osamom i mrakom. A opet, nikad nije bio sam i nikad u duhovnom mraku. Zato jer je bio spreman odreći se vlastite ugode i prava mogao je donositi slobodu drugima. Potrošio se za drugoga.

Njegove su noći molitve bile trenuci sinhroniziranja s Božjom namisli za njegov život i za čovječanstvo. Što učinimo s TV prijemnikom kad ga donesemo doma iz dućana? Svakako, uključimo ga u struju i spojimo kablove. Ali kablovi nisu dovoljni. Prvi korak nakon priključenja i paljenja je aktiviranje Search opcije. Traženje kanala. Sinhronizacija prijemnika s odašiljačem. Baš to je molitva (između ostaloga, dakako) – sinhronizacija sa srcem i umom nebeskog Oca.

Mogu li i Isusovi sljedbenici biti osloboditelji? Svakako, doseg naše požrtvovnosti, ne može doseći Isusov, ali spremnost na žrtvu može donijeti život bližnjima. Svake se godine, primjerice, dodijeljuje ‘Plava vrpca Vjesnika’ (Iako Vjesnik više ne postoji) ljudima koji su svojom nesebičnošću i požrtvovnošću spasili druge ljude. Maksimilijan Kolbe je u koncentracijskom logoru pošao u smrt da bi spasio čovjeka koji je bio određen za streljanje u znak odmazde zbog bijega iz logora.

Oslobođeni sebičnosti, možemo početi misliti na oslobođenje bližnjih. ‘Jer umrijeste i vaš je život skriven s Kristom u Bogu’, reći će Apostol. ‘Umrli starom čovjeku’, to svjedočimo našim krštenjem. Suukopani s njim u smrti starom čovjeku. Evo testa naše ‘umrlosti’, naše duhovne zrelosti: mjera do koje smo spremno odreći se vlastitih pogodnosti i prava svjedoči o tome koliko novog života, ili života novog stvorenja ima u nama.

Isus je dobio potrebnu snagu za oslobođenje ljudi od zloduha zato što je bio čovjek molitve. Izabrao je Dvanaestoricu nakon cjelonoćne molitve. Sigurno je da na tragu našeg učitelja i mi imamo pravo očekivati da nas Bog po Duhu Svetome osposobi za službu oslobađanja bližnjih: ‘po Duhu živite pa nećete popustiti požudi tijela…’ (Gal 5.16).

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s