Boluje li tko?

Jk 5.13-20

Boluje li tko? Danas se medicinska dijagnostika tako razvila da, kako netko reče, više nema zdravog čovjeka. Svatko si može priuštiti svoju dijagnozu. Dakle, odgovor je jasan: Da, svi bolujemo. Što onda učiniti? Posjetiti liječnika i piti lijekove ili moliti? Što nam današnji tekst ima reći o bolesti i ozdravljenju?

1. Neka dozove 

Prvi korak u ozdravljenju je ‘dozivanje’. Ono je znak želje i spremnosti za ozdravljenje. ‘Želiš li ozdraviti?’, pitao je Isus uzetog. Dozivanje je prvi korak ka otvaranju duše. A baš se to čini krajnje teškim korakom. Neki ne mogu dozvati. Depresija je čini se baš takvo stanje. Osoba ne može pomaknuti prst, otvoriti usta, odškrinuti vrata. Svjedočanstvo osobe koja je prošla kroz depresiju: http://neladunato.com/blog/everything-i-know-about-depression/. Ali nisu svi u tako teškom stanju duše. Većina je ipak sposobna zavapiti i zatražiti pomoć. Da bi nam bilo tko mogao pomoći u bilo kojoj situaciji, pomoć treba potražiti. Ako se auto pokvari na cesti, zovemo HAK. Ako izbije požar zovemo vatrogasce, ako se razbolimo idemo k liječniku ili zovemo Hitnu. Bez poziva ostajemo na cesti, kuća će izgorjeti, od bolesti možemo umrijeti… Zašto bi bilo drugačije s dušom? Jakov kaže: ‘Neka pozove!’ Ljudi ne mogu znati i ne moraju pogađati da nam je pomoć potrebna.

2. ‘Neka mole i mažu ga uljem’

Samarijanac je nevoljniku rane namazao uljem i vinom. Odatle bi se i ‘ulje’ moglo razumjeti kao lijek. Dakle, molite i idite doktoru. Znamo koliko je čisto maslinovo ulje zdravo. Čovjek zbog očekivanja Božje pomoći ne smije odbiti pomoć koju mu čovjek može pružiti. Bolestan čovjek mora ići doktoru. Bog je taj koji nam je dao sposobnost racionalnog razumijevanja svijeta. Nema ničega kontradiktornog u traženju liječničke pomoći kad smo bolesni i istovremene molitve Bogu za pomoć.

Ali pomazati nekoga uljem nije isto što i namazati bolesnu kožu maslinovim uljem s kantarionom. U pomazanju uz molitvu se pokazuje:

(a) Podložnost Bogu. I kraljevi koji su bivali pomazani uljem znali su da oni nisu vrhovna vlast već je to Bog u čije su ih ime pomazivali.

(b) Pouzdanje u Boga. ‘Svaki savršen poklon dolazi odozgor, od Oca svjetlila’ (1.17) Bog može i Bog hoće čovjeku donijeti zdravlje. Pomazanjem se daje znak da je čovjek spreman tu pomoć prihvatiti.

3. ‘Ispovijediti grijehe’

Izreći sebe. Uobličiti sebe. Jeste li kad pokušali napisati ono o čemu razmišljate? Neki svakako jesu, ali napisati misao je svakako teško. A izreći muku srca? I to ne ‘u svojoj tajnoj klijeti’, već ispovjedniku? Neki to nikad nisu napravili. Neki koji su to napravili oslobodili su se tereta i danas daleko lakše hodaju ovim svijetom. Ali znamo kako je teško otvoriti usta da bi preko usana prešla muka srca. Kad ste se zadnji put ispovijedili?

4. ‘Ilija čovjek kao i mi’

Oni koji bi trebali moliti za bolesnoga uspoređeni su s Ilijom. Za nj bismo rekli da je bio poseban čovjek, ali Jakov nam skreće pozornost na činjenicu da je molitva bila ono što je Iliju činilo posebnim. A moliti, kaže Jakov, može svatko. Usrdno moliti može svatko kome je stalo. Nije ključna osoba koja moli već Bog koji uslišava molitvu. Ne traže se iscjelitelji već Iscjelitelj.

5. ‘Odlutali od istine da se vrati’

Zašto se u ovom kontekst u govori o istini? Na početku poslanice čitamo: ‘On ushtjedne poroditi nas riječju istine, da budemo neka vrst prvine njegovih stvorenja.’ (1:18) Ono što sad jesmo nije naše konačno odredište. Za Jakova ‘stvorenje’ kojeg smo mi ‘neka vrst prvine’ predstavlja onu stvarnost koja tek treba nastati.

Put ozdravljenja za čovjeka je put prihvaćanja istine o Bogu i čovjeku? Bogu i njegovu svijetu? A ta istina glasi:

1. Bog jest! Jahve – ‘Ja jesam koji jesam’. Danas: Bog je mrtav. Posljedice po čovjeka? Jer, ne može Bog umrijeti, a da to ostane bez posljedica po čovjeka. Ako su umjetnici u pravu: čovjek je nakon smrti Boga krajnje usamljen. Ako je vjerovati medicini: čovjek je nepovratno depresivan.

2. Svaki čovjek je vrijedan. Zašto? Jer je na sliku Božju stvoren. I zato što ga Bog voli. Čovjek je vrijedan po sebi, a ne samo kao puko sredstvo u rukama slijepih ekonomskih sila. Čovjek nije vrijedan samo kao objekt na tržištu.

3. Postoji put nazad Bogu. Put novog rođenja. Tako je govorio Isus, Tako kaže i Jakov: ‘porodio nas riječju istine’. To je propovijedao Isus i nije izgubilo na smislu i sili ni trunak.

Zašto ne koristimo ponuđeno? Samo ću dva momenta spomenuti iako ih može biti i ima ih više.

1. Sram. Uvjereni smo da pred drugima moramo pokazati samo svoje lijepo lice, a ono manje lijepo, grešno, skrivati. Ovaj nas pak tekst upućuje na nešto drugo. Na otvaranje. Skrivanje ne pomaže. Naravno, nije baš mudro otkriti se pred svakim. Pred onima koji ne znaju ‘držati jezik za zubima’. Ali i to je bolje nego trajno ostati zatvoren u sebe. Jer ta će nas zatvorenost kad nas jednog dana pokopaju, dovesti do toga da će za nas reći: ovo je bila baš sjajna osoba. Ali nezaliječene boli srca ostat će trajno naša svakodnevica. Što je bolje? Lažan dobar glas, ili srce oslobođeno grijeha, tjeskobe i straha i tijelo bolesti? Sram, dakle, ne koristi.

2. Povijesni razlozi. Nažalost zbog svih onih zloporaba koja su dovela do tzv. zapadnog raskola – protestantske reformacije (a bile su povezane s pitanje oprosta grijeha) u tim se crkvama ispovijed često zanemarivala: ‘To rade katolici’ – par ‘Zdravomarijo’ i opet po starom’, zna se čuti od neupućenih. I tako smo ostali bez snažne poluge duhovnog i tjelesnog zdravlja. No na sreću neki, čak i bez učenja o tom pitanju, instinktivno prepoznaju vrijednost ispovijedi i to čine i olakšavaju svoju dušu.

Iz svega rečeno je razvidno:

(a) U ozdravljenje je uključeno daleko više od magijski shvaćenog pomazanja. Magija: ispravna formula, ispravno obavljen čin. Evanđelje Isusa Krista nikad nije ni parcijalno ni magično. Ne zadovoljava se s izliječenom bolešću (usluga koju dobijemo ako pravilno molimo), već mu je stalo do cjelovitosti čovjeka. Cjelovitosti njegovih odnosa s Bogom, sobom samim i okolinom. Ovdje imamo: raspoloženje duše, ispovijed (ako je počinjen grijeh, jer se ovdje ne kaže da je svaka bolest posljedica osobnog grijeha), drugi ljudi kojima je stalo do nas – usrdna molitva, cjelovitost odnosa s Bogom i ljudima (istina).

(b) Neće svaki put kad se za čovjeka moli i pomazuje uljem to rezultirati fizičkim izliječenjem. Neće ni svaki lijek ili operacija završiti životom. Svi će medicinski ostupci ionako na kraju završiti smrću. Mi živimo u svijetu u kojemu su i bolest, trpljenje i smrt njegov sastavni dio. Ali Pismo nas i ne uči da sve što nam je potrebno moramo i možemo zadovoljiti u ovom životu. Naprotiv, pozvani smo i u ovoj poslanici, postati svjesni da nam je za ovog života zadobiti dioništvo u ‘prvini njegovih stvorenja’. U tom ‘novom Božjem stvorenju’ više neće biti ni jauka ni boli ni smrti.

Audio verzija propovijedi nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s