Riječ nadilazi vrijeme i donosi slobodu i spas

Mk 6.30-34; – 16. nkg (B)

Zgodan tekst u vrijeme godišnjih odmora: ‘Pođite i vi sámi u osamu, na samotno mjesto, i počinite malo.’ Tekst je to koji slijedi nakon slanja apostola u misiju (Mk 6.6-13). Tada im je Isus dao:

– vlast nad zlodusima, tj. zadatak oslobađanja čovjeka
– poruku obraćenju
– zahtjev skromnosti, jednostavnosti ili siromaštva

Sad se vraćaju Isusu kako bi ga izvijestili o učinjenom. Nakon dobro obavljenog zadatka, Isus ih poziva na ‘godišnji’. Ali potrebe ljudi ih u tome sprečavaju. Pogled na to mnoštvo u potrebama u Isusu izaziva sažaljenje. A to sažaljenje ga tjera na akciju: ‘poče ih poučavati u mnogočemu’ (RK), ‘te ih poče učiti dugo’ (Stvarnost). To nam je mnoštvo opisano kao ‘stado ovaca bez pastira’. Bez pastira ovce su dezorijentirane i bespomoćne. Isus tu dezorjentiranost pripisuje nepoučenosti. Interesantno je da baš pouku Isus vidi kao izlaz iz stanja u kojemu se čovjek nalazi. Danas se nerijetko zna čuti da je Crkva ta koja narod drži u mraku neznanja, a zaboravlja se da je baš crkveni duh donositi znanje, obrazovanje, spoznaju. Zaboravlja se i da je baš Crkva bila ta koja je položila temelje suvremenoj znanosti.

O čemu je Isus poučavao svoje slušateljstvo?

Isus je u sinagogama, dok je imao pristup, čitao Pisma i tumačio ga na način da im je otvarao novu perspektivu bliskoga Boga, Boga Oca. Kako smo to vidjeli prošle nedjelje za nj je važnija bila izvorna Božja namisao za čovjeka od odredbi Zakona koji za nj nije bio nevažan, ali je kao slobodan Duh znao procjeniti kad je taj Zakon zapreka. Znao je prepoznati kad su izvorni Božji plan za čovjeka zamijenili zapovjedima i uredbama ljudskim, degradirajući time Božju nakanu s čovjekom.

Već nam je na početku ovog evanđelja rečeno: Središnji sadržaj Isusova navještaje je poruka o Kraljevstvu Božjemu (1.14,15)

Kako?

– evanđelja stavljaju naglasak na autoritet s kojim je to činio (1.22)
– oslobađao ljude izgoneći zloduhe
– u prispodobama (koliko su već mogli nositi)

Što je nama činiti? Koji mandat imaju Isusovi sljedbenici? Gdje nalazimo sadržaj naše poruke? Koje je naše nadahnuće?

Mandat: ‘učite ljude da drže (tj. da tako žive) sve što sam vam zapovijedio’ Mt 28.20.
Sadržaj: U evanđeljima; Poruka koju Crkva propovijeda je Isusova poruka i ona je nema ovlaštenja mijenjati.
Nadahnuće: Isti Duh koji je vodio Isusa, nadahnuo pisce evanđelja, obećan je i nama. ‘Molite za nas braćo…’

Ali, povijesni je protestantizam razdvojio Riječ od Crkve, a kasniji niskom i visokom kritikom Pisma srušio njegov autoritet i zato ćete danas i od nekih s ‘naše strane’ čuti da je Biblija je staromodna i neaktualna => mediji i New age duhovnost kroz popularnu literaturu često oblikuju stavove i onih koji se Isusovima zovu. Pismo je nestalo iz misli i prakse.

Danas, u uvjetima brzih promjena, držeći tu staru knjigu u rukama imamo na umu:

1. Njezina poruka nadilazi vrijeme.

2. Njezina poruka se tiče Boga i Čovjeka i njihova odnosa.

3. Čovjeka i danas treba poučavati o Kraljevstvu Božjemu jer ta poruka, kad ju se usvoji umom i srcem, čovjeku donosi slobodu i spas o kojemu sanja.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s