Tableta protiv straha

Malo je ljudi na koji ne hode pod nekom zastavom. Građani, navijači, sindikalisti, karnevalisti, anarhisti… svi pod nekim zastavama marširaju. Zastave označavaju identitet. Zastave se ne pali osim ako se želi nekoga povrijediti, ali i tada na ‘susjednom teritoriju’, ako se želi izbjeći kazna. Jer, kažnjivo je dirati u identitet. Htjeli, ne htjeli svi smo mi pod nekom zastavom, makar i ne mahali njome. Pripadamo nekamo i nekome.

Ivan 20.19 (parafrazirano): ‘Iako su znali, ili barem čuli, da Isus više nije u grobu, još uvijek nisu bili spremni izaći na ulicu i razviti svoju zastavu.’

Marija Magdalena ih je već izvijestila da je vidjela Gospodina i što joj je rekao. Ali to još nije doprlo do njihovih ušiju, a još manje srca.

Razmislimo o ovom tekstu iz perspektive pitanja o identitetu. Što je identitet? Identitet je skup oznaka pojedinca (ili skupine) po čemu je prepoznatljiv svojoj okolini. One nisu ni jednoznačne ni nepromjenjive. ‘Cijelo proljeće imamo problem s identitetom’ (M. Kek – trener HNK Rijeka, nakon jučerašnje pobjede nad Hajdukom). Današnji je čovjek prepun identiteta koje lako mijenja. Ali ako maknemo sve te etikete, što ostaje kao naš pravi identitet?

Uz što vežemo naš identitet?

1. Posao
2. Spol
3. Religiozna pripadnost
4. Političko opredjeljenje
5. Socijalni status

Zavisno od okoline neki će svoj identitet jasno isticati, drugi će ga kriti. Nije čudno da su Jedanaestorica pod svaku cijenu htjela skriti svoj identitet u strahu od okoline, od Židova kako ih Ivan naziva, misleći pri tom na vjerske vođe. Zašto su ga krili? Što je Petar krio? To da je muškarac? To da je Galilejac? To da je ribar? I on i njegovi prijatelji nisu se bojali i skrivali zato što su bili ribari, već zato što su bili sljedbenici Raspetog Nazarećanina.

Zašto ljudi kriju svoj identitet? Zbog straha od odbačenosti. Ponekad ta odbačenost poprima radikalne oblike – fizička eliminacija neistomišljenika.

Koji dio svog identiteta krijem pred ‘Židovima’? Koji su moji zidovi iza kojih se krijem u strahu da me okolina ne odbaci? Koji je moj temeljni identitet koji bitno utječe na ostale, marginalne aspekte mog identiteta? Od dana kad je čuo: ‘Pođi za mnom i učinit ću te ribarom ljudi!’ Petrov je identitet bio vezan isključivo uz osobu i djelo Isusa Nazarećanina. Ponavljam i naglašavam: isključivo! Uz sve uspone i padove, uz svo nerazumijevanje Evanđelja koje je iskazao za života, on je do kraja ostao prepoznat kao učenik Isusa Krista. To, da je bio sljedbenik Isusa Krista ključno je otjecalo na sve ostale aspekte njegova identiteta.

Pripadnost Kristu ona je ključna odrednica mog identiteta, tj. ta pripadnost određuje sve aspekte mog života. Nije li tu ipak riječ samo o religioznoj pripadnosti: kršćanin ili budist, primjerice? Je li to što sam kršćanin samo dio mog identiteta?

Zapazimo: ovdje nije riječ o sustavu vjerovanja (dogmi) već o susretu s Uskrslim!!! Riječ je o novom stvorenju ili barem o začetku novog stvorenja. Na ovome sve stoji ili pada. Ako nema novog stvorenja onda je ‘biti kršćanin’ samo jedan parcijalni dio mog identiteta, ništa važniji od bilo kog drugog njegovog dijela. Ali ako ‘biti kršćanin’ znači nešto radikalno novo (‘Ako je tko u Kristu, on je novo stvorenje‘ 2 Kor 5.17; Gal 6.15), nešto o čemu sav ovisim, nešto što mijenja sav moj identitet. Grijeh jednoga (Adama) utjecao je na cijelog čovjeka i na sve ljude, pa se tako ni i milost, po svojim spasonosnim učincima, ne ograničava na jednoga (Krista) (Rim 5.12-21).

Danas bi se u zapadnim društvima voljelo vjeru zatvoriti u privatnost: ‘Moli se doma Bogu koliko hoćeš i kojem god Bogu hoćeš. Kad izađeš iz kuće, taj, nevažni dio svog identiteta, ostavi iza zatvorenih vrata svog doma. Svoju ‘kršćansku zastavu’ spusti sa stijega i smotaj ju prije nego izađeš u javnost.’ A za Kristova sljedbenika, ukoliko je ‘novi stvor’, to je ne sastavni dio, već ključna odrednica identiteta.

Isusov put oslobođenja od straha

1. Idite? Još su u bunilu. Ništa im nije jasno i sad od Učitelja čuju: Idite! ‘Ne razumiješ. Mi smo ti sad pod stresom i dosta smo anksiozni. Daj, budući da si liječnik, pripiši nam neku terapiju, pa čim dođemo sebi, razmotrit ćemo što nam je činiti. Ne možeš nas sad tako preplašene slati Židovima kad smo sigurniji iza zidova.‘ Odgovor je: ‘Kao što je mene poslao Otac…’ ‘Ono čega se bojite, to je vaš lijek!’

2. Treba vremena. ‘Poslije osam dana učenici su ponovo na okupu, a vrata opet zatvorena’ (26).
Stvarnosti Uskrsa treba dati vremena da njezino sjeme nikne u našim dušama. Revolucionarne metode tu ne pale. Da bi svanulo Sunce novoga stvorenja najprije treba zarudijeti zora novoga dana.

3. Duh Sveti. Isus ih ne šalje bez sile, snage, ‘pogonskog goriva’. Ne, ne ide se u vlastitoj snazi: ‘Sve mogu u onome koji mi daje snagu’, pisat će Pavao.

Pitanja za razmišljanje:

1. Koja je ključna odrednica mog identiteta?
2. Je li Uskrsli za mene stvarnost ili samo priča iz Biblije? Ili čak ni to?
3. Što su moji ‘Židovi’ kojih se smrtno bojim?

Audio verzija nalazi se ovdje.

Jedna misao o “Tableta protiv straha

  1. Veronika

    1. Koja je ključna odrednica mog identiteta?

    9 Svjetlo istinsko
    koje prosvjetljuje svakog čovjeka
    dođe na svijet;
    10 bijaše na svijetu
    i svijet po njemu posta
    i svijet ga ne upozna.
    11 K svojima dođe
    i njegovi ga ne primiše.
    12 A onima koji ga primiše
    podade moć
    da postanu djeca Božja:

    3. Što su moji ‘Židovi’ kojih se smrtno bojim?

    Svi koji misle da su kršćani a to ne razumiju.

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s