Čemu strah – smrt nema zadnju riječ

Ivan 20.1-18

Evanđeoski tekstovi koji govore o događanjima na uskršnje jutro mogu ostaviti dojam da se dogodilo nešto što je prestrašilo i ožalostilo sudionike. Ali riječ je o tome da ih je Veliki Petak (shvaćen kao paradigma ljudske egzistencije) tako obilježio da se nikad ne bi oslobodili tog iskustva da nije bilo Uskrsa. Jasno je svakome: koliko se god čovjek trudi izbjeći ‘Veliki petak’ samo će se promijeniti oblik trpljenja, ali ono nikad neće minuti: ‘I bogati plaču’. Uskrsli je bio taj koji je u u njihovo iskustvo unio tračak svjetla koje je polako počelo obasjavati njihov strah i žalost unoseći u taj svijet kaosa svjetlo novoga stvorenja.

Možemo li se identificirati s osjećajima sudionika događanja uskršnjeg jutra? Ne bi nam trebalo biti preteško. Doduše, oni su za razliku od nas, ‘igrali na jednu kartu’: ostavili su sve i pošli za njim. I sad im se srušio svijet. Karta na koju su igrali, tako je izgledalo, nije bila dobitna.

Kod Sinoptika Isus hrabri prestrašene, dok kod Ivana tješi ožalošćene. Nama je Isus zbog svega što smo o Uskrsu do sada čuli (ne nužno i doživjeli), prisutan (ponekad i trijumfalan), dok je za žene on bio odsutan: ‘Uzeše mog Gospodina…’ Za njih je još uvijek petak.

Razumjeti nekoga i neku situaciju je moguće samo ako nas s tom osobom ili situacijom veže zajedničko iskustvo. ‘Metti ti nei miei panni’, ‘Stavi se u moju kožu’. Jesmo li mi u tim situacijima straha i/ili žalosti? Valja reći vrlo izravno: mnogi jesu!

Hobbes, autor djela ‘Levijatan’ iz 17. stoljeća, čovjeka vidi kao biće straha. I iz tog straha da će biti eliminiran proizlazi svo njegovo djelovanje. Iz tog straha pristaje na uspostavu i postojanje države – Levijatana koja mu jamči sigurnost, ali mu, dakako, oduzima slobodu.

Ključno, i za čovjeka bitno pitanje, jer o tome Uskrs govori, glasi: ‘Kako da se riješim straha i žalosti? Ili drugim riječima: ‘Kako da postanem slobodan?’ Jer, što za mene danas znači to da su žene jednog jutra pred 2 stoljeća pronašle prazan grob jednog Židova? Što za mene znači da je Nazarećanin bio uskrišen?

To znači da smrt, ma kako se dobro maskirala (tigar od papira) više nema glavnu riječ, nije ona konačna stvarnost koja određuje naše živote. Nakon što joj je jedan umaknuo iz kandži više nema jamstva da neće i drugi.

Do Velikog petka seže iskustvo svakog čovjeka. Naizgled, kako to svjedoči i 73. psalam, bogati i moćni su iz toga izuzeti, ali znamo, ni jedno ljudsko biće nije izuzeto od trpljenja. Jesu li svi oni koji nose ime ‘kršćanin’ (2,2 milijarde od 7) dionici oslobađajućeg iskustva uskršnjeg jutra? Očito NE. A bi li svi trebali biti. Svakako DA! A tko jest dionik uskršnje stvarnosti? Onaj tko je susreo Uskrslog i čuo kako ga zove po imenu. Kako se bojati smrti nakon susreta s onim koji je smrt pobijedio?

Poruka evanđelja je ova: Susret s Uskrslim bio je početak oslobađanja od svakog straha: ‘One sa strahom i velikom radošću otiđoše od groba’ (Mt 28.8). Strah još uvijek nije u potpunosti nestao jer je trebalo vremena da do njihove svijesti, do njihova srca dopre poruka života. Nije drugačije ni s nama. Mnogi, iako formalno kršćani, nisu doživjeli susret s Uskrslim. Jedino susret sa živim Bogom, s onim koji bijaše mrtav, a sad je evo živ (Otk 1.18) može nas trajno osloboditi straha od smrti i svih strahova koji taj strah kamufliraju.

Prazan grob je prvo donio sumnju u srce učenika. Sumnju u to da je smrt konačna stvarnost. Potom slijedi susret s Uskrslim i to je transformiralo živote njegovih sljedbenika. O tome čitamo u Pismu pa to možemo i ne moramo vjerovati ali da to nisu samo priča i povijest već i današnja stvarnost svjedoče bezbrojni živući sljedbenici Isusa Krista. Prestrašeni i žalosni Isusovi sljedbenici postali su neustrašivi svjedoci njegova uskrisenja. Nije li mogućnost oslobođenja od straha i žalosti vrijedna da ju se ozbiljno razmotri? Baš danas, jer sutra već može biti kasno. Sutra nas može zaskočiti ono čega se danas bojimo. Smrt.

Nedavno smo čuli Isusov poziv. ‘Obratite se!’ Vrijedi on još i danas. Obraćenje je taj susret o kojemu govorim. Boga treba tražiti, na vrata kucati, jer onaj koji traži nalazi i koji kuca tome se otvara.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s