Uzdignuti privlači sve

Ivan 12.20-33

Razmišljajmo danas o Grcima. Ne o Grcima koji grcaju u dugovima. Ne o Grcima koji su dužni ‘k’o Grčka’. Ne o financijskoj krizi i njezinim mogućim rješenjima. S tim se bave ministri EU-a i kancelarka Merkel. Pozabavimo se mi danas ovim Grcima koji su došli u Jeruzalem na svetkovinu Pashe.

Rekoše: ‘Htjeli bismo vidjeti Isusa!’ Pitaju Filipa jer valjda misle da im treba veza da bi do njega došli. Ili su pak tražili ‘privatnu audijenciju’? Što Grci na židovski blagdan rade u Jeruzalemu? I zašto nam ih Ivan sad ubacuje u priču?

Grci na neočekivanom mjestu

Slutili su da bi ta priča o Jahvi koji je izveo svoj narod iz Egipta mogla imati smisla. Grčka su božanstva kao i božanstva mnogih drugih naroda bili ekipa koja stoluje negdje na nebeskom panteonu bogova i ne pača se previše u zemaljske poslove svojih podanika. Na čovjekovu su sliku stvoreni. Božanstva naroda među koje su Židovi došli u Palestini bila su božanstva prirodnih ciklusa – bogovi agronomije. Jahve se pak pokazao Bogom povijesti neposredno zainteresiran i aktivno sudjelatan u ‘sudbini’ svojega naroda kojeg je izveo iz Egipta, iz kuće ropstva.

Očito je takav Bog privlačio prozelite, ljude drugih naroda da povjeruju u takvog Boga. Njima, nežidovima, bilo je dopušteno ući samo u prostor izvan samoga svetišta – tzv. dvorište pogana (tu su se obavljali i oni mijenjački poslovi o kojima smo razmišljali pred nekoliko nedjelja). Rimska je vlast dopuštala da se izvrši smrtna kazna nad onima koji bi se, iako ne Židovi drznuli ući u prostor svetišta. Sjetimo se Pavla i njegovog pratitelja Trofima iz Dijela 21.

Sjeme koje pada u zemlju

‘Što očekujete vidjeti’?’ Čudotvorca? Mudraca? Možda ovo potonje jer ipak su to bili Grci. Isus to odbija i odgovara na neočekivani način. Isus kao da odbija njihovo traženje i nudi sebe mrtva na ogled: ‘Strpite se još koji dan i vidjet ćete me podignutoga (razapeta).’ Svjestan je toga da se, ukoliko želi da ga vide ne samo ovi Grci pristigli u Jeruzalem, već svi ‘Grci’, tj pogani, mora dogoditi nešto radikalno. ‘Da sam sačuvao svoj život’ (a mogao sam) znalo bi za mene nekoliko mojih učenika, ali ovako postajem znakom svijetu: ‘Istinski ćete me vidjeti tek kad budem uzdignut, kao da kaže. Da biste me vidjeli onakvim kakav jesam, morate me potražiti u smrti.’

Sa svim današnjim organizacijama i udrugama za zaštitu ljudskih prava Isus nikad ne bi mogao ostvariti svoje djelo, svoju misiju. Ali on nije tražio zemaljski život pod svaku cijenu (kao da samo to ima). Pod svaku je cijenu, pa i po cijenu ovog života, on tražio izvršiti Očevu volju. ‘Mrzio’ je ovaj život, a ljubio vječni. U hebrejskom načinu izražavanja ljubiti/mrziti nema konotaciju kao kod nas: ljubiti znači staviti na prvo mjesto, mrziti – na drugo. Pitanje prioriteta, rekli bismo mi danas, a ne emocija.

U Raspetome mnogi neće vidjeti smisla. Od njega svi bježimo, jer on je sablazan i ludost. Ali za one spremne na pomno promatranje – Božje spasenje.

Misija kneza ovoga svijeta

Grci su u priči, da odgovorim na pitanje s početka, zato što Isusovim uzdignućem biva probijena nacionalna ideologija s pripadajućom soteriološkom dimenzijom. ‘Knez ovoga svijeta’ uvijek radi na razdiobi među ljudima i tu mu je nacija jedno od omiljenih oružja, dok je misija uzdignutog da ljude privuče sebi i ljude međusobno približi. Uzdignuti onima koji ga ‘gledaju’ postaje zbližavateljem. Što onda s činjenicom da postoje Židovi i Grci? Hrvati Srbi? Rusi i Ukrajinci? Tuci i Hutui? Znači li postati kršćaninom automatski negacija nacije? Ne! Pavao kazuje u svojoj ‘političkoj teologiji’ (Rimljanima 9-11) da je sam, zbog ljubavi prema svom narodu, spreman biti izbrisan iz knjige života kako bi oni mogli biti ‘upisani’. Voljeti svoj narod (jezik, kultura…) nikako nije loše po sebi.

Valja istaknuti dvoje:

(1) ljubav prema svojoj naciji postaje nacionalizmom kad se u ime te ‘ljubavi’ mrzi druge. Ovdje je riječ o ljubavi prema kraljevstvu Božjemu i mržnji prema vlastitoj naciji u ranije objašnjenom razumijevanju pojmova ljubav / mržnja. Nikad lojalnost vlastitoj obitelji, naciji ili religijskoj zajednici ne smije preuzeti mjesto lojalnosti KB-u.

(2): nema ničeg spasenjskog u pripadnosti bilo kom narodu: ni židovskom, ni hrvatskom, ni bilo kom drugom. Nacija je naprosto datost od koje ne možemo i ne moramo pobjeći, ali poslije Krista nitko se na naciju ne može pozvati kao na spasenjsku kategoriju.

Prevedeno i skraćeno: Bez brige, kaže Isus Grcima, uz moj narod vidjet ćete me i vi Grci (tj. nežidovi) i to na neočekivani način – uzdignutog na križ. Pomnim promatranjem podignutog patnika i mrtvoga Boga upoznat ćete život. O tome je u Korizmi riječ.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s