Bog je dobar (što i čovjeku od srca želi)

Zašto bi se netko bavio predavanjem vjeronauka? Možda zato što voli predavati, zato što voli djecu, zato što voli služiti narodu Božjemu…? A koji je cilj, koja je svrha organiziranja i održavanja vjeronauka? Danas se u školstvu govori o ishodima obrazovanja. Koji bi trebao biti ishod vjeronauka?

I Isus je bio učitelj. Vjeroučitelj čak. Znao je vrijednost ponavljanja. Njegova je priča bile krajnje jednostavna i zato su je teško čuli i baš zato je bila teško probavljiva. A njegova je priča, ispričana u bezbroj varijanti glasila: Bog je dobar i želi čovjeku dobro. Kako znamo da Bog hoće čovjeku dobro? Ne samo danas, čuju se glasovi: ‘Nije dobar. Kažete da je moćan i da bi mogao, ali vidimo da ne prekida trpljenje djece.’ I to je za neke dovoljan dokaz da Boga nema. Gubavi je vapio: ‘Ako hoćeš, možeš me očistiti!’ (Mk 1.40). Dobra se volja Bogu ne može poreći. Ali nije moćan. Barem ne u potpunosti jer nevina djeca i dalje trpe. Boga, kažemo mi kršćani, iščitavamo iz Isusa. Što čitamo na križu? To da se Bog odrekao svemoći, kako ju čovjek shvaća, i postaje sluga svima. Jer jedino sluga spašava svijet, a ne silnik. Na vrhuncu svoje službe Isus pere noge svojim prijateljima. Na vrhuncu svoje službe ide na križ. Služba je znak snage, a ne slabosti. Zlo i trpljenje djece neće biti dokinuto nekom većom silom (jer bi to donijelo trpljenje nekoj drugoj djeci), već dobrovoljnim odlaskom u smrt kako bi baš ti neprijatelji – sila i smrt bili u konačnici pobijeđeni.

Isusova se služba sastojala od službe Riječi – poduke (Mt 4.23-25; Mk 1.33) Zašto? Zbog znanja ‘o Bogu koje je samo sebi svrha? Da bi nadstojnik sinagoge ‘učenicima’ dao dobru ocjenu iz vjeronauka? Ne, Isusova misija, kako je naznačeno kod posjete anđela Josipu, sastojala se u spašavanju svog naroda od grijeha njegovih‘ (Mt 1.21).

I tu smo kod ishoda: grijeh, kako ga Pismo vidi je: stanje, sila, djela… O ovome bi trebalo naširoko jer je to ključno za razumijevanje Isusove, pa onda i naše službe, ali zbog ograničenog vremena samo teze…

– obično se grijeh poistovjećuje sa zlim djelima (‘sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom’)

– no, grijeh je prije svega stanje: ‘u grijehu me začela majka moja’ – nije začeće grešno već je stanje u kojemu se mati psalmiste nalazila bilo grešno tj, bila je daleko od Boga – otuđena: ‘Adame gdje si?’ Iz tog stanja proizlaze grešna djela.

‘Tko čini grijeh, rob je grijeha’ – Svi mi znamo iz vlastitog iskustva i bez da čitamo Pismo, kako se teško, tj. nemoguće sam othrvati snazi koja nas drži okovanima u vlasti grijeha: ‘Ah, jadan ti sam ja čovjek…’

Neki su, slušajući Isusa, zavoljeli Boga. On je silnom riječju, dodirivanjem gubavca, neosuđivanjem preljubnice, oslobađanjem od zlih duhova, podučavao i uvjerio ljude o Bogu dobra i zato ‘za njim krenu veliko mnoštvo…’ (Mt 4.25).

Vjeroučitelji nastavljaju Isusovu misiju: ako je grijeh prije svega stanje -> dijete približiti Bogu, povezati ga s njim – za njih moliti, o Bogu govoriti kako je Isus govorio o Ocu (lijepo). Koga? Ponajprije one do 7 godine! Tada ih se formira. Poslije ih se informira. Bezbroj je djece koju su baš te prve godine udaljile od Boga: prisilni odlazak u Crkvu, slikanje Boga kao tiranina koji samo čeka da pogriješimo kako bi nas kaznio, ružan govor o ljudima u Crkvi (ogovaranje) itd. stvorili su kod njih trajnu odbojnost i prema Crkvi i prema Bogu. Ostaje nam nada da Bog može intervenirati i u njihovim životima kako bi mu se vratili unatoč doživljenom.

Ako je grijeh, kako smo vidjeli, stanje rastavljenosti od Boga, onda je prvi zadataka vjeroučitelja, nasljednika Isusa Krista, podučavane – djecu, ne toliko informirati o Bogu, već im pomoći da se s Bogom susretnu. Vjeronauk je, nikad to nemojmo zaboraviti, poslanje Crkve, a ne Ministarstva obrazovanja. Kod nas se nažalost 90-ih dogodio taj povratak u jedan stari model, ali to nije tema današnjeg razmišljanja. Zato samo ovo: nije naodmet da se vjeroučitelj povremeno zapita: Tko je za mene Bog? Dobri Otac ili predmet mog studija i predavanja?

Ishod vjeronauka ne bi trebalo biti znanje ‘o Bogu’ i petica u svjedodžbi, već djeca koja su zavoljela i upoznala dobroga Boga i vjeruju mu.

Audio verzija nalazi se ovdje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s